Od kada je ljudi, ima i gripa. Još 412. godine pre Hrista, otac medicine Hipokrat je identifikovao grip kao posebno oboljenje i opisao kliničku sliku ove bolesti. Nedugo zatim, Atinjanin Diodor Sikul takođe pominje ovu bolest kao uzrok pomora grčke vojske na Siciliji, a istoričari tvrde da je ovakva zaraza izazvala pomor u Atini 404. godine pre nove ere.
Grip se pod imenom „influenca“, od italijanske reči koja znači „uticaj“, prvi put javlja 1357. godine, jer je popularno verovanje onog vremena bilo da se grip dobija pod uticajem zvezda. I tako su zvezde 1485. „uticale“ da na britanskom ostrvu nastane prva poznata epidemija gripa, takozvana „bolest oticanja“, koja je, pored zaraze i smrti nekoliko stotina hiljada ljudi, blokirala luke i znatno uticala na ekonomiju britanske države. Zabeleženi su pokušaji engleskih lekara da se izbore sa ovom pošasti, pa su tako korišteni razni lekovi poput duvanskog i limunovog soka, ali bezuspešno.
Nepunih 100 godina kasnije, svet je pogodila prva zabeležena pandemija. Krenuvši iz Azije, preko Afrike, zatim Evrope i na kraju do Amerike, ovaj grip je pogodio preko 90 odsto svetske populacije, izazivajući smrt u velikom broju slučajeva, dobrim delom zahvaljujući neukosti onovremenskih medicinara, koji su pacijente lečili pretežno puštanjem krvi, što je dodatno doprinelo većoj smrtnosti.
Narednih 400 godina, svet je, iako u međuvremenu pogođen drugačijim zarazama, poput velike kuge tzv. crne smrti, polako zaboravljao na grip, bar u pandemijskom obliku, a onda su se pandemija poznatija kao „ruski grip“ 1895. godine i pandemija hongkonškog gripa 1900. godine, pobrinule da se na najgori mogući način ljudi podsete na ovu bolest.
Iako se svet ubrzo upoznao sa najmodernijim načinima masovnog sejanja smrti, koje je Prvi svetski rat napretkom tehnologije i razvojem naoružanja uveo u ratnu praksu, ipak, za sve vreme trajanja do tada najstrašnijeg globalnog sukoba, život je izgubilo manje ljudi nego u pandemiji gripa koja je usledila odmah nakon rata. Nakon strašnih ratnih razaranja, 1918. godine, svet je pogodila najveća pandemijska zaraza do tada koja je odnela, po nekim procenama, i više od 50 miliona života.
Ovo je bila više nego dovoljna motivacija da se civilizacija uhvati u koštac sa gripom i da se intenziviraju naučni napori na iznalaženju rešenja ovog globalnog problema. Godine 1933. izolovan je prvi humani virus gripa, a nedugo zatim, 1944. godine, svet je dobio i prvu vakcinu protiv ove opake bolesti. Čovek je počeo da se bori.
Godine 1957, kada je pandemija tzv. „azijskog gripa“ pogodila svet i 1968. godine kada je stigao novi pandemijski talas iz Hong Konga, prve bitke protiv zaraze su dobijene i smrtnost je bila neznatna u poređenju sa pandemijom španske groznice koja je 1918. pogodila svet.
Danas nam ponovo preti pandemija. Počevši sa ptičjim, pa zatim sa svinjskim gripom, virus H1N1 u svojim varijacijama ponovo napada svetsku populaciju. Naravno, ovaj put smo spremniji, organizovaniji, razvili smo mnoga oružja protiv ove pošasti, prevenciju, vakcine, procedure…, ali strah od zaraze, mada nevidljiv na licima pokrivenim maskama, jasno se vidi u očima ljudi širom sveta.
Medicina XXI veka — »Zaraženi« robot
Robotika već godinama privlači izuzetnu pažnju svetske javnosti u krugovima lekara, naučnika i istraživača. Sa ciljem da pomogne u osposobljavanju medicinskog osoblja za borbu protiv preteće pandemije virusa gripa H1N1, japanski naučnici nedavno su proizveli prvog humanoidnog robota koji verno simulira simptome ove virusne infekcije. Ovo je prvi put da je neki robot proizveden radi simulacije određene bolesti, međutim nije prvi put da se roboti koriste u medicinske svrhe kako bi omogućili medicinskom osoblju u svetu uvežbavanje procedura potrebnih za adekvatno lečenje obolelih od virusnih oboljenja.
Robot je prosečne visine odraslog čoveka, a materijal kojim je pokriven veoma je sličan ljudskoj koži. Znoji se kao i živa osoba pod velikom temperaturom nastalom usled oboljevanja od gripa virusa tipa A. Ovaj robot može čak i da simulira konvulzije koje nastaju usled nenamernog skupljanja mišića kod čoveka, a ukoliko nije adekvatno lečen, robot prestaje da diše. Ubrzo nakon prestanka disanja i njegovo srce prestaje sa radom.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.