Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Gradonačelnik Niša biće izabran u drugom krugu lokalnih, izbora a priliku da još dve nedelje ubeđuju birače da su najbolji dobili su kandidati Demokratske stranke Goran Ćirić i Nove Srbije Smiljko Kostić
Bez dodatnih dana za kampanju ostao je kandidat Srpske radikalne stranke Dragoljub Stamenković i, iako je ishod isti, po jednima je to najveće iznenađenje lokalnih izbora u Nišu. Drugi su zaprepašćeni jer je u drugi krug ušao kandidat Nove Srbije, koja je u Skupštini grada osvojila tek četiri od 61 mandata za odbornika.
IME I REZULTATI: „Odlučilo je moje prepoznatljivo ime i moji rezultati u prošlosti“, skoro skromno objašnjava kandidat NS-a Kostić, inače bivši direktor DIN-a koji je iz direktorske fotelje krajem prošlog veka završio u zatvoru gde je pod istragom proveo 32 meseca. Direktorovanje monopolističkom duvanskom industrijom Kostić je započeo još u komunizmu 1971. a okončao ga 1998. godine spektakularnim hapšenjem zbog navodnih privrednih malverzacija i sudskim procesom uz direktan tv-prenos na lokalnoj televiziji. Proces protiv Kostića još traje, iako ga je za najveći deo optužbi Vrhovni sud Srbije proglasio nevinim. Ostale su optužbe za nesavestan rad u privredi, za koji je osuđen na dve godine zatvora, kojima je „pokriven“ njegov pritvor u niškom zatvoru. „U pozadini mog hapšenja jeste bilo moje javno suprotstavljanje organizovanom švercu cigareta, koji je početkom 1998. godine dostizao 96 odsto prometa cigareta u zemlji. Direktan povod, međutim, bila je pre svega namera tadašnjeg republičkog premijera Mirka Marjanovića i njegovog nalogodavca da prodaju Duvansku industriju Niš“, tvrdi Kostić, koji za sebe kaže da je bio žrtva režima Slobodana Miloševića.
BIZNISMEN: Epitet uspešnog poslovnog čoveka Kostić je stekao dok je bio na čelu Duvanske industrije Niš, što po mnogima i nije bilo teško jer je DIN, ma ko bio na mestu direktora, jednostavno osuđen na uspeh, kao monopolista i najveća fabrika cigareta na Balkanu.
Kostiću je na ovim izborima u korist išla i euforija oko radnika DIN-a koji su za par meseci postali milioneri prodajom akcija firme, a trenutno i otpremninama na kojima im zavidi veliki broj Nišlija. Iako sam Kostić nije baš u dobrim odnosima sa menadžmentom „Filipa Morisa“, većinskim vlasnikom DIN-a , velike plate, bezbrižan život nakon prodaje akcija, bezbrižna starost uz velike otpremnine postale su sinonim za DIN, na koji je glavna asocijacija Smiljko Kostić.
I sama predizborna kampanja Smiljka Kostića uz slogan „Zaradićemo“ sigurno je građane asocirala i na prve dane Kostićevog hapšenja kada su se mediji utrkivali u objavljivanju svih kuća direktora DIN-a.
„Smiljko Kostić je postigao dobar rezultat jer su ljudi jednostavno glasali za njega kao ličnost. On poseduje auru, bio je u žiži javnosti i kao nekadašnji direktor DIN-a i za vreme procesa koji je protiv njega vođen, a potom i u vreme njegove rehabilitacije. Ljudi su glasali za Kostića jer ga prepoznaju i u njihovim očima on je personifikacija uspešnog čoveka“, objašnjava sociolog Nenad Popović.
LEVIČAR: Iako za sebe kaže da je levičar, inače i poslanik socijalista u prvom sazivu republičke skupštine, Kostić je u drugi krug lokalnih izbora ušao kao kandidat monarhističke partije što po njegovim rečima nije čudno jer se i on i Nova Srbija zalažu za demokratsko društvo.
„Ja nisam čovek koji se nudi, niti imam dobro mišljenje o ‘političkoj prostituciji’. Nova Srbija je sama ‘otkrila’ Smiljka Kostića. Nisam član te stranke, ali mi se sviđa što u njoj ima mnogo mladih ljudi i što ona, bar u Nišu, nema nikakav rep za sobom. Predsednik Nove Srbije je šest meseci razgovarao sa mnom da li da prihvatim neku funkciju. Prva varijanta je bila da budem koordinator Ministarstva za kapitalne investicije za jugoistočnu Srbiju. Ja sam to prihvatio, ali sam tražio da se to reši na pravni način, jer sam još uvek u radnom odnosu u DIN-u. Verovatno pod uticajem vladajuće lokalne politike, većinski vlasnik DIN-a (‘Filip Moris’) odlučio je da mi ne da saglasnost na mirovanje radnog odnosa“, objasnio je Kostić.
Plasman u drugi krug lokalnih izbora za niškog gradonačelnika i uspešan debi na lokalnoj političkoj sceni kod Kostića ipak ne izaziva radost. „Kao čovek veoma sam zabrinut malom izlaznošću birača. Kao da su na birališta izašli samo članovi stranaka, članovi njihovih porodica i bliski prijatelji“, kaže Kostić.
RADIKALNO ISKRENO: Kandidat Srpske radikalne stranke (SRS) za gradonačelnika Niša i republički poslanik te stranke Dragoljub Stamenković iskreno priznaje da je iznenađen izbornim rezultatima.
„Rezultati su za mene iznenađenje. Ime Smiljka Kostića verovatno je povuklo veći broj birača jer ga ljudi pamte kao privrednika. Nišlije su glasale za ime, a ne za stranku“, rekao je Stamenković uz priznanje da je kao i mnogi drugi očekivao da će ući u drugi krug pored kandidata DS-a Gorana Ćirića.
Inače, kandidat demokrata i aktuelni gradonačelnik Goran Ćirić i dalje u stilu dobrog momka ne želi da komenatiše protivkandidata.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve