Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Prošlog leta je u projekte koji sada daju rezultate investirano oko 400 miliona evra, pa je zato moguće da blokovi stari 30 godina danas proizvode više nego kada su bili novi
Prosečan građanin pomisli na struju uglavnom samo u dva slučaja, kada stigne račun za potrošenu električnu energiju ili kada se desi nešto nepredviđeno pa struje nema. Poslednjih nekoliko sedmica su saopštenja Elektroprivrede Srbije sa zebnjom pratili svi, jer se malo ko nije grejao ili dogrevao na struju tokom gasne krize i ledenih dana u kojima se ona odvijala.
Elektroenergetski sistem Srbije je u tom periodu bez havarija i većih kvarova izdržao do sada nezabeležen udar. U poslednje tri sedmice potrošnja struje je nekoliko puta dostizala do gotovo nezamislivih 150 gigavat-časova dnevno, ali je ta potrošnja pokrivena isključivo proizvodnjom iz sopstvenih kapaciteta. Najveći teret ponele su termoelektrane, poput TE „Nikola Tesla“ u Obrenovcu, koja je od početka ove godine svakodnevno proizvodila oko 70 miliona kilovat-sati električne energije.
Čelnici EPS-a izjavili su da je sistem izdržao zahvaljujući ulaganjima stotina miliona evra u proizvodne kapacitete Elektroprivrede Srbije u poslednjih nekoliko godina. „Prošlog leta je u projekte koji sada daju rezultate investirano oko 400 miliona evra, pa je zato moguće da blokovi stari 30 godina danas proizvode više nego kada su bili novi“, rekao je generalni direktor EPS-a Vladimir Đorđević, dodajući da rekorda u termoelektranama ne bi bilo da rudari EPS-a nisu ostvarili rekordnu proizvodnju uglja.
U ranijim prilikama, briga zbog struje nestajala je sa toplijim vremenom, a obećanja o značajnim ulaganjima domaćeg i stranog kapitala u nove proizvodne kapacitete političari su godinama rutinski izgovarali. Ovih dana su, posle dugo vremena, urađeni i prvi konkretni koraci. Međunarodni javni poziv za izbor partnera za izgradnju dva bloka snage po 350 megavata u Termoelektrani „Kolubara B“, i novog bloka snage 700 megavata u Termoelektrani „Nikola Tesla B“, objavljen je 20. januara u „Fajnenšel tajmsu“ i „Politici“. Očekuje se da će ponude stići početkom četvrtog tromesečja ove godine i da će do kraja 2009. biti izabrani najpovoljniji ponuđači. Ministar rudarstva i energetike Petar Škundrić rekao je da je ukupna vrednost te dve investicije oko dve milijarde evra, a da će projekti biti realizovani u narednih pet do šest godina. EPS će sa partnerima koji budu izabrani formirati dve kompanije koje će najpre izgraditi te objekte, a zatim će EPS zajedno sa partnerima upravljati zajedničkim kapacitetima. Strateški partner će u tim kompanijama imati većinski udeo, a EPS, odnosno država Srbija, biće suvlasnik. Za taj posao interesovanje su već pokazale najveće evropske energetske kompanije kao što su nemački RWE, ruski INTER RAO, češki ČEZ…
Najavljeni projekti su prvi veliki elektroenergetski objekti koje Srbija gradi posle dvadeset godina. Dr Nikola Rajaković, profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike, za „Vreme“ kaže: „Sa ovih dana započetih 1400 megavata zaista smo zakoračili u energetsko bolje sutra. Naravno da je ta odluka doneta i bez ove energetske krize, naravno da je nju trebalo doneti i pre, ali za nju još nije kasno i u tom kontekstu je i treba gledati. Tu izgradnju će pratiti i razvoj, veća zaposlenost, veća dinamika ekonomskih kretanja u Srbiji, neuporedivo intenzivniji protok novca, a svi ti prateći efekti su izuzetno značajni za našu zemlju.“
Profesor Rajaković smatra i da je ova kriza prilika da se izvuku pouke šta treba uraditi da bi ceo energetski sektor, a posebno elektroenergetika koja je opet izvukla najveći teret u ovim događanjima, i sutra radio na najbolji način. „Polazni aksiom u energetskom sektoru je energetska sigurnost u tehničkom smislu, koja se u osnovi svodi na pitanje rezervnog snabdevanja. Prva pouka za njeno unapređenje je veća oslonjenost na domaće izvore, sa posebnim naglaskom na domaće obnovljive izvore. U te izvore spadaju hidropotencijali, biomasa, vetar, sunce, geotermalna energija (pored toga, dobre energetske prilike su i spaljivanje otpada, razne kogeneracije, gorive ćelije itd.). Tehnologije se u ovim oblastima pomeraju ozbiljno napred.“ Takav način razmišljanja otvara i nove perspektive. „Neko mora naučiti te nove tehnologije, neko će na njima raditi, treba školovati te ljude, potrebna je industrija koja će proizvoditi komponente, potreban je neko ko će to održavati i revitalizovati, a nadamo se da će sve to umeti da rade ljudi koji su odavde, jer mi još uvek imamo škole koje mogu da obuče te ljude. Mislim da su to ozbiljne, neslućene šanse za Srbiju. To zahteva praktično kompletan redizajn naše industrije. To su zapadnoevropske zemlje, pre svega Nemačka, već uradile. Bez pardona su pogasile stare zanate, struke i industrije i otvorile nove“, kaže Rajaković.
„Druga pouka ove situacije je da se mora negovati diversifikacija, da bi sistem opstao i u zaista teškoj situaciji. Nema oslanjanja na jedan energetski resurs, energetski portfolio mora da bude raznolik – i ugalj, i hidropotencijali, i gas, i nafta, i sve ostalo.“
Izgradnjom dve termoelektrane i raelizacijom drugih najavljenih projekata u energetici, Srbija bi postala energetska sila u jugoistočnoj Evropi, ali to ne znači da građani neće u budućnosti morati da menjaju neke navike. Srbija je jedna od retkih evropskih zemalja u kojoj se struja masovno koristi za grejanje domaćinstava.
Po svemu sudeći, sledećih godina će cena električne energije primorati građane Srbije da te navike menjaju. Zamenik generalnog direktora EPS-a Dragan Tomić najavio je da bi struja u Srbiji mogla da poskupi početkom marta ili aprila za 20 do 22 odsto, ali to nije kraj. Da će cena struje rasti i ove i sledećih godina, najavljuje se već dugo, uz objašnjenje da bez poskupljenja nema ni sredstava za održavanje i obnavljanje postojećih kapaciteta i gradnju novih. Samim tim, nema ni mogućnosti da EPS ubuduće izdrži krize poput one koja je upravo prošla.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve