Jedan od svedoka saradnika Ljubiša Buha zvani Čume nije u inostranstvu, odnosno u Nemačkoj pod "zaštitom" dvadeset naoružanih vojnika i trojice pripadnika naše Bezbednosno-informativne agencije, već je ovde i sa svojim advokatima priprema, kako sam kaže, tužbe protiv svih novina i tv stanica zbog objavljivanja njegove fotografije bez saglasnosti
VELIKA OČEKIVANJA OD NJIHOVIH ISKAZA: Ljubiša Buha Čume,
„Za svaku moju sliku tražiću odštetu od pet do deset miliona dinara“, zapretio je Buha u telefonskom razgovoru u utorak. Inače, objavljena fotografija uglavnom potiče iz knjige, zbornog dosijea, pod nazivom Kriminalnegrupeipojedincikojisebaveorganizovanimkriminalom objavljenoj u izdanju RMUP-a u kojoj Buha i surčinski klan zauzimaju istaknuto mesto. Indikativno je da u toj knjizi nema uobičajenih detalja, počev od toga ko ju je izdao, tiraž, godina izdanja, autor… Međutim, na jednoj od konferencija za novinare tadašnji načelnik DB-a Goran Petrović rekao je da je njegova Služba dala te podatke Javnoj bezbednosti na dalji rad. Knjiga je podeljena i nekim redakcijama, verovatno da bi se potkrepila više puta ponavljana tvrdnja sadašnjeg ministra u ostavci Dušana Mihajlovića da „policija sve zna, ali nema dokaze“.
Kad je reč o Ljubiši Buhi specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala podneo je zahtev sudu da Buha bude svedok saradnik, a što je Veće troje specijalnih sudija prihvatilo. To zapravo znači da će Buha biti oslobođen optužbe da je 2. februara 2000. godine automobilom odvezao Miloša Simovića (i dalje u bekstvu) do Ustaničke ulice i Simoviću dao revolver kalibra .38 kojim je sa dva hica u glavu Simović ubio Branislava Lainovića, a potom ubicu odvezao sa mesta likvidacije. Sud je procenio da će značaj iskaza Buhe kao svedoka saradnika biti veoma značajan zbog otkrivanja i dokazivanja krivičnih dela učinjenih u okvirima organizovane kriminalne grupe, u ovom slučaju zemunskog klana, čiji su pripadnici početkom avgusta prošle godine pokušali da ga ubiju.
…,Zoran Vukojević Vuk,…
Status svedoka saradnika prvi je dobio nekadašnji pripadnik Jedinice za specijalne operacije (JSO) Nenad Šare zvani Škene. On je zajedno sa pripadnicima iste jedinice u jesen 2000. godine u Košutnjaku kidnapovao Ivana Stambolića. Odvezli su ga belim kombijem na Frušku goru gde ga je navodno pištoljem bereta kalibra .22 „long rifle“ sa prigušivačem ubio Branko Berček, takođe pripadnik JSO-a. Bez Nenada Šarea, tvrdilo se u policiji, telo Ivana Stambolića ne bi bilo nikad otkriveno, a bez leša nema ni ubistva. Komandant JSO-a Dušan Maričić Gumar u vreme Stambolićeve likvidacije potporučnik i vođa grupe za blisku borbu u JSO-u, potvrdio je reči Nenada Šarea i priznao svoje učestvovanje u Stambolićevom ubistvu, navodno počinjenom po nalogu tadašnjeg načelnika DB-a Radeta Markovića koji je angažovao Milorada Ulemeka Legiju da organizuje kidnapovanje i ubistvo nekadašnjeg predsednika Srbije.
…Miladin Suvajđić Đura Mutavi
Veliko je pitanje da li će svedok saradnik, na predstojećem procesu optuženima za ubistvo premijera Zorana Đinđića, biti Miladin Suvajdžić, zvani Đura Mutavi. U obimnoj optužnici gotovo da nema krivičnog dela kojim Suvajdžić nije obuhvaćen kao učesnik. Od stvaranja zavere i krivičnih dela „u cilju ugrožavanja ustavnog uređenja SRJ“ do učestvovanja u sedam ubistava, tri otmice i nalaženja stanova za skrivanje članova zavere. Bio je i na ulaznoj rampi kod Bubanj Potoka i u automobilu čekao povratak premijera Zorana Đinđića sa Kopaonika, a potom javio pripadnicima JSO-a koji su sa „zoljama“ nameravali da pucaju u automobil u kojem se premijer nalazio. Optužen je i za krivično delo „ubistava predstavnika najviših državnih organa u sticaju sa krivičnim delom terorizma i ubistva u pokušaju“, i zločinačkog udruživanja. Sve u svemu, teško je izvagati da li će Suvajdžić sa tolikim krivičnim delima dobiti status svedoka saradnika i biti oslobođen svih optužbi. Međutim, on je bez sumnje najvažniji svedok na suđenju plejadi optuženih za ubistvo premijera Đinđića. Suvajdžić je u istražnom postupku sve priznao, čak i štošta o čemu nije ni bio pitan. Očigledno je svatio da mu je priznanje jedina slamka spasa. Koliko je dragocen kao svedok saradnik bilo je vidljivo posle incidenta u novosadskoj sudnici kad ga je zašiljenom četkicom za zube napao optuženi Nenad Opačić protiv koga je Suvajdžić svedočio. Policija je nakon toga obezbedila Đuru Mutavog tako što ga je smestila u zrenjaninski zatvor i uskratila njegova svedočenja u sudskim procesima mimo suđenja optuženim za ubistvo Zorana Đinđića. Ipak, veliki su izgledi da će on biti svedok saradnik, ukoliko već nije dobio taj status.
Sad već bivši policajac Zoran Vukojević zvani Vuk, uhapšen 15. aprila prošle godine, pojaviće se pred sudom kao svedok saradnik. Optužnica protiv velike grupe učesnika u ubistvu premijera Zorana Đinđića, Vukojevića navodi kao člana zločinačkog udruženja i zavere. On je kao policajac pratio kretanje premijera i obaveštavao Dušana Spasojevića i Milorada Lukovića Legiju. Šta je sve u istražnom postupku priznao i govorio o organizaciji zločinaca, za sada nije poznato. U svakom slučaju kao svedok saradnik za sudski proces Vukojević neće biti tako bitan kao ostali sa istim statusom.
Strah od osvete
Za razliku od zaštićenih svedoka u mnogim demokratskim zemljama gde se njihov identitet ne otkriva, ali je javnosti dostupno ono što govore pred sudom, kod nas će, po svemu sudeći, biti suprotno. Specijalni tužilac je na samom početku suđenja optuženima za ubistvo policijskog generala Boška Buhe, predložio da kompletno suđenje „u cilju zaštite svedoka saradnika“ bude zatvoreno za javnost. Kao što je poznato sudija je odbio tužiočev predlog.
Svedoci saradnici odigraće značajnu ulogu u rasvetljavanju mnogih teških do sad neotkrivenih počinilaca krivičnih dela. Pod uslovom da govori istinu koja se uklapa sa ostalim pribavljenim dokazima i svedočenjima. Izvesno je da će oni postati vruć krompir i za policiju i pravosudne organe. Jer, u nas ne postoji program zaštite svedoka. Promena identiteta i mesta boravka su prazne priče kao i preseljenje u neku drugu zemlju. Svedoci saradnici biće prepušteni sami sebi, pa nek sami trljaju glavu kako znaju i umeju. Iako se malo preteruje o opasnostima koje im prete jasno je da ostali kriminalci na slobodi, a njih nije malo, vapiju da se osvete cinkarošima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!