Novi dokazi na suđenju Jovici Stanišiću otkrivaju detalje o ulozi Državne bezbednosti Srbije u bosanskom ratu
Prošla nedelja bila je loša za Jovicu Stanišića, bivšeg načelnika Resora državne bezbednosti, i njegovog pomoćnika Franka Simatovića Frenkija. Ne samo što je novi zaštićeni svedok, označen šifrom JF-005, iz temelja poljuljao odbranu već je tužilac prikazao niz dokumenata iz kojih se vidi da su pojedinci iz paravojnih jedinica koje su zločinile po Bosni bili na platnom spisku DB-a Srbije.
KONAČNO ZAPOČEO PROCES: Jovica Stanišić…
Stanišiću i Simatoviću se sudi zbog zločina protiv čovečnosti i teških kršenja prava i običaja rata. Prema optužnici, oni su pojedinačno i u okviru zajedničkog zločinačkog poduhvata krivi što su osnovali, obučili i naoružali niz paravojnih jedinica, čiji su pripadnici počinili neke od najgorih ratnih zločina u Hrvatskoj i Bosni. Najvažnija takva grupa bila je, čitaocima „Vremena“ dobro poznata, Jedinica za specijalne operacije (JSO), to jest „Crvene beretke“, ali optužba tvrdi da su pod Jovičinom i Frenkijevom kontrolom bile i mnoge druge jedinice, poput Arkanovih „Tigrova“, „Škorpiona“, „Pantera“ i mnogih drugih. Optužnica takođe navodi da su optuženi u Bubanj Potoku i u drugim logorima obučavali i naoružavali i Šešeljeve dobrovoljce, koji su u sadejstvu sa gore pomenutim jedinicama takođe činili zločine.
Tužioci su u dosadašnjem postupku bili suočeni sa dva problema. Prvi je Stanišićevo krhko zdravlje (hronično oboljenje creva i teška depresija), zbog čega je suđenje često prekidano i odlagano. Drugi problem je što su dokazi prikazani u dosadašnjem postupku uglavnom bili posredni, a svedoci malobrojni i povremeno neubedljivi. Sada je zahvaljujući svedoku JF-005 i dokumentaciji koja je nedavno pristigla iz Bezbednosno-informativne agencije, optužba dobila svež vetar u jedra.
…i Franko Stamatović Frenki
Svedok je ispričao da je bio regrutovan u „Crvene beretke“ početkom 1992, a obuku je sa još pedesetak dobrovoljaca prošao u tajnom logoru na Ozrenu kojim je komandovao Radojica Rajo Božović, jedan od komandanata JSO-a. Početkom maja 1992, „Beretke“ su se sa Ozrena spustile u Doboj, grad koji je pre rata imao većinsko muslimansko stanovništvo. Doboj je tokom narednih nedelja temeljno etnički očišćen, kao i obližnji Teslić (oba mesta su imala stratešku važnost za uspostavljanje koridora prema BanjaLuci). „Beretke“ i lokalna srpska policija su tada počinile mnoga ubistva, mučenja i silovanja. „Ljudi na čelu sa Božovićem su imali apsolutnu vlast“, rekao je JF-005.
Svedok je, sem toga, bio prisutan na čuvenoj proslavi godišnjice jedinice u Kuli 1997, kada je „Beretke“ posetio Milošević sa svitom, a čiji je snimak dosad više puta prikazivan kao dokaz na haškim suđenjima. On je potvrdio da je pukovnik JSO-a koji se na snimku rukuje sa Simatovićem upravo Rajo Božović, i rekao da je Frenki u pozdravnom govoru tačno opisao istoriju Jedinice: da je osnovana u maju 1991. i da je učestvovala u borbama širom Jugoslavije. Bio je prisutan i kada je Simatović uoči rata obišao logor na Ozrenu.
Ovo je težak udarac za odbranu, koja je dosad tvrdila da je Frenkijev govor u Kuli bio improvizacija, i da u njemu nije tačno opisan ratni put Jedinice. Prema rečima odbrane, „Beretke“ su osnovane tek 1996, a zločine koji se njima pripisuju izvršile su neke druge jedinice koje su nosile slična imena i oznake. Sem toga, Stanišić i Simatović su tvrdili da radnici DB-a nisu učestvovali u borbama, već su u Hrvatskoj i Bosni samo prikupljali podatke.
Sada ta priča pada u vodu, zahvaljujući ne samo svedočenju JF-005, nego i platnim spiskovima koje je BIA nedavno dala Tribunalu. Na tim dokumentima su imena i sume koje su na ime terenskih dnevnica primali oficiri Jedinice, a sve je uredno potpisano i datirano. Na nekoliko spiskova koji su mu predočeni, svedok je prepoznao Božovića, Njegoša Kuljića, i još nekolicinu saboraca iz Doboja. Iz jedne opaske Stanišićevog advokata Vejna Džordaša može se zaključiti da je Tužilaštvo dobilo komplet platnih lista od 1992. do 1995. „Tužilac će sad da nam ih servira na kašičicu“, rekao je ozlojeđeno Džordaš, nakon što je odbijen njegov zahtev da se spiskovi ne uvrste u dokazni materijal.
Ako je advokat u pravu, onda ćemo tokom narednih nedelja i meseci, na ovom i drugim suđenjima, čuti još dosta imena ljudi koji su za „terenski rad“ u Bosni i Hrvatskoj dobijali novac od DB-a. Reč je o nečemu što smo svi u načelu znali, ali sada je Tribunal u posedu papirnog traga koji dokazuje da je DB, kao državni organ Srbije, bio direktno uključen u najmračnije epizode bosanskog rata. To bi moglo da ima i ozbiljne političke posledice, naročito u kontekstu rasprave o skupštinskoj deklaraciji o Srebrenici. Šta ako se ispostavi da su „Škorpioni“, kao naknadu za snimljenu egzekuciju u Trnovu, primili dnevnice iz državnog budžeta, i šta to govori o ulozi Srbije u ratu u kome nije učestvovala?
To su pitanja koja prevazilaze okvir ovog teksta, ali koja će izvesno početi da iskrsavaju sa raznih strana. U nastavku suđenja odbrana je tokom unakrsnog ispitivanja bezuspešno pokušavala da uzdrma svedoka tezom da je Božović u stvari bio komandant jedne druge jedinice u Petrovom Selu, ali je JF-005 ostao pri svom iskazu. Deo pretresa koji se odnosio na ulogu jedinice „Miće“, koja je proistekla iz logora na Ozrenu, bio je zatvoren za javnost.
U jednom trenutku, svedoku je prikazana fotografija neobične postavke u spomen-sobi komande JSO-a u Kuli, na kojoj je uramljena crvena beretka okružena uperenim cevima raznog oružja. Na pitanje šta to predstavlja svedok je odgovorio: „To znači da je Jedinica jača od bilo čega.“
Taj osećaj svemoći, usađen u kampovima za obuku, učvršćen „podvizima“ u Hrvatskoj i Bosni, a prekaljen na Kosovu, rukovodio je pukovnika JSO-a Zvezdana Jovanovića da povuče oroz snajperske puške onog 12. marta iz one kancelarije u Admirala Geprata. Ali i to je nešto sa čime Srbija tek treba da se suoči.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!