Loader

Letovanje u Beogradu

15.jul,19:49

Da je letovanje dobro, imali bi ga i Japanci. Trebalo je da Jugoslavija bude dovedena do ivice građanskog rata, pa da shvatimo koliko je bolje i lepše godišnji odmor – kad već moramo – provesti u „mestu prebivališta“, kako se to zvanično zove. Sanjajući cele godine smaragdno more, polugole Švabice i zubaca na gradele, ne vidimo u kakvim lepim gradovima živimo. Beograd je, na primer, prepun lepih žea i sjajnih ljudi; treba ih samo potražiti. Beograd je i lep grad, makar samo leti i samo noću. Predlažemo, dakle, letovanje u Beogradu, tridesetak divnih i opojnih letnjih noći.

Počinjemo od buđenja u sumrak, jer je jedini način da se u beogradskom letu uživa – spavanje danju, iza spuštenih roletni. Kad se istuširate, dobro je popiti kafu u jednom od lokalnih kafića koji imaju „zadnju sobu“, gde je sveže. Uopšte uzevši, valja se držati svog kraja; jedino tako možete da otkrijete komšijski život na ćošku i u „kraju“ i da vidite šta ste do sada propuštali. Otkrićete da je beogradske periferija (tu se Novi Beograd ne računa) jedna velika porodica; duhovita i ironična, odana i puna ljubavi.

Centar grada, takođe, ima takve oaze, čim se odmaknete od glavnih arterija grada. Lokalne kafane i kafići, zanatski i trgovački centri, parkovi i ćoškovi Beograda pružaju mnogo bolji provod od bilo kakvog turizma. Ali, da biste se kvalifikovali za takvo uživanje, prvo treba da se kvalifikujete za ljudsko biće po beogradskim ćoškovima i komšijskim merilima. To znači da ste završili prvi i drugi stepen škole života: školu ulice i školu kafane. Prevedeno u termine balkanske etike, škola ulice je „junaštvo“, a škola kafane „čojstvo“. Reč je o moralnom kodeksu i kodeksu časti koji je strog kao Bušido i – začudo – na izvestan način konfučijanski. U praksi, reč je o pristojnosti i moralnom integritetu, dostojanstvu i hrabrosti; o vrlinama koje se kod ljudskog bića podrazumevaju.

Pošto smo to razjasnili, idemo dalje. Čim padne mrak i dune svež vetrić, valja otići u baštu „Madere“ na hladan špricer ili pivo i lagani obrok. Ima još bašti istog kvaliteta: „Lipov lad“, „Grafičar“, Klub književnika (ako možete da podnesete društvo), „Beli bagrem“ na Zvezdari, Gardoš u Zemunu, „Venecija“ naročito. Ako ćete na reku, svi splavovi su dobri, mada su neki skupi, a na nekima se tu i tamo puca. Kafana na špicu Ade Međice je naročito dobra. U slučaju sedenja napolju, ne zaboravite da su tokom dana ogladneli i beogradski komarci, zveri koje Lorens Darel („Esprit de Corps“) zove „panslavenska čudovišta koja mogu da piju krv kroz pantalone i gaće“. Zato treba voditi sa sobom žene i devojke koje imaju lepu i tanku kožu: komarci će jesti njih. Na splavovima možete da sedite uglavnom do zore; sveže je, reka miriše i teče, a komarci se ubrzo zasite. Iz kafanskih bašti će vas u jednom trenutku izbaciti (oko jedan iza ponoći), što je vandalizam, ali nema leka.

Za ostatak – i desert – uživanja u beogradskoj noći ostaju kiosci, oni koji rade 24 sata. Dva su najbolja i tipična: „Kiss-Kiss“ na Južnom bulevaru (koji samo informbirovci zovu neprirodnim imenom „Bulevar Crvene armije“) i bezimeni, ali sjajni kiosk na uglu Jovanove i 7. jula. U letnjoj noći tamo ćete se osećati kao u Venice Beachu u Los Anđelesu: skuplja se neki strašno pristojan svet koji celu noć sedi i priča o svemu osim o politici. Povremeno ućute, a neko kaže „ala lepo cirkamo“. I tako se lepo cirka dok smrdljivo nebo Beograda ne posivi od zore koja, što se njih tiče, i nije morala da svane. U tim kioscima ima prijatnih iznenađenja: dobra strana piva u konzervi, viski i ostala pića u Jovanovoj, odlične kobasice na Južnom bulevaru. Ostali kiosci po gradu koji rade skroz imaju svoje različite kvalitete. Ako hoćete da znate šta se po Beogradu zbiva, budite oko Autokomande; tu se skupljaju taksisti sa radio-vezom i noćne patrole milicije. Taj drugi deo vaše beogradske noći treba posvetiti ljudima: ako se pristojno ponašate i gledate svoja posla, dobićete izvod iz života pravog Beograda: pravi lokalni mangupi, simpatični polusvet, razne noćne ptice pričaće za vaše uši o životu; čućete autentičnu filozofiju ulice, Život iz prve ruke. Toga nema u knjigama i TV-serijama. Saznaćete šta omladina stvarno misli, videćete zašto je Beograd velegrad. To danju teško možete: tek kad kulovi odu na spavanje u razne Kaluđerice i slična mesta, Beograd izlazi na ulicu.

Kad svane, dobro je približiti se pijačnim kafanama kao što su „Zmajko“, „Kalenić“ i slična mesta, koliko da vidite šta misli i radi čuveni narod. A ujutro, zavisno od toga kad počinje radno vreme u vašoj firmi, sedite u obližnju kafanu i dobacujete kolegama s posla, onako sanjivim i bunovnim. „Šumatovac“ je zgodan do pola deset pre podne. A onda – kući u krevet.

Kome nije do kafane, može da šeta gradom, a jedan od boljih provoda je vožnja biciklom cele noći. Nećete verovati, ali u beogradskoj letnjoj noći pevaju slavuju da je to milina. Ne treba naglašavati da su razni bazeni, jezero na Adi i slično zabava za decu; takvu gungulu i gnjavažu imate i u Baškoj Vodi. Ako vam nije ni do čega, idite na kej kod Ušća, lezite na toplu kamenu ogradu i slušajte reku. Besplatno je i lepše je.

Poslednje izdanje

Intervju: Sead Spahović, advokat

Ne možete da reformišete sud dok ne reformišete Službu Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve