"Za celu 2006. godinu ugovorili smo uvoz 2,4 milijarde kubika gasa – s tim da u zimskim mesecima možemo kod Beregova (na ukrajinsko-mađarskoj granici) dnevno da povlačimo maksimalno 10.000.000 kubika"
TRAŽIM DVA I PO MILIONA KUBIKA GASA DNEVNO: Miloš Tomić
Surova ruska zima koja je polovinom januara počela da se širi po Evropi stavila je na probu čitav sistem kontinentalnog snabdevanja prirodnim gasom, koji sve više postaje jedan od ključnih energenata za grejanje i pokretanje industrije. Najveći spoljni snabdevač Evrope, ruski gasni džin Gasprom, naime, našao se u situaciji da zbog povećanih domaćih potreba mora da smanji izvozne isporuke, pa su se, dakako, prve na udaru našle pre svega zemlje van Evropske unije – one koje su količinski manje značajni ili platežno i politički manje moćni potrošači.
Naravno, i Srbija se našla u grupi zemalja pod Gaspromovom restrikcijom snabdevanja zbog „više sile“, a ona pri tom spada i u malobrojnu grupu uvoznika prirodnog gasa koja niti ima alternativne puteve snabdevanja niti sopstvena skladišta gasa (to jest rezerve za vanredne situacije). Smanjene isporuke ruskog gasa dramatizovala je okolnost da je o Svetom Jovanu i u Srbiji prilično zazimilo, pa su se osim privrednih kapaciteta našle ugrožene i toplane (pored mnogobrojnih domaćinstava koja se, takođe, greju na gas). Zbog toga smo sa Milošem Tomićem, generalnim direktorom JP Srbijagas, razgovor počeli pitanjem: kako se njegovo preduzeće pripremilo za ovu zimu i pod kojim uslovima će se bar grejanje održati dokne otopli?
MILOŠTOMIĆ: Srbijagas je u decembru 2005. godine potpisao godišnji ugovor sa ruskim Gaspromom o uvozu gasa – što je napredak u odnosu na prethodne godine, kada se uvoz ugovarao kvartalno. Ovoga puta za celu 2006. godinu ugovorili smo uvoz 2,4 milijarde kubika gasa – s tim da u zimskim mesecima možemo kod Beregova (na ukrajinsko-mađarskoj granici) dnevno da povlačimo maksimalno 10.000.000 kubika. To je maksimum koji nam dozvoljava mađarski operater transporta kroz njihove cevovode. Međutim, 2. januara dobili smo dopis od ruskog Gaseksporta (izvozna firma Gasproma) da će nam zbog njihovog spora sa Ukrajinom isporuke biti smanjene za 50 odsto. Ta redukcija je trajala samo jedan dan, a imali smo sreće i sa vremenom, u Srbiji je bilo 6 -7 stepeni Celzijusa. No, 18. januara Gaseksport nam šalje poruku da, zbog ekstremno niskih temperatura u Moskvi i povećanih domaćih potreba, Srbiji počinje redukcija isporuka za 24 odsto. Ne znamo do kada će te restrikcije trajati. Jednostavno, nalazimo se u neizvesnosti.
U takvoj situaciji i mi smo prinuđeni da pređemo na režim smanjenih isporuka potrošačima u Srbiji. Naravno, o tekućim teškoćama izvestili smo i Ministarstvo za energetiku i rudarstvo Vlade Srbije. Pri tom, u vanrednim prilikama moramo da se držimo Vladine uredbe u kojoj su regulisani prioriteti snabdevanja, a to je grejanje stanovništva, zdravstvo, školstvo i proizvodnja hrane. Tim Vladinim dokumentom ovlašćeni smo i da naše potrošače pozovemo da priđu supstituciji gasa mazutom, one koji imaju takvu tehničku mogućnost.
To supstituisanje ne ide baš kako bi trebalo. No, bez pridržavanja propisanog pravila ponašanja, u ovakvim prilikama nije moguće održati stabilnost energetskog sistema.
Okosnicu našeg energetskog snabdevanja, da podsetim, čine EPS, NIS, Srbijagas, i svi smo dužni da ulažemo koordinirane napore da se održi energetski bilans u meri u kojoj je to moguće ostvariti. O tome vodi računa Minstarstvo energetike i rudarstva.
Mi smo svi uokvireni državnim planovima, proocedurama, uredbama i jedan deo problema nastaje kada se ti propisi nedosledno ispunjavaju. Na primer, za grejanje Novog Sada određeno je da ga do nula stepeni Celzijusa pokrivaju toplane (na gas), a na nižim temperaturama mora se aktivirati i Te-To Novi Sad, jer samo dve od šest toplana u gradu mogu preći na mazut. Međutim, EPS, koji je vlasnik tog postrojenja, u svom planu za 2006. godinu predvideo je da ne uključuje Te-To Novi Sad, jer je njegov rad skup. A to znači da u kriznoj situaciji mi u Novom Sadu ne možemo da supstituišemo oko 350.000 kubika gasa dnevno – koji su potrebni na mnogim drugim stranama. Sada vidimo da je intervenisao ministar energetike Radomir Naumov (u nedelju), pa je posle zasedanja Poslovno tehničkog kolegijuma i Upravnog odbora EPS-a (u ponedeljak) pokrenuta procedura pokretanja Panonskih elektrana u Novom Sadu, Zrenjaninu i Sremskoj Mitrovici (u utorak). Potrebno je da se posle ove vanredne situacije „podvuče crta“ i vidi bilans troškova svih učesnika u ovom dogovoru.
Činjenica je da NIS AD trenutno ima više nego dovoljne količine mazuta. Čak bi se moglo reći da je ta kompanija „zatrpana mazutom“ i da je njen interes da ga što pre proda, da ga se reši. Zašto NIS ima toliko mazuta? Zato što je EPS tokom 2003, 2004, 2005. godine povlačio velike količine mazuta, i do 80.000 tona u sezoni, a za ovu godinu oni su doneli odluku da uopšte ne preuzimaju mazut – jer im je skup. Tako je NIS-u odjednom ostalo suviše mazuta, u koji je uložio znatna sredstva i ne može da pokrije troškove ako ga proda po ceni nižoj od 23 dinara, a EPS navodno, zbog niske cene struje, ne može da ga uzme po toj ceni, jer su oni „na nuli“ po troškovima, sa maksimalnom cenom od 14 dinara po litru. Nadam se da će biti nađeno rešenje za ovaj problem – možda i uz izvesno subvencioniranje cene mazuta na trošak lokalnih samouprava, koje su zainteresovane za grejanje.
Tih 7,6 miliona kubika gasa sada redovno stižu i očekujemo da te količine neće biti smanjene narednih dana, jer ako bi se restrikcije uvećale, bilo bi ugroženo i grejanje građana. Na oštroj zimi čak nam nije dovoljan ni dotok ugovorenih 10.000.000 kubika dnevno, jer te količine pokrivaju naše potrebe samo ako je temperatura oko 5-6 stepeni iznad nule, a kada padne, kao ovih dana, bilo bi nam potrebno možda i 12-13 miliona kubika dnevno.
Najteže je onima koji ne mogu da supstituišu gas. Mi smo dosad praktično isključili 187 industrijskih potrošača. Među njima su i neki veliki proizvođači, pa i oni koji su dospeli u vlasništvo stranih kompanija. Na primer, US stil Sartrid je na minimumu minimuma. Od naših proizvođača, na minimumu je Petrohemija, isključen je MSK, i tako redom. Mi smo svesni da to šteti tim firmama, ali je viša sila u pitanju.
Mogućnost uvoza od mađarskih firmi koje raspolažu rezervama gasa ispitali smo još krajem novembra, ali na naš poziv za ponudu gasa niko se nije odazvao. I sada smo taj poziv ponovili, sa tražnjom za 2.500.000 kubika gasa dnevno. No, mada smo spremni da platimo dobru cenu, zasad se niko ne odaziva.
UsredovekrizegotovojeneumesnopokretatipitanjenašegskladištagasauBanatskomDvoru. Ipak, možetelirećikadaćenapokononobititehničkiiinvesticionoosposobljenozafunkcijuiprekokakvefinansijskekonstrukcije?
Nažalost, već 10-15 godina pitanje skladišta gasa se u našoj javnosti aktuelizuje tek kada dođe do nestašica. Jedna od prvih odluka JP-a Srbijagas, nakon što smo formirani pre nekoliko meseci, jeste da već u ovoj godini damo prioritet izgradnji skladišta gasa, da bismo mogli da amortizujemo udare potrošnje u zimskim mesecima. Leti je gas relativno jeftiniji, pa bismo mogli da ga skladištimo za zimske špiceve. Mada treba zaboraviti na vreme niskih cena gasa i leti, pošto one prate cene nafte. Dakle, i cene gasa konstantno rastu, i leti i zimi. Skladište gasa nam je neophodno i zbog toga što isporučioci i transporteri gasa već za 2007. godinu najavljuju ugovorne klauzule sa ozbiljnim penalima za ugovorene, a nepreuzete (i netransportovane) količine gasa.
Investicija u Banatskom Dvoru će ići po fazama, a najskuplje je takozvano upumpavanje „jastučnog gasa“ koji drži pritisak u skladištu i koji se ne troši. Ta operacija grubo – košta oko 70.000.000 dolara. Za drugu fazu je potrebno otprilike još toliko. Srbijagas trenutno nema te pare niti ima sopstvenog gasa za punjenje skladišta. Procena je da za ovaj posao moramo naći strateškog partnera – što znači da bismo zajedno s njim i gazdovali gasom koji bude smešten u skladište. Pored Gasproma, interes za ovo ulaganje pokazao je i mađarski MOL, a „indirektan interes“ pokazao je i austrijski OMV. Stav našeg Ministarstva energetike je, a to je i naš stav, jeste da treba razgovarati sa svim zainteresovanim kompanijama, pa se onda opredeliti za najpovoljniju soluciju.
Kad je reč o gasnoj privredi, prioritet su cevi. Prilično je unosno biti vlasnik cevi na svojoj teritoriji, jer se u tranzitu ostvaraju veliki prihodi. Recimo, mi smo prošle godine na ime tranzita preko Mađarske platili tamošnjoj kompaniji 50.000.000 dolara. Jednostavno, isplati se imati gasovode i kod tranzita i u distribuciji.
Znači, ako imate mogućnost da sami finansirate izgradnju gasovoda i distribucione mreže, to jest ako ste u stanju da za to obezbedite kredite, to je najbolje. Ako niste u mogućnosti, morate da tražite partnera koji ima za taj posao neki interes, strateški ili finansijski, pa da s njim vidite kako možete proći najpovoljnije. Ovog trenutka ova druga opcija čini mi se realnijom.
Ideju potpredsednika Labusa, da se paralelno sa naftovodom Konstanca–Trst preko naše zemlje gradi i gasovod, treba proveriti u kontaktima sa zainteresovanim državama. Da podsetim, već ranije je lansirana ideja o takozvanom malom balkanskom gasovodu koji bi išao od Niša, preko Kosova, za Albaniju, sa priključkom za Crnu Goru, pa na Ploče, a odatle u Italiju, ispod Jadrana. Još ranije je promovisana trasa Bugarska–Makedonija, Albanija, Italija, pa je logično što smo mi zainteresovani za trasu koja bi išla preko Srbije. U stvari, nama je najpreče da izgradimo trasu magistralnog gasovoda od Dimitrovgrada do Niša, kako bismo otvorili i drugi pravac snabdevanja gasom iz uvoza.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!