Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Od trenutka uspostavljanja punih diplomatskih odnosa s republikama bivše SFRJ, sve više je onih koji se javljaju s molbama. Najviše je ljudi iz Slovenije, zemlje stare ratničke tradicije, gde su se održale boračke organizacije, pa ordenje dobijeno za zasluge u odbrani ili razvoju bivše zajedničke zemlje verovatno ima nekog značaja. Iz Hrvatske nema takvih molbi, a ukoliko se i pojave, u pitanju su Srbi
Da je okrugla ploča od metala na kojoj je reljefno izrađen nečiji lik, istorijska scena ili alegorija – kako medalju definišu autori enciklopedije Sveznanje – najjeftinija stvar koju država može da učini za svoje podanike, a pri tom veoma efektna, znali su i te kako ljudi koji su vladali prostorima nekadašnje Jugoslavije od „rata na ovamo“. Prema preciznim podacima koje smo dobili u saveznoj službi za evidenciju odlikovanja, u ondašnjoj zajedničkoj zemlji sada razdvojenih republika, podeljeno je bezmalo dva miliona odlikovanja koja su završila na grudima milion i četiristo hiljada duša.
Ova služba koja radi pri Generalnom sekretarijatu predsednika SRJ ima podatke u svojoj arhivi za period od 1944. godine, a prema rečima Milutina Rosića, službenika u arhivi, postojala je u Kraljevini Srbiji Kancelarija ordenja još od vladavine Milana Obrenovića, ali taj deo arhive nigde nije u potpunosti sačuvan. Pomalo čudno, arhiva je smeštena na poslednjem spratu Palate federacije i u njoj je moguće pronaći sve dobitnike kojekakvih odlikovanja u bivšoj SFRJ. Zato se i dešava da je komunikacija ovog biroa s republikama koje su postale samostalne države konstantna, jer i pored ratova, postoji zajednički život. Slobodan Macura, pomoćnik generalnog sekretara, kaže da se mnogo ljudi svih ovih godina javljalo na adresu ove savezne službe, s molbom da im se izda duplikat ordena koji su dobili ranije. Prema njegovim rečima, od trenutka uspostavljanja punih diplomatskih odnosa s republikama bivše SFRJ, sve više je onih koji se javljaju s molbama. Najviše je ljudi iz Slovenije, zemlje stare ratničke tradicije, gde su se održale boračke organizacije, pa ordenje dobijeno za zasluge u odbrani ili razvoju bivše zajedničke zemlje verovatno ima nekog značaja. Iz Hrvatske nema takvih molbi, a ukoliko se i pojave, u pitanju su Srbi koji su učestvovali u Drugom svetskom ratu. Čudno za zemlju koja ima brojne domoljubne i boračke udruge, veoma uticajne u hrvatskom društvu. Od gospodina Macure saznajemo da služba, iako je voljna, ne može uvek da izda duplikat ordena zato što ga jednostavno nema u fundusu, jer se ordenje obično ne „doštampava“. Uglavnom se podosiocima molbe izda, pošalje potvrda kojom se dokazuje vlasništvo određene medalje. Ponekad se dogodi da se duplikat bukvalno iskopa, jer je procenjeno da bi podnosilac molbe mogao da bude od većeg značaja za našu zemlju. Takav je bio slučaj snekim Italijanom kome je služba ekspresno izašla u susret i poslala duplikat, jer je on ipak stranac. Naša zemlja sada želi da sarađuje sa svetom, a ne da se s njim sukobljava. To je mali čin, ali ipak znači promenu stava, saznajemo od naših sagovornika. Na spiskovima ljudi koji su tražili duplikate svojih medalja neka široj javnosti poznatih ličnosti, ali u samoj arhivi možete naći svašta.
Kao i u svakoj sređenoj zemlji, u SFRJ se tačno znalo kada se i zbog čega dodeljuje ordenje i nosioci su bili svi: od prvoboraca, preko omladinaca, radnog naroda, poštene inteligencije, preko drugova iz društveno-političkog života, pa do prekaljenih čuvara mira u JNA koji su nekako, po prirodi stvari, bili nosioci najvećeg broja odlikovanja. I mada su mnogi skloni da tvrde kako je smrt največeg sina naših naroda i narodnosti izazvala opšte rasulo u SFRJ, to se ne odnosi na ceremonije dodeljivanja odlikovanja. Društveno-politički radnici, kako se tada nazivala kasta funkcionera koji su zauzeli svoje mesto u poslednjem Predsedništvu predsedništva bili su nosioci mnogobrojnih lenti, priznanja i zadržali su do samoga izdisaja zemlje kojom su upravljali pravo da zaslužne građane nagrade ponekim ordenom.
Tako, na primer, ondašnji vojni velikaš general Veljko Kadijević u decembru 1991. za praznik vojske, dobija svoj 11. orden. Ovoga puta to je Orden jugoslovenske zvezde s lentom, a u obrazloženju doslovno piše: „Za naročite zasluge u razvijanju međunarodnih odnosa između SFRJ i drugih zemalja i za istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između SFRJ i drugih država“. U tom turnusu dobro je prošao i admiral Stane Brovet koji je dobio orden Zasluga za narod, dok se te godine mlađahni Nebojša Pavković zadovoljio Ordenom za hrabrost, a vremešni Blagoje Adžić okitio Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom. Rešenja je potpisao Branko Kostić, inače nosilac Ordena rada sa zlatnim vencem koji je zaslužio radeći kao komercijalista, što govori o demokratičnosti ranije Jugoslavije.
Od gospode s aktuelne političke scene Srbije, najteži teret na grudima nosi predsednik PDS-a Momčilo Perišič koji je, u trenucima kada su na Žabljaku uzvikivali „Jugoslavija je mrtva – živela Jugoslavija“, dobio i svoje šesto odlikovanje – Orden za hrabrost i ratne zasluge. Ostali srpski velikaši se verovatno ne zanose da će jednom poneti neki orden. I mada se fantastično bore s tranzicionim procesima, mladi lavovi srpske politike ovoga puta ne igraju za aplauz publike, već za golove. Ili barem tako tvrde. A i kome danas dati orden kada junaštvo nije na ceni. Možda vitezovima srpske petooktobarske mirne promene vlasti, borcima za antikorupciju u društvu i za čiste ruke u carinika. Mora barem nekome.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve