Loader

Indeksi

02.januar,19:51

Pošto živimo u svetu u kome je sve moguće, sudbina je htela da ovaj autor početkom decembra ponovo sretne vokalno-instrumentalni sastav „Indekse“ – u Londonu, od svih mesta. Poslednji put… (daleko bilo!), dakle: prethodni put sreli smo se letos u Sarajevu; prvi put sreli smo se kada su „Indeksi“ počeli da sviraju, sredinom zlatnih šezdesetih. Tada smo svi bili mladi, lepi, vitki kao hrtovi i žene su nas volele. Ritam-mašina još nije bila izmišljena, električne gitare pravile su se kod kuće, a narodna muzika imala je svoje tačno određeno mesto. Rokeri nisu filozofirali, nego su prašili sve u šesnaest, gnjili fenomenološki žurnalizam uočavao je tu pojavu, a Socsavez i Veliki narodni hural za društvenu aktivnost žena brinuli su se za „mlade“, koji – eto – padaju pod uticaj „nama tuđih ideja iz oblasti zabavne muzike“. Rokeri tada nisu imali vremena za gubljenje, jer je rokenrol radio širom planete, ubrzavajući sve više. Rokenrol u svom najboljem, pravom obliku, više je od pogleda na svet ili umetnosti: on je pravda i istina, način života koji činjenicama gleda u oči. Zato rokeri ne umiru od uzroka smrti, nego padaju kao gubici u ratu. Zato matore rokere poštuju – jer su preživeli mladost.

„Indekse“ bi trebalo poštovati iz sledećih razloga: od osnivanja 1962. svirali su ljuti rokenrol uprkos svemu; Kornelije Bata Kovač seća se da su „Indeksi“ 1967. kao prateća grupa ekipe naših zabavnjaka napravili skandal na gostovanju u SSSR odstupivši od sladunjavog programa u pravi rokenrol (ideja je, naravno, potekla od Davorina Popovića), što je dovelo do molbe domaćina da u prvoj zemlji socijalizma više ne nastupaju. Preživeli su sve: hiljade koncerata i igranki, faze „revolucionarnog roka“ – kojih se ne stide – i sve ono što uz to ide. „Indeksi“ nikada nisu bili „megabend“ kao „Bijelo dugme“, ali su bili i ostali najsolidniji i najdosledniji rokeri u nas kroz „sve ove godine“ (Kemal Monteno, koji je neodvojiv od njih). Ko ne veruje, neka ode u bilo koji pristojniji kafić u „bivšoj Jugoslaviji“ i posluša šta se pušta sa kaseta. Vreme je donelo svoj sud o tome.

Početkom decembra, na turneju koja ih je dovela i u London, „Indeksi“ nisu poveli Đorđa Kesića, bubnjara: Đorđe je dobio geler kroz pluća kada je išao u Predsedništvo da izvadi dokumenta za put. Zamenio ga je poznati zagrebački bubnjar Peca Pecej, besplatno. Davorin Popović, Boda Kovačević i Fadil Redžić bili su tu – bolji nego ikada. Dva dana uzastopce – u klubu „Shuffles“ u Sohou (od deset do četiri u jutro) i u sali Kongresnog centra britanskih sindikata – svirali su pred prepunim auditorijumima žestoko i ne štedeći nikoga. Tri četvrtine publike (iz svih naših država) bilo je rođeno kada su „Indeksi“ već bili velika rok-grupa, ali su svi znali sve pesme napamet. Tokom koncerta u Kongresnom centru, kada se Pjevač pojavio na sceni i stao da đipa kao Mik Džeger, jedna starija gospođa, Engleskinja, rekla mi je: „Da su ovi svirali ovde i da je ovaj čovek pevao na engleskom, bili bi Rolingstounsi“. „Gospođo, oni kod kuće i jesu nešto slično“.

Razumeo sam ženu potpuno: Davorin Popović (Pimpek, Dača), jedini roker koga zovu Pjevač i svi znaju o kome je reč, posle trideset meseci Sarajeva pojavio se na sceni u savršeno skrojenom crnom odelu na dva reda, beloj košulji i tamnoplavoj kravati, umereno trezan, i odradio tri sata žestoke muzike; na kraju je bio gola voda. Svirali su sve, devojke u publici su vrištale, pa su se rasplakale dva-tri puta i sve je bilo kao nekada – kada smo i mi bili mladi.

Posle smo otišli u kafanu koju drži jedan dobar čovek i ostali do pet izjutra, pričajući o rokenrolu i muzičarima, deci i Jugoslaviji (onoj truloj; „imalo, pa trulelo…“). Na kraju, dok je svitala bistra londonska zora, veterani rokenrola – Pjevač, Boda i Fadil – rekli su: da, svirali bismo u Beogradu – kad bismo mogli. Nije da nismo pili te noći (preplivati ne bismo mogli to što smo popili…), ali – kad čovek zrelo razmisli – zašto ne? Zašto „Indeksi“ ne bi svirali u Beogradu? Ne bi im bilo prvi put…

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve