Iako stalno ističe da ne želi da stvara nikakav raskol unutar SPC-a, za šta bi dokaz bio i služenje liturgije sa vladikom Teodosijem u Gračanici, teško da je umirovljeni episkop raško-prizrenski Artemije neko ko će sedeti u tišini i skriven od pogleda vernika i javnosti provoditi buduće dane
Vrlo brzo nakon što je umirovljen, vladika Artemije je, u želji da pronađe „svoje mesto“, počeo sa obilaskom fruškogorskih manastira. Upućeni tvrde da je bio vrlo izbirljiv i da se detaljno raspitivao o uslovima života u svakom od njih. Kažu da se ipak nadao manastiru Krušedol. Njegov domaćin, episkop sremski Vasilije, planirao je nešto drugo. Naime, po ideji sremskog episkopa, vladika Artemije bi nastavio služenje Bogu u manastiru Privina glava, kod Šida. Sigurno je da su obojica imali dobre razloge.
A onda je zasedao Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC). Doneto je nekoliko odluka. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (nevoljno) je zamenio vladiku Atanasija (Jevtića), razrešenog na lični zahtev, na mestu administratora Eparhije raško-prizrenske. Pojedini pohvaljuju ovaj izbor, nadajući se da će mitropolit Amfilohije uspeti da donekle pridobije tamošnje monaštvo vezano za vladiku Artemija. Druga, nezvanična vest koju su „Vremenu“ potvrdili izvori bliski SPC-u, jeste da se pokreće istraga o poslovanju i ponašanju episkopa srednjoevropskog Konstantina. Već duže vreme kruže priče o finansijskim malverzacijama i sukobima sa lokalnim sveštenicima u njegovoj eparhiji, zbog čega je veoma neomiljen kod dela vernika.
I konačno, iako se još nisu zvanično oglasili niti je stigao dopis u manastir, gotovo je izvesno da će vladika Artemije sa svojom pratnjom, ili makar delom pratnje, otići u Šišatovac, jedan od manastira na obroncima Fruške gore.
TIHO, TIŠE…: Na Duhove, veliki hrišćanski praznik, sat, dva nakon liturgije u manastiru Šišatovcu je potpuno mirno. Na parkingu nema automobila, a pored sveća i razglednica ne stoje ni cena ni „dežurni“. Crkva je prazna, ispred konaka sedi kaluđer i prelistava dnevnu štampu. O eventualnom dolasku „poznatog gosta“ ne želi da kaže ni reč. Takođe, nije raspoložen ni da govori o istoriji manastira.
…i manastiri Šišatovac,…
Samo zdanje, kao i okruženje, ostavljaju, međutim, veoma dobar utisak. Manastir Šišatovac je podignut u prvoj polovini XVI veka, osnovali su ga monasi izbegli iz Žiče pred najezdom Turaka. U XVIII i XIX veku bio je stecište srpske inteligencije. Spominje se da je Vuk Karadžić tu zabeležio najlepše narodne pesme, a da je za Šišatovac bio vezan i Nikola Tesla, čiji je sestrić bio tamošnji iguman. Za vreme Drugog svetskog rata manastir je miniran i potpuno razrušen. Obnovljen je, ali danas nema brojnu bratiju. Naprotiv. Otud nadanja da bi dolazak vladike Artemija „oživeo“ manastir. Dodatni dobitak je što, iako važna duhovna svetinja, on nije značajan na način na koji je to Krušedol.
Postoji strah da vladika Artemije unosi nemir među vernike pa je i zbog toga bitno gde će biti smešten i odakle će se njegova reč čuti. Pre desetak dana u intervjuu za nedeljnik „Pečat“ govoreći o „haosu u Eparhiji“ raško-prizrenskoj koji je nastao nakon njegove smene, kazao je: „Veliki broj vernika ne prihvata ovo stanje i mogao bi da se desi novi egzodus naroda. I to se kao mogućnost nagoveštava.“ Ovakva izjava je mogle biti shvaćena kao indirektni poziv i tiha pretnja ili kao istinski strah nekog ko se plaši za budućnost eparhije na čijem je čelu proveo 19 godina. Bilo kako bilo, vladika Artemije i dalje tvrdi i ne ustručava se da kaže da su „oni sa Zapada i naša vlast“ izmislili finansijsku aferu o njemu i njegovom saradniku Simeonu Vilovskom.
…Krušedol i…
Iako stalno ističe da ne želi da stvara nikakav raskol unutar SPC-a, za šta bi dokaz bio i služenje liturgije (23. maja) sa vikarnim episkopom Teodosijem u Gračanici, teško da je umirovljeni episkop raško-prizrenski neko ko će sedeti u tišini i skriven od pogleda vernika i javnosti provoditi svoje dane.
MANASTIR PO MERI: Iako je nezahvalno bilo šta tvrditi, oni koji poznaju vladiku Artemija smatraju da bi mu izbor Krušedola bio po volji, baš zbog važnosti koju taj manastir sa sobom nosi. Naime, on se smatra najznačajnijim fruškogorskim manastirom, a zovu ga i „druga Studenica“ (u analogiji sa značajem koji je Studenica imala u srednjem veku za Srbe). Osnovali su ga početkom XVI veka despot Đorđe Branković (monah Maksim) i njegova majka Angelina. Čim je sagrađen, bio je proglašen sedištem obnovljene Sremske eparhije. Tu su, između ostalog, sahranjeni patrijarsi Arsenije III Čarnojević i Arsenije IV Jovanović Šakabenta, grof Đorđe Branković, vojvoda Stefan Šupljikac, kralj Milan Obrenović. I kada je u pitanju likovna vrednost Krušedol se stavlja na prvo mesto.
…i Privina glava
Otud, sagovornici „Vremena“ koji su želeli da ostanu anonimni smatraju da bi taj manastir bio premeštaj po meri vladike Artemija, naviknutog da je na čelu najbitnijih srpskih svetinja. To bi svakako mogao da bude jedan od motiva umirovljenog episkopa.
No, čini se da bi i vladika Vasilije, koji je na čelu Sremske eparhije, mogao da ima veoma jak razlog da vladika Artemije ode u manastir Privina glava.
SVE JE REŠIVO: I dok su se, za praznik Duhova, u Krušedolu smenjivale đačke ekskurzije i grupe stranih turista, dotle je manastir Privina glava vrveo od vernika. Ispred raskošnog manastira nizali su se parkirani automobili sa registracijama Ciriha, Beča, Vukovara, Leskovca, Beograda. Gužva je, kažu, svakog petka, subote i nedelje.
Preko puta crkve nalazi se ogromna prostorija u kojoj su postavljeni stolovi i stolice, a i napolju su postavljene klupe za one koji čekaju. Svi prisutni, kojih je ovom prilikom bilo četrdesetak, nadaju se da će popričati sa ocem Gavrilom, igumanom manastira. Jeromonah Gavrilo je jedan od najkontroverznijih sveštenika SPC-a. Za jedne, on je iscelitelj, čovek koji leči od najtežih bolesti, za druge sramota Srpske pravoslavne crkve. Na zvaničnom sajtu manastira piše da iguman Gavrilo poseduje isceliteljske moći.
Sama atmosfera kao i razgovori koje otac Gavrilo vodi su više nego neobični. U velikoj prostoriji, na kraju, sedi on. Preko puta se smenjuju oni koji traže savet. Ostali, koji čekaju, sve vreme slušaju duhovne recepte igumana Privine glave. Iznad jednih vrata nalazi se njegova fotografija sa natpisom „Otac Gavrilo – čovek stvoren po volji Božijoj“. Otac Gavrilo pali cigaretu na cigaretu. Svako ko dođe na red na papiru ima ispisane datume rođenja i imena najbližih. Tad razgovor počinje. Postavlja pitanja o krvnoj grupi ili boji haljine koju osoba nosi. Saveti i komentari mogu da budu veoma oštri (videti okvir). Često „obelodanjuje“ ljudima da ih je neko ukleo i predočava im da je to rešivo.
Mnogo toga vezano za oca Gavrila izaziva nedoumice. Počev od saveta, koji često ne podsećaju na pravoslavno učenje. Zatim je sporno pitanje tarife. U manastiru tvrde da je novac koji dobijaju samo izraz zahvalnosti vernika, i da nije iznuđen. No, nije mali broj onih koji su bivali iznenađeni suptilno najavljenom cenom za molitvu koja će im omogućiti da postanu roditelji ili da se izleče. Konačno, za one koji se sećaju, to je isti sveštenik koji je blagosiljao jedinicu „Škorpioni“ pre nego što su odlazili na ratište.
Zbog svega ovoga, vladika sremski Vasilije je, prema našim saznanjima, još ranije pokušao da ga smeni. Međutim, neuspešno. Zbog toga, upućeni smatraju da je „lobiranje“ da vladika Artemije ode u Privinu glavu bio još jedan (ponovo neuspešan) pokušaj da reši problem u svojoj eparhiji. Naime, moguće je da se nadao da će dovođenjem nekog ko ima snažan uticaj na ljude, kao što je umirovljeni episkop Artemije, smanjiti uticaj oca Gavrila.
Konačno, makar za sada, ispalo je suprotno očekivanjima obojice vladika. Jer i Sinod ima svoje razloge. A za početak je bitno da te razloge svi u crkvi poštuju, čak i kada ih ne razumeju ili se sa njima ne slažu. Čini se da je taj početni korak učinjen.
Više B nego A
„Ko ti je Petar“, pita otac Gavrilo ženu koja sedi preko puta njega. „Muž“, ona kaže. „Ne voli te taj Petar, samo te koristi“, odgovara joj on. Jednu majku ubeđuje da joj je sina uklela komšinica koja kaže da je lep. U sledećem razgovoru nekom govori da ga je obuzela „afričko-arapsko-islamska“ magija.
„Koja si krvna grupa?“, ispituje zbunjenog mladića. „AB“, kaže. „Dobro, imaš sklonosti ka alkoholizmu, ali pošto si više B nego A nisi mnogo agresivan.“
Ostali ljudi pažljivo sve prate. Neki od njih su došli dan ranije i još čekaju da ih otac primi. Poslednji razgovor kojem smo prisustvovali vodio se između jedne porodice i oca Gavrila. Ubeđivao je dete da ne sme mnogo da izlazi jer u današnje vreme „izađeš vani, kidnapuju te, kloniraju i gotovo“. Za sve vreme niko nije izašao vani niti je propustio svoj red. Jedan par je čekao ispred prostorije da se zahvali igumanu Gavrilu, jer tvrde da su posle njegove molitve dobili dete.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!