Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kako će nam presuditi "trećerazredni studenti prvorazrednih univerziteta"?
Srbija je do sada od MMF-a povukla 788 miliona evra, a da li će dobiti i drugu tranšu od 1,3 milijarde evra, zavisi od ocene revizora, delegacije MMF-a koja će do septembra ovde biti i gledati. To je uvek i svuda neprijatno. Jedan naslov o bankrotiralom Islandu bio je: „Nezavisnost vs. MMF.“
Vodeći ekonomista Svetske banke iz devedesetih Džozef Stiglic jednom je rekao da je „sestrinska firma“, MMF, puna „trećerazrednih studenata sa prvorazrednih univerziteta“, koji su obeshrabrivali svaku raspravu i od zemalja u razvoju tražili da bez mnogo zapitkivanja prihvate Fondov recept, koji je, kaže Stiglic, mnoge nacije ostavljao u siromaštvu.
Ovde je vladala druga filozofija, naši neoliberali su više verovali MMF-u nego njihovi očevi komunisti Staljinu 1945, pa je i pre nekoliko godina, kada je izgledalo da Srbiji zajam od MMF-a nije potreban, predlagano da se aranžman sa „svetskim policajcem“ svakako sklopi, da bi se iznudilo disciplinovano ponašanje domaćih aktera, da bi se steklo poverenje globalnih investitora, a svakako i da bi se izgovorom „ne da MMF“ olakšala vladavina. Toliko su fascinirani MMF-om da se nisu usudili ni da tokom ove krize zatraže ozbiljnu pozajmicu, nego onako ubogo: „Koliko daš…“ Odbor direktora MMF-a je 15. maja 2009. godine odobrio kreditni stend-baj aranžman sa Srbijom od 2,94 milijarde evra, koji će trajati do aprila 2011. godine. To je sedam puta veći kredit od onih 402,5 miliona evra, koje je MMF odobrio Srbiji, samo malo ranije, u januaru 2009.
Da li se bar sada adekvatno spremaju za revizora! Da je vlada grčevito tragala za ekonomskom formulom, moglo se verovati sve dok nije postalo jasno da se iz partije zadužene za ekonomski progres lobira za donošenje drakonskog medijskog zakona. Dva meseca krizne 2009. godine, glavna politička tema u Srbiji – slučaj „Kurir“! I još je! U skupštini, izjašnjavanje kao o Rezoluciji IB 1948! Znači, ne gledaju grafikone, za šta su plaćeni, nego čitaju tabloide, štaviše, pokušavaju da ih uređuju, zakonom, od čega je brzo odustao još kralj Milan. „Ljute se na lava koji hoće da ih pojede“: nije li to znak suštinske slabosti, nemoćne ljutnje – i prefrigane pripreme za vanredne izbore? (Oni o tabloidima, a mi,, „pravi ko lenjir“ (što kaže Piljnjak) u našoj rubrici „novogovor“ (vidi) – iz broja u broj, o novcu!)
DEFICIT: Efemerije na stranu, da li se u međuvremenu nešto promenilo time što je tokom ove krize najavljeno da će veliki igrači ojačati uticaj MMF-a i povećati mu „kreditnu bazu“ za 500 milijardi dolara?
To će valjda saznati srpska vlada koja ovih dana traži da MMF dozvoli da budžetski deficit bude 4,5 procenta BDP-a, što je osetno više od ona tri procenta ugovorena u martu. Izgleda da će taj deficit dopustiti, pošto procenjuju da će srpska ekonomija zabeležiti pad od pet procenata ove godine, znatno ispod ona dva koje je MMF predviđao kada je dao zajam.
Ministarka finansija Diana Dragutinović pominjala je da bi, radi popune budžeta, PDV koji sada iznosi 18 procenata možda mogao da bude povećan. Premijer Cvetković smatra da je svako podizanje poreza recesiono i da usporava ekonomsku aktivnost. Tako misle i članovi vladinog Ekonomskog saveta, strani investitori i predstavnici malih i srednjih preduzeća. Predstavnici MMF-a smatraju da je povećanje PDV-a najjednostavniji način za pokrivanje minusa u državnoj kasi, a ako Vlada Srbije ima neko drugo, jednostavnije rešenje, oni su spremni da ga prihvate.
Vlada namerava da traži strani kredit, a kod kuće da emituje državne hartije od vrednosti, od kojih je, u poslednjih šest meseci, prikupila oko 700 miliona evra. Izbegavanjem dodatnog oporezivanja vlada bi olakšala položaj preduzeća, ali, s druge strane, emitovanjem državnih obveznica ona će se pojaviti kao nadmoćni konkurent na tesnom tržištu novca, što će na privredu možda imati efekat kao prekid transfuzije…
Dugoročno, vlada najavljuje reformu državne uprave, no i to košta (otpremnine, itd.). Delegacija MMF-a se interesuje za još jednom najavljene reforme penzijsko-invalidskog sistema i socijalne zaštite. Treba podsetiti da je penzionersko pitanje bilo kamen spoticanja i u nekim ranijim pregovorima, na primer 2002, sa MMF-om.
AKO…: U Vladi procenjuju da do povećanja poreza i smanjenja socijalnih davanja za sada ipak neće morati da dođe – ako se ekonomska kriza ne produbi.
Govori se o jasnim, mada tek početnim znacima obnove rasta svetske privrede za 2,5 odsto u 2010. nakon pada od 1,4 odsto u 2009. Tako bar smatraju Džon Lipski, prvi zamenik direktora MMF-a, i MMF-ov ekonomista Oliver Blanšar, a takve vesti dolaze i iz mesta koje se igrom ironije zove Džekson Houl u Vajomingu, gde je ovih dana održavan skup svetskih bankara, zvaničnika i vodećih ekonomista. Neki zapadni mediji, međutim, uz to pominju i izraz tail–efect, „efekat repa“, hoće reći da se treba čuvati, što bismo mi rekli, „kopita mrtvog konja“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve