Privatnici koji su zakupili deo pogona propalog društvenog giganta nameravaju da ga privatizuju i da ožive tekstilnu proizvodnju. Da umeju uspešno da rade, pokazuju njihovi poslovni rezultati
PROIZVODNJA VEŠA: Pogon Cherisha
Beogradski vunarski kombinat, nekada po obimu proizvodnje jedna od najvećih tekstilnih fabrika u Beogradu, trenutno je u restrukturiranju i sada zapošljava samo oko 150 od nekadašnjih više od hiljadu radnika. Međutim, u pogonima ove fabrike ukupno radi više od 500 ljudi, koji su zaposleni u BVK-u i u još devetnaest malih privatnih firmi. Ove firme su pre dve-tri godine zakupile trećinu proizvodnog prostora starog društvenog giganta i u njegove pogone preselile svoju proizvodnju.
„Posebno je zanimljivo da od tih devetnaest firmi, čak sedamnaest posluje u oblasti tekstila, zajedno zapošljavaju između 350 i 400 radnika i prave promet od najmanje pola milijarde dinara“, kaže za „Vreme“ Vojislav Crnjanski, vlasnik firme Sanja dizajn, koja je jedan od zakupaca prostora u BVK-u. On dodaje da su ove firme posebno ponosne na svoje poslovne rezultate, jer ostvaruju veću proizvodnu efikasnost od one koju je imao stari kombinat. „Mnogi od nas proizvode u dve, a neki čak i u tri smene, pa se ovde i u pola noći može čuti zujanje mašina“, objašnjava Crnjanski.
ČARAPE: Sanja dizajn
PODSTANARI: Među zakupcima najviše je proizvođača čarapa, čak pet: Gerbi, BMD Socks, Savarad, Vrač i Sanja dizajn. Tu se nalazi i jedan od najznačajnijih domaćih proizvođača sportske opreme NAAI, koji osim što snabdeva domaće sportske klubove, svoju robu izvozi u Mađarsku i zemlje bivše Jugoslavije, ali i u SAD, Dansku i Nemačku. Firma Arlekino proizvodi žensku modnu konfekciju, a Jatriks trikotažu. Zakupac prostora u BVK-u je i proizvođač mebl-štofova Granteks, zatim Pan koji proizvodi veš marke Cherish. Egalteks se bavi veleprodajom tekstila, a Hemoterm održavanjem uređaja i opreme u tekstilnoj industriji. Firma Fidafil radi teksturizaciju prediva i tako obrađenim repromaterijalom snabdeva većinu „suseda“ u BVK-u, a pored toga ostvaruje i znatan izvoz. Vojislav Crnjanski tvrdi da to što su zakupci u BVK-u uglavnom tekstilne firme čiji se proizvodni programi međusobno dopunjuju, a negde i „prethode“ jedni drugima, nije uopšte slučajno. On kaže da su mnoge od njih i pre preseljenja u prostorije BVK- međusobno tesno sarađivale i imale slične probleme, recimo nedostak prostora za širenje, koji je preseljenjem na ovu lokaciju uglavnom rešen.
KONZORCIJUM: „Na ovoj lokaciji dobili smo dovoljno prostora da širimo svoju proizvodnju, time i šansu da osvajamo nova tržišta. Takođe, nas dvanaest je oformilo konzorcijum koji će se kandidovati za privatizaciju BVK-a, jer smatramo da možemo da ga oživimo. Uostalom, njegova proizvodnja je potpuno kompatibilna sa našim proizvodnim programima“, objašnjava za naš list Nenad Acan, vlasnik i direktor firme NAAI. Paradoksalno, već odavno otpisani BVK danas je mesto gde se mesečno proizvede više od pola miliona čarapa, stotine hiljada komada donjeg veša, dresova i ostale sportske opreme, desetine hiljada komada trikotažnih i konfekcijskih artikala, tone teksturiranog prediva i hiljade metara različitih tkanina.
Stari vlasnik
Beogradski vunarski kombinat počeo je da radi pre Drugog svetskog rata i ubrzo postao jedna od vodećih tekstilnih fabrika u Kraljevini Jugoslaviji. Vlasnik i direktor nekadašnjeg kombinata bio je poznati predratni fabrikant Vlada Ilić, prvi gradonačelnik Beograda i nosilac ordena svetog Save. On je zajedno sa Đorđem Vajfertom, braćom Đorđem i Gedeonom Dunđerski i Vladislavom Ribnikarom bio jedan od najistaknutijih članova Dunavskog kola jahača, društva koje mnogi smatraju začetnikom konjičkog sporta na ovim prostorima. Osim konjičkog sporta, Vlada Ilić je ostavio trag i u sokolstvu, jer je bio osnivač Sokolskog društva Beograd XI – Karaburma, čiji su članovi mahom bili zaposleni u njegovim fabrikama ili su živeli u okolini. Veliki ugled koji je Ilić uživao pre rata dobro oslikava podatak da mu je na venčanju sa Olgom Dunđerski venčani kum bio kralj Aleksandar I Karađorđević. Po završetku Drugog svetskog rata, Vlada Ilić je uhapšen kao narodni neprijatelj i ratni profiter i trebalo je da bude likvidiran. Od smrti ga je, priča se, spasao Vinston Čerčil, koji se za njega založio kod Tita. Iz zatvora je zbog bolesti pušten početkom pedesetih, ali je ubrzo umro.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.