"Po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki."
PRITISAK JAVNOSTI DA PODRŽI PRIVATIZACIJU: Aleksandra Smiljanić
Na pitanje da li Ministarstvo ima stav o najboljem načinu privatizacije Telekoma Srbija i kako bi ona trebalo da izgleda, Aleksandra Smiljanić odgovara i da nije sigurna u neophodnost privatizacije. „Ukoliko se utvrdi da su određene investicije izuzetno važne, onda se sredstva mogu obezbediti dokapitalizacijom, odnosno prodajom dela firme, ali samo na osnovu poslovnog plana sa ozbiljnom analizom rizika. Telekomunikaciona infrastruktura je od strateškog značaja za zemlju i njena prodaja nosi rizike. Telekom je već jednom bio prodavan, u doba Miloševićeve predizborne kampanje, i nedovoljno je bilo uloženo u njega u periodu dok je bio privatan. To je verovatno jedan od razloga zbog kojih zaostajemo u ovoj oblasti za našim susedima. Bio je vraćen u državne ruke uz velike muke.“
AleksandraSmiljanić: Ako je novac koji će se dobiti od prodaje jedini razlog za prodaju Telekoma, onda ga ne treba prodavati. Naime, neko ko kupi Telekom za cenu X, kupuje ga samo zato što od Telekoma može da zaradi više od sume X, i to u razumnom roku. Ako je to tačno, onda će i država zaraditi od Telekoma više od sume X u tom razumnom roku i nema potrebe da ga prodaje. Ako je razlog za prodaju to što je država nesposobna da ga vodi, a neko drugi bi bio sposobniji, onda se postavlja pitanje da li je država sposobna da rukovodi sredstvima dobijenim od prodaje. Zaključak je – mrežni operator je vrlo atraktivan biznis, te sam sigurna da ima dosta zainteresovanih da kupe Telekom po povoljnoj ceni i verujem da zbog ovakvih interesa postoji veliki pritisak na javnost da podrži privatizaciju. Nisam videla konkretnu analizu koja bi opravdala privatizaciju, odnosno dokapitalizaciju. S druge strane, ukoliko radimo na liberalizaciji, uvođenjem konkurencije izvršićemo pritisak na državni Telekom da efikasno posluje. A upravo kroz ulaganje državnog Telekoma u infrastrukturu i usluge, država na najbolji način tera konkurentske firme da ulažu i nude kvalitetne usluge.
Nemamo konkretnu vrednost. Nju može da odredi samo tržište ukoliko se firma nađe na berzi. Sve ostalo su spekulacije. Sigurno je, međutim, da po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki. Mislim da je za građane važnije da imaju dobru i jeftinu telekomunikacionu infrastrukturu nego malu sumu novca koju će brzo potrošiti, možda baš na povećane cene telekomunikacionih usluga.
Što se tiče liberalizacije, mislim da je vlada saglasna sa njom, a i ona je zakonska obaveza. Što se tiče privatizacije, tu bi trebalo da se još konsultujemo i oslonimo na rukovodstvo Telekoma koje ima najbolji uvid u to kakva je situacija u preduzeću. Plašim se rizika koje može da donese privatizacija i zato smatram da bilo kakva akcija treba da zavisi od stanja u preduzeću i da bude zasnovana na nekom poslovnom planu.
Verujem da eventualna privatizacija treba da ide sa liberalizacijom. Kao što sam naglasila nedavno, od državnog monopola jedino je gori privatni monopol. Telekom ima monopol u pružanju ključnih telekomunikacionih usluga, jedini ima fiksnu mrežu, skoro celokupnu pristupnu mrežu i gotovo celokupni kapacitet za međunarodno povezivanje. Ukoliko ovakav monopol bude privatizovan, cene mogu nekontrolisano da rastu, a radnici mogu biti nekontrolisano otpuštani bez šanse da pređu u drugu firmu.
Potrebno je doneti još nekoliko pravilnika: o izgradnji mreže, o međunarodnom povezivanju, o interkonekciji i o univerzalnom servisu, da bi se moglo početi sa punom liberalizacijom telekomunikacionog tržišta. Očekujem da će svi pravilnici biti završeni za dva-tri meseca. Nažalost, pisanje ovih pravilnika ne zavisi samo od Ministarstva, već pre svega od Ratela, tako da ne možemo vrlo precizno da odgovorimo na ovo pitanje.
Mislim da se može očekivati brža izgradnja kapaciteta fiksne mreže i širokopojasne mobilne mreže. Tako će biti ubrzana dostupnost širokopojasnog interneta, koji je ključna usluga u razvijenim zemljama. Kroz Fond za univerzalni servis (u Fond za univerzalni servis svi telekomunikacioni operatori uplaćuju mali procenat svog prihoda) gradili bi se kapaciteti koji su neophodni, a nisu profitabilni. Univerzalni servis su osnovne telekomunikacione usluge koje moraju biti pružene svim građanima po pristupačnim cenama, kao što je, na primer, telefon. U Srbiji 450.000 ljudi čeka na telefon, a 150.000 su dvojnici. To nisu dobri rezultati. Verujemo da će kroz liberalizaciju i fond za univerzalni servis situacija biti popravljena, i to u kratkom roku. Moram još da dodam da nam se često strane kompanije žale da je jedna od prepreka koju imaju u Srbiji upravo loša telekomunikaciona infrastruktura koja je osnovi preduslov za uspešno poslovanje u savremenom svetu.
Očekujemo da će pravilnici koje sam pomenula biti završeni za nekoliko meseci, i to je u nadležnosti Ratela. Oni predlažu i implementiraju pravilnike uz saglasnost Ministarstva. Tada bi regulativa, prema sadašnjem zakonu o telekomunikacijama, bila potpuna. Međutim, sadašnji zakon prati evropske direktive iz 1998. godine. U Evropi je ta liberalizacija išla postepeno, a mi smo negde na početku tog procesa. Treba da se usaglasimo sa aktuelnom regulativom iz 2002; iz Evrope nam je i preporučeno da ne žurimo, već da tržište telekomunikacija postepeno liberalizujemo. Sledeće godine radićemo na izradi novog zakona o telekomunikacijama zasnovanog na tim novim direktivama. ×
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.