Loader

Jakna

11.septembar,19:52

Dok je u Prvom svetskom ratu crna kožna jakna najviše simbolizovala avijatičare, u Drugom su je s ponosom usvojili i na različite načine varirali nemački, a onda i saveznički, visoki oficirski kadrovi. Generali su sa svojim savetnicima provodili sate smišljajući najubedljiviji cool image, koji će pomoći da vojskovođe na fotografijama i ratnim snimcima izgledaju elegantno i opasno, doterano, a ipak opušteno. Tako su crnu kožnu jaknu nosili Paton, Romel, Gering, Montgomeri… Budući da su je nosili generali, jakna je postala model odevanja za sve koji su ih sledili i divili im se, ali i za one koji su ih želeli pobediti vlastitim oružjem, preuzimanjem njihovog imidža.

Posle rata jaknu oblače vozači kamiona i bivši redovi – jer je ona mogla i od običnog vojnika u očima drugih stvoriti heroja. Tada su se jakne poklanjale ili trampile zajedno s najlonkama i cigaretama i polako ali sigurno ulazile u istoriju, ne samo kao odevni predmet, nego sve više kao delić vremena, autentično otelovljenje simbola, mita, načina mišljenja i života.

Na film stiže sa divlje senzualnim mladim Brandom („Divljak“, 1954). Brando u filmu o sukobu klasa i stilova života u stvari je reper sukoba crne kožne jakne i odela, odnosno otvorene seksualnosti i lažnog morala. Tako je definitivno ustoličena nepovratno kodificirana uniforma mladih pobunjenika (s razlogom, i onih bez njega), koja će se, uz minimalne varijacije zadržati sledećih 40-ak godina.

Osim legendarnog Branda, još se jedan idol pedesetih poistovećuje s crnom kožnom jaknom: Džems Din. Nosilac svega što ona podrazumeva, iako na filmu nikada nije nosio takvu jaknu, ali je ona bila sastavni deo njegovog privatnog imidža. Dinova rana i nasilna smrt osigurala mu je u filmskoj istoriji mesto koje mu niko ne može oduzeti, postao je legenda i večni simbol pobunjeništva, seks simbol i štošta drugo. U biografijama koje su usledile, autori su kalkulisali podatkom da je Din bio homoseksualac. Gay community je ovu vest dočekala s radošću i crna kožna jakna je odmah ušla u obavezni inventar gay odeće.

Rok-ikona Džim Morison na bini je ostavljao utisak divljeg i neukrotivog, opasnog i raspuštenog, seksepilnog i neodoljivog. Kao i neumrli kralj Elvis. Dionizijskim kultom opsednuti Morison umro je od prekomerne doze droge, a Elvis se udavio u vlastitom salu, pijan i drogiran. Crna kožna jakna prerasla je samu sebe, postala je znak.

Čini se da nema nikoga ko nešto znači u istoriji roka, panka, hevi-metala… ko bar jednom nije obukao crnu kožnu jaknu: Lu Rid, Bob Dilan, Sid Višiz, Springstin, Džekson, Madona…

Jakna je u sebi sažela sve vizuelne i simboličke asocijacije, istorijsko zlo koje je obeležava, naročiti crni glamur, patinu prošlosti, sve filmske junake i njihove sudbine.

Živo biće (ranjivo) omotano kožom, ispod koje, radi boljeg efekta, nema ništa – savršen je spoj suprotnosti, nepogrešiva poruka o tome ko smo, odakle dolazimo, kombinacija animalnog i ljudskog u nama, znak da poznajemo prošlost i da smo svesni apokaliptične budućnosti. Nije nimalo slučajno da Mel Gibson (ponovo seks simbol) u filmu „Mad Max“ nosi upravo crnu kožnu jaknu, jer će jedino ona preživeti u zastrašujuće agresivnom futurističkom svetu. Danas priznajemo divljaštvo u nama, plemensku ideologiju koja nas čeka ne budemo li mudri i pametni. Jakna je pretnja, ali i upozorenje da čuvamo okolinu, da se volimo i budemo miroljubivi, ako to ikako možemo…

Pedesetih je crna kožna jakna bila ekskluzivni odevni predmet nezadovoljnika, a danas je nose svi društveni slojevi, svako iz vrlo opravdanih ali različitih pobuda. Kontrakultura se pretvorila u subkulturu, a mnogi jaknu svojataju baš za sebe: pankeri i hevimetalci, homoseksualci i sadomazohisti, motociklisti i zvezde. Bili Ajdol je delom karijeru stvorio pocepavši svoju crnu jaknu i time pokazao delić ranjive bele puti.

Ni japiji nisu ostali imuni, ako ni zbog čega drugog, tek da pokažu da su u toku i žele ostaviti utisak sofisticirane i modno upućene jedinke.

Sigurno je jedno: crna kožna jakna nije rezervisana za zločeste klince i motocikliste, snažno je ukorenjena u različitim društvenim grupama. Prešla je put do mitskog predmeta današnjice brže no što su se nadali i najzagriženiji poštovaoci. Jednu klasičnu, što stariju, valja imati u vlastitom ormaru. Jer, postala je i znak individue i uniforma, a kao jedna od najmoćnijih poruka silazila je s najslavnijih leđa našeg doba: Džona Vejna, Roberta Redforda, Harisona Forda, Garija Kupera ili princeze Stefani… Zato je kristalno jasno ko pobeđuje: crna kožna jakna!

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve