Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Obrazovni krugovi traže javnu raspravu o strategiji obrazovanja, smenu Čolićkinog kolegijuma, ali i povlačenje svih odluka kapriciozne ministarke koje su prosveti nanele nemerljivu štetu
Premijer Vojislav Koštunica prihvatio je ostavku ministarke prosvete Ljiljane Čolić, ali je saopštio da je „u njenom radu bilo mnogo toga zbog čega Vlada može biti zadovoljna“.! Na pitanje zašto je onda prihvaćena ostavka, koju su mnogi shvatili kao smenu, premijer je odgovorio: „Tokom mandata ministarke Čolić usvojen je Zakon o obrazovanju, osnovan je Nacionalni prosvetni savet, prvi put je školska godina počela bez štrajkova prosvetnih radnika. Njen gest govori o njenoj odgovornosti. Voleo bih da to učine i drugi koji su skloni kritikovanju.“
Da li to premijer polemiše sa potpredsednikom Miroljubom Labusom koji je izjavio: „Ova vlada nema dobar rejting zbog Darvina, majmuna i sličnih gluposti!“
Izgleda da premijer nije obavešten da nacionalni prosvetni savet nije osnovan iako je za to istekao zakonski rok. Savet zasada postoji samo na papiru, dok je prethodni prosvetni savet ministarka Čolić nezakonito i hirovito raspustila odmah po svom ustoličenju. Da je formiran nacionalni prosvetni savet, ili da je ostavljen stari savet, ovakvog košmara i haosa sa učenjem stranog jezika, sablasnim dejstvom kompjuterskih zraka na prvake, uvozom udžbenika za manjine i, naravno, Darvinom, ne bi bilo. Kratko rečeno, da je stranka koja se kune u svoju legalističku orijentaciju poštovala zakon, ministarka ne bi napravila toliko gafova.
Kako su sve odluke koje je ministarka Čolić donosila poslednjih meseci zapravo u nadležnosti Nacionalnog prosvetnog saveta one su nelegalne, ali da li su onda – i nevažeće?
POLITIKA I OBRAZOVANjE: Reformski obrazovni krugovi, mreža stručnih i javnih inicijativa za moderno obrazovanje, organizovali su okrugli sto „Politika i upravljanje obrazovanjem“ na kome je, između ostalog, rečeno da je bivša ministarka prosvete bila zapravo samo portparol jednog stranačkog koncepta obrazovanja: obustavljanje reforme je dogovoreno na partijskom nivou, bez javne rasprave, suprotno slovu zakona, bez analize posledica. Vraćen je ideološko-partijski sistem upravljanja obrazovanjem, birokratizacija uprave i centralistički način odlučivanja. Dr Ljiljana Čolić je samo demonstrirala ovaj model upravljanja.
Više učesnika na ovom skupu založilo se za javni dogovor oko strategije obrazovanja, dogovor koji će potpisati sve parlamentarne partije, ekspertske grupe, vodeće nacionalne institucije, sindikati. Po mišljenju učesnika rasprave, tek tada treba formirati nacionalni prosvetni savet po ekspertskom a ne delegatskom sistemu, kako je sada predviđeno. Budući nacionalni prosvetni savet, glomazno telo od 38 članova, nema dugu perspektivu: članovi se biraju bez jasnih kriterijuma, po partijskoj podobnosti, što znači da će se menjati kako se bude menjala vlast i od dugoročne obrazovne strategije neće biti ništa.
Više učesnika u raspravi je ukazalo na pritiske nacionalnog klerikalnog lobija, na favorizovanje veronauke u školama.
Forum beogradskih osnovnih škola – koji je među prvima tražio smenu ministarke prosvete – traži da bude smenjen ceo njen kolegijum, ali i da se povuku i sve odluke kapriciozne ministarke koje su prosveti nanele nemerljivu štetu.
NOVI MINISTAR: Premijer Koštunica je naglasio da će na prvoj sednici republičkog parlamenta biti imenovani novi ministar prosvete i ministar privrede.
Odmah su počele i spekulacije o tome ko će zameniti Ljiljanu Čolić, pa su neki zaključili da će to biti neko od njenih pomoćnika. Svi ministarkini pomoćnici su predstavnici tvrde antireformske struje: pomoćnik ministra prof. dr Aleksandar Lipkovski protivi se Bolonjskoj deklaraciji (reformi visokog obrazovanja po evropskim standardima), on je – kao i njegov resorni kolega prof. dr Ljuba Protić, takođe dosadašnji pomoćnik ministra – potpisnik Rezolucije protiv nasilja nad decom i školom, koja se pre nekoliko meseci pojavila u specijalnom izdanju „Istine“. Ovo štivo se prodavalo po crkvama, pomalo čudno ako se ima u vidu da se „Istina“ bavi „totalitarnim i destruktivnim sektama i raznim oblicima psihomanipulacije“. „Istina“ u obrazovskom maniru napada sve novine nove škole. U galimatijasu raznih štiva napadaju se reformatori koji „evropeizuju srpsko obrazovanje… jer im je cilj udarac celom jednom narodu…“ i „razdetinjenje deteta i raščovečenje čoveka“.
Treći pomoćnik ministra, dr Milan Brdar, u javnosti poznat kao čovek koji je ovog septembra obnarodovao da je Darvin živ, u stručnim krugovima je zapamćen po „opasnom lapsusu“ da je ključna razlika između „Gašine reforme“ i njihove reforme što je prva bila usmerena na dete, a ova druga će biti usmerena na nastavnika. Da li će premijer iz ovog trija izvući novog ministra prosvete?
Posle poruke dr Koštunice da ovaj resor pripada DSS-u, neki su prognozirali da bi se u Dositejevoj fotelji mogao naći prof. dr Radoš Ljušić. Cinici komentarišu da je malo verovatno da bi se novi direktor Zavoda za izdavanje udžbenika odrekao ove izuzetno lukrativne pozicije. Neke oči su sada uprte u prof. dr Vladetu Jankovića, donedavno ambasadora u Londonu. U akademskim krugovima on uživa izuzetan ugled: ne samo zbog naučnog opusa, već i zato što je jedini od istaknutih DSS-ovaca učestvovao u Studentskom protestu 1996/97.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve