Svetozar Marović, predsednik SCG, namerava da obavesti EU o ugrožavanju opstanka zajedničke države čije uzroke vidi samo u Srbiji. Njegovi oponenti tvrde da je reč o doprinosu potpredsednika DPS-a separatističkim nastojanjima vlasti Crne Gore
ŠTA SAM HTEO DA KAŽEM: Svetozar Marović
Osim diskretnog uticaja mladalačkog boravka u Zagrebu na način govora (akcenat i terminologija), Svetozar Marović, aktuelni predsednik državne zajednice, nema ni fizičkih ni očiglednih karakternih sličnosti sa aktuelnim hrvatskim predsednikom Stjepanom Mesićem, pa ipak je svojim poslednjim potezom dao oponentima povoda za komentare o svojoj „mesićevskoj ulozi“, pri tom još i sasvim očekivanoj. Reč je, ako je neko slučajno zaboravio, o asocijaciji na izjavu nekadašnjeg predsednika države (Mesića) koji je na početku svog mandata najavio da će biti poslednji predsednik iste te države (SFRJ) – što se i desilo.
Marović je, naime, u iznenadnom saopštenju za javnost, u nedelju najavio novu internacionalizaciju unutrašnjih problema, čije je uzroke video samo u jednoj članici zajednice – Srbiji.
„Bojim se, i o tome ću obavestiti EU, da se sve više pojavljuju tendencije koje, umesto da pomognu, direktno ugrožavaju brzinu evropeizacije Srbije i Crne Gore“, ocenio je Marović, ističući da te tendencije ne dolaze iz Crne Gore, „nego iz pojedinih institucija i ministarstava Vlade Srbije, koja se na rečima zalaže za državnu zajednicu, a stvarno, svojim pojedinim konkretnim potezima, direktno utiče na usporavanje evropeizacije državne zajednice, njenu stabilnost i potencijalno ubrzava njen kraj“. Svoje upozorenje predsednik je konkretizovao u tri tačke: prva je neizvršavanje obaveza prema Hagu, drugu čine neprecizirane „tendencije da se preuzimanjem imovine, bez zakona o imovini, želi ugroziti i zaustaviti funkcionisanje jedinstvenog fonda za reformu Vojske“, a treću istovremeno nastojanje istih neimenovanih srpskih institucija da se „suprotno duhu Ustavne povelje, Zakona o sprovođenju Ustavne povelje“ preuzmu „medijske, finansijske i druge institucije (kao što su Tanjug, „Borba“, „Večernje novosti“, banke…), kao što je to bilo u slučaju formiranja ‘Srpske banke’, bez sporazuma s vladom Crne Gore i Savetom ministara“.
Crnogorska vladajuća koalicija, okupljena oko Demokratske partije socijalista, čiji je Marović potpredsednik, praktično je podržala njegov stav, ocenivši da je „poslovično uzdržanom Maroviću prekipelo“. Osim radikala, koji su ocenili da se Marović stavio na stranu separatista te bi stoga valjalo preispitati njegov položaj, oponenti srpske vlade se do utorka nisu previše bavili Marovićevim istupom. Politički analitičari u Srbiji uglavnom su podržali deo koji se odnosi na nepostojanje saradnje s Hagom, ali ne i njegovu izjavu u potpunosti – a sve zbog ogromnog stepena tolerancije predsednika zajedničke države, spram, recimo, odnosa zvanične Crne Gore prema onom delu Ustavne povelje koji se odnosi na održavanje neposrednih izbora za poslanike u Skupštini SCG početkom sledeće godine.
Baš s tim u vezi, najveća crnogorska opoziciona stranka, Socijalistička narodna partija, optužila je Marovića za namerno insceniranje nefunkcionalnosti državne zajednice, podsećajući da je već i ranije tvrdila da će Marović to u nekom momentu uraditi. Potpredsednik male opozicione Narodne stranke Predrag Popović čak je zaključio da predsednik sprema teren za ostavku, kako bi bila otvorena mogućnost za izvođenje separatističkog projekta. Po poslednjim anketama, najpopularniji crnogorski političar (iako i dalje pozicioniran u sektoru nevladinih organizacija) Nebojša Medojević u svemu je video pokušaj prebacivanja loptice u drugo dvorište: prema njegovoj oceni, crnogorski premijer, lider DPS-a, Milo Đukanović nalazi se u teškom položaju, jer ne može međunarodnoj zajedinici da objasni da se šalio kada je potpisao Beogradski sporazum, kojim je prihvatio neposredne izbore za Skupštinu SCG, a svestan je da na njima ne može da pobedi (jer independistički nastrojen deo crnogorskih birača na takve izbore jednostavno ne bi izašao, a Đukanović, koji se na domaćem terenu zalaže za nezavisnost, imao bi logičkih problema u eventualnom pokušaju da ih animira da prošetaju do biračkih mesta).
Predstavnici prozvane vlade Srbije imali su odgovarajući utuk na Marovićev utuk: Srđan Đurić, šef vladine Kancelarije za saradnju s medijima, saopštio je da Vlada Srbije „ispunjava sve svoje obaveze vezane za funkcionisanje državne zajednice“, dodavši da „o tome najbolje svedoči i Predlog zakona o neposrednim izborima, koji je ona usvojila i uputila Skupštini na razmatranje“ – za razliku od Crne Gore, koja tu svoju obavezu nije ispunila. Najratoborniji je, kao i obično, bio srpski ministar finansija Mlađan Dinkić: podsetivši da je Vlada Srbije na poslednjoj sednici donela odluku da ubuduće bez njene saglasnosti Savet ministara ne može da prodaje imovinu državne zajednice, između ostalog i vojnu, Dinkić je rekao da se u Crnoj Gori daleko odmaklo s prodajom vojne imovine, o čemu Savet ministara i srpska vlada malo znaju, i Maroviću uputio pitanje – zašto mu smeta kontrola prodaje vojne imovine.
Do zaključenja ovog broja „Vremena“ (utorak) nije bilo Marovićeve reakcije na postavljena mu pitanja, niti se tačno znalo da li je drugi deo njegovog nedeljnog upozorenja urodio plodom. Marović je, naime, još jednom pozvao predsednike i premijere Srbije i Crne Gore na sastanak koji već mesec dana bezuspešno pokušava da organizuje (predsednik SCG je tokom posete Karle del Ponte najavio takav sastanak, uslovivši svoj ostanak na funkciji efikasnom saradnjom s Haškim tribunalom). Ostalo je, pri tom, nejasno da li bi na spisku tema tog sastanka trebalo da budu i Đukanovićev zahtev da se razgovara o transformaciji državne zajednice u zajednicu nezavisnih država, ili ideja o produžetku mandata postojećeg sastava parlamenta SCG, što je predložio potpredsednik srpske vlade Miroljub Labus, a Đukanović podržao. Za razliku od Labusa, čija se partija zalaže za nezavisnu Srbiju, premijer Vojislav Koštunica insistira na doslednom poštovanju Ustavne povelje, što podrazumeva skoro održavanje neposrednih izbora za Skupštinu SCG. Koštunica se, pri tom, nada pritisku EU-a, pod čijim nadzorom je Ustavna povelja i potpisana, a koji bi crnogorsku stranu trebalo da privoli na poštovanje tog potpisa. Tako ispada da je na potezu upravo onaj kome se Marović i obratio – EU.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!