Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
"Vreme" br. 965 od 2. jula 2009.
Prof. Vojin Dimitrijević je, uljudno, primetio da Lj. Smajlović očigledno nije pravnik iako u svom tekstu ulazi u pravne vode (procesuiranje novinara za ratnu propagandu). Umesto da prihvati pouke V. Dimitrijevića, Lj. S. u polemici pokušava da prebaci V. Dimitrijeviću nekorektnu interpretaciju, tobože on polemiše sa nagađanjima o njenom mišljenju, a ne sa onim što je napisala!
Kada se iz odgovora pročita šta je ona stvarno napisala i ponovila, nesumnjivo je da je njen stav da protiv novinara ratnih propagandista nema smisla ni započinjati postupak pošto bi to bila: selektivna pravda (smrdi na politiku), nedokaziva ili veoma teško dokaziva, da li pravda? To smo, uostalom, imali prilike da čujemo i u gostovanju Lj. S. kod Olje Bećković u „Utisku nedelje“.
Selektivna je zato što se ne vodi protiv polovine nacije koja je prema njenoj interpretaciji Bruna Vekarića bila za rat, a tužilaštvo se odlučuje za novinare a zaboravlja čak i političare i naravno polovinu nacije.
Doduše, Lj. S. dopušta da novinari mogu da izvrše krivična dela ali, koliko shvatam, jedino protiv časti i dostojanstva, a i o tome će konačnu reč reći sud u Strazburu za osudu novinarke koja je pred našim sudom nepravedno osuđena što je klevetala Natašu Kandić. Naravno, šta ćemo i sa Irakom i američkim i drugim propagandistima koji neće odgovarati.
Argumentacija Lj. S. je prozirna i neubedljiva. Ministarka pravde je u nedavnoj poseti Sarajevu obećala da će svi ratni zločinci biti procesuirani i da je to jedan od prioriteta srpskog pravosuđa. Zamislite da su se oni organizovali u sindikat i pojave se u javnosti sa protestom: Zašto baš samo mi? Zašto ne ratni profiteri? Mi smo, ipak, branili zemlju, čast nacije, bivšu SFRJ, za svoje zasluge smo dobijali odlikovanja, unapređenja, penzije. Profiteri su koristeći našu hrabrost i požrtvovanje o kojima su hvalospeve izricali svi ozbiljniji srpski mediji, pljačkali i punili svoje džepove. Na to sindikat ratnih profitera odgovara: Jesmo mi nešto zaradili ali, da nije nas, nacija ne bi imala šta da jede, ne bi bilo – benzina, kafe, grejanja, higijene itd. Zašto ne biste pročeprkali lanac uličnih prodavaca koji su vam derali kožu sa leđa naplaćujući duplo od onoga što su nama plaćali? Uostalom, tako se snabdevala čitava nacija znajući poreklo robe koju kupuje! I tako do beskraja.
Pitanje koje postavljam Ljiljani Smajlović glasi: Da li ona misli da je u medijskoj sceni Srbije bilo ratnih huškača, pozivanja na krvoprolića, razaranja, slavljenja takvih pobeda, svečanih ispraćaja i svečanih dočeka, manipulacija. DA ili NE?
Ako je odgovor: DA, sledeće pitanje, po pravilima novinarske profesije je: KO, GDE, KADA, ZAŠTO i NA KOJI NAČIN?
Ako je odgovor : NE, sledeće pitanje je: ČEMU OVA POLEMIKA?
Uopšte nije važno da li je Lj. S. pravnik, ali bi i kao novinar ili ličnost koja se obraća javnosti mogla da shvati da se krivično delo ratnog huškanja, ratne propagande može izvršiti samo tom radnjom bez nastupanja posledice i ako do rata i genocida ne dođe. A ako dođe, pa se lažno prikažu kese sa mrtvim srpskim bebama, pa nakon toga usledi žestoka reakcija u kojoj strada hiljade nedužnih pa pola nacije to odobrava kao revanš, pa se konačno sazna da je priča o bebama i kesama izmišljena, onda tužilac baš neće imati težak posao sa novinarom ili urednikom čije je to maslo.
Dakle, više se ne postavlja pitanje pravničke informisanosti Lj. S. Nameću se pitanja elementarnog morala i poštenja. Odgovore na ova pitanja Lj. S. izbegava. Teško je poverovati da je doskorašnja glavna urednica o ovim pitanjima neobaveštena. Ako to čini osećajući da se najavljena potraga odnosi na udruženje novinara kojem ona predsedava to još može da prođe. Zadatak joj nije lak ali, bože moj, ona je samo u ulozi advokata: brani zločinca sa čijim se zlodelom ne slaže. Ovi moji iz Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine, čiji sam član, a verujem i iz NUNS-a taj problem nemaju.
PS. Neskromno i nerado moram da podsetim da sam u „Vremenu“ br.946, kritikujući uređivačku politiku D. Žarkovića, najavio dolazak Ljiljane Smajlović na stranice „Vremena“ što se, eto, i te kako obistinilo, a da ću ja biti u bilo kakvom kontaktu sa Ljiljanom Smajlović nisam ni sanjao.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve