Zašto Marko Milutinović, student prorektor Univerziteta u Beogradu, smatra da bi trebalo dozvoliti podmlacima političkih stranaka da debatno deluju na fakultetima
„Mogao bih da vam nabrajam studentske organizacije u čijim izvršnim telima sede članovi iste stranke. Stranke konstantno pokušavaju da ovladaju i dvema najznačajnijim organizacijama, Savezom studenata Beograda i Studentskom unijom Srbije. Zbog toga smatram da je bolje da se podmlacima političkih stranaka dozvoli da debatno deluju na fakultetima i da kandiduju svoje predstavnike za studentske parlamente jer će na taj način cela stvar postati transparentna“, kaže Milutinović.
Milutinović navodi da se na izborima za studentske parlamente studenti najčešće opredeljuju za ličnosti, ali ti kandidati su neretko članovi pojedinih stranka i zato smatra da bi u slučaju prihvatanja njegove inicijative oni morali da istaknu da ih je kandidovala neka stranka i tako bi studentima bilo jasnije za koga se opredeljuju.
DOZVOLITI RAD STRANAČKIM PODMLACIMA: Marko Milutinović, student, prorektor BU
U Studentskoj uniji Srbije smatraju da dosadašnje rešenje po kome je strankama zabranjeno da deluju na fakultetima treba zadržati. Milica Popović, predsedavajuća Studentske unije Srbije, kaže: „Uvek smo se borili protiv toga da studenti postanu instrument za postizanje nečijih ciljeva. Činjenica je da postoje pokušaji stranaka da deluju na univerzitetima. Kao studentska organizacija mi se trudimo da sačuvamo dnevnopolitičku neutralnost. Članovi našeg izvršnog odbora, kao ni ja, nisu politički aktivni jer je to u skladu sa prvom rečenicom našeg osnivačkog akta koja kaže da je sloboda od svih stvari najpreča. Mi smo članovi Evropske studentske unije, a jedan od uslova za prijem bio je taj da naša organizacija bude van bilo kakvog uticaja politike.“
Goran Minić, predsednik Saveza studenata Beograda, kaže da se u izvršnim telima Saveza studenata Beograda nalaze i studenti koji imaju članske karte skoro svih političkih stranaka, ali je njima zabranjeno da u okviru Saveza vrše političku propagandu.
„Mi se ne možemo odreći nekoga ko ima kvalitete kojima može da doprinese poboljšanju položaja studenata samo zato što je član neke stranke. Većina studenata ne želi da se bavi studentskim pitanjima, a oni koji to hoće da rade neretko žele da se bave i politikom. Sve dok se na našim sastancima oni koji su članovi stranaka uzdržavaju od političke propagande i fokusiraju samo na studentske probleme mi njihovo političko angažovanje posmatramo kao lični stav“, kaže Minić.
U Evropi postoje dva sistema studentskog organizovanja – ovaj koji mi trenutno imamo, po kome je politika isključena sa univerziteta, i onaj u kome je ona dozvoljena. O tome kakva su iskustva u zemljama koje dozvoljavaju prisustvo političkih stranaka na fakultetima Martina Vukasović iz Centra za obrazovne politike kaže:
„Kao primer se mogu uzeti dve zemlje, Austrija i Grčka. U Austriji se na izborima za studentske parlamente pojavljuju izborne liste koje nisu institucionalno vezane za partije, ali su ideološki obojene i jasno se vidi da li su socijaldemokratske ili hrišćanskodemokratske. U skladu sa osvojenim procentom glasova formiraju se studentski parlamenti i tamo to funkcioniše bez problema. U Grčkoj na izborima učestvuju podmlaci političkih stranaka, ti izbori se doživljavaju kao uvertira za parlamentarne izbore, i posle objavljivanja rezultata oni koji izgube saopšte da ne priznaju rezultate izbora tako da studentska tela ne mogu da se formiraju i studenti nemaju svoje predstavnike. Zbog toga Grčka nema nijednu studentsku organizaciju na nacionalnom nivou i nema svog predstavnika u Evropskoj studentskoj uniji.“
Mnogi će reći da je veća verovatnoća da kod nas bude ne kao u Austriji, već kao u Grčkoj, ali to nije sigurno jer se postavlja pitanje da li bi naše političke stranke, koje bez problema priznaju poraze na „velikim“ izborima, dozvolile da im podmlaci nepriznavanjem rezultata na studentskim urušavaju ugled i rejting među biračima. Osim toga ovde je navedeno da su uprkos međusobnoj zajedljivosti naše studentske organizacije uvek sarađivale kada je reč o problemima koje treba rešiti, što može značiti da su naši studenti zreliji od grčkih. U svakom slučaju, bilo kakvoj promeni dosadašnjeg sistema mora prethoditi temeljna javna rasprava.
Takođe, dok trenutni sistem postoji, mora se omogućiti da on funkcioniše u potpunosti. Naime, Marku Milutinoviću se zamera da je član DSS-a što on i ne poriče.
„To nije nikakva tajna, ali je činjenica da sam ja zamrznuo svoje članstvo u stranci kada sam postao student prorektor. To znači da ne mogu da se kandidujem na unutarstranačkim izborima. Tvrdim da kao student prorektor nisam ničim promovisao DSS, ali dozvoljavam da neko misli suprotno samo tražim da to što tvrdi i dokaže. Tačno je i da se ja na predstojećim izborima pojavljujem na listama DSS-a za poslanika, gradskog i opštinskog odbornika. Ali, ja se time nisam ogrešio o zakon jer je moje ustavno pravo da budem biran i ono mi ne može biti ograničeno. Jedino što ja ne smem da radim je da se u predizbornoj kampanji pozivam na to da sam student prorektor niti smem da se bavim studentskim pitanjima.“
Marko Milutinović je student pravnog fakulteta i on zasigurno zna šta mu zakon dozvoljava. Činjenica je i da Srbija još nema zakon o studentskom organizovanju, čiji se Nacrt već dugo nalazi u Ministarstvu prosvete. Kada taj zakon konačno bude donet, za šta se zalažu i studentske organizacije a i Milutinović, pravila igre postaće potpuno jasna i više neće biti mesta bilo kakvim nagađanjima da li se neko pridržava pravila ili ne.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!