U kampu nijedna prostorija nije opremljena na način koji bi ukazivao na to da se u njoj pruža bilo kakva vrsta medicinske pomoći, nismo našli nikakve medicinske aparate, niti smo se sreli sa nekim ko medicinsku pomoć pruža, odnosno ko se predstavlja kao lekar
Dan nakon što je u javnosti objavljen snimak brutalnog fizičkog maltretiranja štićenika Rehabilitacionog centra Crna Reka, ovaj kamp je posetila inspekcija Ministarstva zdravlja. Republički zdravstveni inspektor Zoran Ševarlić je, zajedno sa dve koleginice iz Kruševca i timom pripadnika MUP-a iz Novog Pazara, stigao u Pravoslavno misionarski i duhovno rehabilitacioni centar Crna Reka nešto posle deset sati pre podne. Iako je petak, 22. maj, bio najtopliji dan te nedelje, na brdu na kome se nalazi kamp bilo je prijatno toplo. Inspekcija je do kampa stigla terenskim vozilima makadamskim putem koji zimi, kažu upoznati sa tamošnjim prilikama, zna da bude nezgodan za kretanje.
„Bez obzira na to što je slučaj Crne Reke dosta eksponiran u medijima, nisam imao nikakvih predrasuda prilikom ovog izlaska na teren. Moje koleginice i ja smo svoj posao obavili po svim pravilima i krajnje objektivno“, kaže za „Vreme“ republički zdravstveni inspektor Zoran Ševarlić.
KAMP: Prijatan ambijent je prvi utisak koji kamp Crna Reka odaje. Prema oceni inspektora, kamp je urbanizovan (sve novogradnja) i ima sve uslove za život. Čini ga desetak građevina. Tu su pekara sa kuhinjom, velika trpezarija i centralna zgrada sa crkvom u suturenu. Osim toga, postoji i sedam objekata za smeštaj lica. U vreme posete inspekcije Ministarstva zdravlja, u kampu je boravilo oko sedamdesetoro ljudi koji su u nekom procesu odvikavanja. Najviše je ovisnika od droge, ali ima i alkoholičara a povremeno, navodno, dolaze i oni koji bi da se odviknu od pušenja. Za smeštaj članova kampa ima oko 90 ležajeva.
NI LEKARSKE, NI NADRILEKARSKE ZAŠTITE: Teretana u Crnoj Reci
Između ostalih, postoji i posebna prostorija sa tuševima, mokrim čvorom, ali i soba za rekreaciju. Dakle, ima i socijalnih sadržaja. U kampu postoji i prijemna soba sa šest ležajeva i u njoj se, zavisno od stanja u kome dođu u kamp, smeštaju članovi ovog rehabilitacionog centra. Ukoliko nisu u stanju krize prilikom prijema u centar, članovi kampa ne borave u ovoj sobi. Uz sve ostale građevine, postoje i tri boksa za smeštaj pasa.
Inspektore nije dočekao Branislav Peranović, starešina kampa, već njegov zamenik Dejan Jakovljević. Peranović je bio na putu i u centar je stigao tek oko tri sata po podne. Do tada, sa inspektorima je bio Dejan Jakovljević.
„On je sve vreme korektno sarađivao sa nama. Ipak, najveći deo vremena je telefonirao, pošto su ga predstavnici medija zvali svaki čas“, kaže Ševarlić. Iako poseta zdravstvene inspekcije nije bila najavljena starešini kampa, po svemu što se dogodilo dan ranije inspektori su bili očekivani u Crnoj Reci, zaključuje Ševarlić. „Sve što smo želeli da vidimo i da pitamo, videli smo i pitali“, kaže. Kontrola je vršena temeljno, ali je prošla u jednoj, za inspektore, krajnje neuobičajenoj atmosferi. Sve vreme, u kampu je osim članova kampa bio prisutan veliki broj njihovih roditelja i desetak novinarskih ekipa. Svi su, osim novinara, bez ustezanja razgovarali sa inspektorima i neke izjave su i ušle u zapisnik. Ševarlić naglašava da su članovi kampa i roditelji izjave davali bez prisustva Dejana Jakovljevića ili nekog od članova Uprave kampa. Na kraju, kada je stigao sa puta, izjavu je dao i Branko Peranović. Inspektorima je rekao da smatra da je snimak koji je „Vreme“ pustilo autentičan, ali da predstavlja izuzetak i da se takav „tretman“ primenjuje samo kada je to neizbežno. Peranović je dodao i da su članovi kampa i njihovi roditelji upoznati sa fizičkim kažnjavanjem u slučaju kršenja kućnog reda centra.
KUĆNI RED: Pravila Pravoslavno misionarskog i duhovno rehabilitacionog centra Crna Reka su striktna i predočena su i inspektorima zdravlja. Kao prvo, nenajavljen i dolazak bez pratioca u kamp nije moguć. Kada budući član kampa, uz prethodno najavljivanje telefonom, sa roditeljima ili staraocima dođe na prijem u kamp, Uprava ga upoznaje sa pravilima ponašanja i sankcijama za nepoštovanje kućnog reda. Bežanje, neovlašćeno uzimanje lekova, tuča, svađa i „drugi oblici drskosti“ podrazumevaju fizička kažnjavanja. Kada članovi kampa i njihovi roditelji daju pristanak za tretman u Crnoj Reci, oni i rukovodilac centra potpisuju saglasnost. Posle izvesnog vremena, član kampa se uključuje u radnu zajednicu. Ustaje se u sedam, odmah potom je neobavezna jutarnja molitva i obavezno čišćenje soba i prihvatanje dnevnih obaveza kao, na primer, rad u kuhinji, pekari, radionici ili bašti. Zimi je u dnevne obaveze uključeno čišćenje snega. Nedeljom i verskim praznicima se ne radi.
NADRILEKARSTVO: Na osnovu svega što su videli i čuli, inspektori su izveli zaključak da u centru Crna Reka – nema nadrilekarstva i nadriapotekarstva. „Da bi se utvrdili elementi nadrilekarstva, neophodno je temeljno pregledati i prostorije i pacijente i lekove“, objašnjava inspektor Ševarlić. „U ovom kampu nijedna prostorija nije opremljena na način koji bi ukazivao na to da se u njoj pruža bilo kakva vrsta medicinske pomoći, nismo našli nikakve medicinske aparate, niti smo se sreli sa nekim ko medicinsku pomoć pruža, odnosno ko se predstavlja kao lekar“, kaže Ševarlić i dodaje da se ljudi koji se odvikavaju od bolesti zavisnosti u centru Crna Reka tamo ne zovu ni „pacijenti“, ni „štićenici“, već isključivo „članovi kampa“.
Postoje sobe sa ležajevima i postoji metalna kasa u kojoj se čuvaju lekovi. Ta metalna kasa ima dva katanca i dva ključa – jedan je kod Dejana Jakovljevića, drugi kod osobe koja mu pomaže. Inspektori su pregledali sadržaj kase i utvrdili da se tamo nalaze lekovi koje, kako im je rečeno, članovi kampa donose sa sobom prilikom prijema i koje su im prepisali njihovi lekari (psihijatri) kao terapiju. Ti lekovi im se oduzimaju kako ih oni ne bi nekontrolisano koristili, objasnila je Uprava inspektorima i zato se i čuvaju u kasi, a doziraju se kako terapija predviđa. Inspektori, međutim, ni na jednoj kutiji nisu videli ime nekog od članova kampa, niti su našli ikakav zdravstveni karton na kome bi eventualno mogla da piše terapija.
Mini intervju – Saša Janković, ombudsman: Batinama nije mesto u XXI veku
Jedino što se logično može očekivati jeste da država ovom centru za rehabilitaciju dalji rad zabrani
Ministar zdravlja Tomica Milosavljević izjavio je u ponedeljak 25. maja da zdravstvena inspekcija koja je u petak 22. maja posetila rehabilitacioni centar u Crnoj Reci nije konstatovala elemente nadrilekarstva u toj ustanovi.
„VREME„: Da li to nešto menja, s obzirom na to da je kancelarija zaštitnika građana istoga dana kada je inspekcija izašla na teren, podnela krivičnu prijavu protiv devetoro lica zbog nadrilekarstva, nadriapotekarstva i nanošenja teških fizičkih povreda štićenicima tog centra?
SAŠA JANKOVIĆ: Mi smo krivičnom prijavom želeli da obuhvatimo najšire oblike ponašanja za koje smo na osnovu snimka i članka u „Vremenu“ mogli da zaključimo da u toj ustanovi postoje, kako ne bismo napravili propust u tom smislu, a istraga će pokazati šta se u Crnoj Reci zaista događalo.
Mnogi roditelji su, međutim, i nakon emitovanja snimka maltretiranja štićenika tog centra dali podršku ovoj ustanovi.
Na neki način razumem očaj tih roditelja i njihovo hvatanje za slamku. Ja lično, međutim, nikada neću moći da budem saglasan sa tim da neko mene ili moje dete tuče u ime bilo kakvog izlečenja. Istorija je pokazala mnoge nehumane metode „lečenja“, kao što je lečenje elektroškovima, na primer. Smatram da u jednom civilizovanom društvu takvim „tretmanima“ nije mesto. Država je ta koja daje ili ne daje odobrenje zdravstvenim ustanovama za rad. Nakon svega što smo do sada videli o metodama „lečenja“ u Rehabilitacionom centru Crna Reka i nakon izjava učesnika u tom „lečenju“, ali i izjava nadležnih organa i crkve, jedino što se logično može očekivati jeste da država ovom centru za rehabilitaciju dalji rad zabrani.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!