foto: dragan kujundžić / tanjug
SAVEZNICI O SAVEZU: Ž. Veselinović, J. Veselinović, S. Janković, D. Đilas, V. Jeremić i B. Stefanović

Stranački život i smrt >

Sudbina opozicije i komentari

Mada se sagovornici "Vremena" iz Pokreta slobodnih građana i Narodne stranke zalažu za blisku suradnju sa Đilasom, jasno je da od prihvatanja njegovog predloga za formiranje Saveza za Srbiju nema ništa. To, svakako, nije kraj opozicionih pregovora. U trenutku kada su spali na sedam posto podrške građana u Beogradu, udruživanje na osnovana iznetim u Đilasovom predlogu ili nekom sličnom predstavlja osnovni preduvjet za to da ih saslušaju u inostranstvu i da pokaže ozbiljnost i zrelost u zemlji

Prema posljednjem istraživanju Faktora plus za agenciju Tanjug, izuzev Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije, nijedna stranka ne bi prešla cenzus. Ti podaci dolaze u trenutku kada na vidiku nema novih izbora i, poslije onih u Beogradu 4. marta 2018, teške demoralizacije opozicionog biračkog tijela, pa je, kao u svim sličnim slučajevima, sasvim opravdana skepsa u njihovu relevantnost. No, to ni najmanje ne mijenja činjenicu da od jednog do drugog izbornog ciklusa opoziciji ide od zla na gore. Ako im je za utjehu, ništa bolje ne prolaze ni njihove kolege u Mađarskoj, Rusiji ili Turskoj kada iziđu na megdan Viktoru Orbanu, Vladimiru Vladimiroviču Putinu i Režepu Tajipu Erdoganu – čisto da se zna u kom pravcu teče politički život u Srbiji...

"Sve smo probali za ovih šest Vučićevih godina. I samostalno i u koalicijama, sa poznatim i nepoznatim ljudima, kroz tradicionalne stranke i pravljenje novih... Sve džaba. Jedino što nam je još preostalo posle svih tih podela i inzistiranja na razlikama jeste da se pokušamo udružiti na najširoj osnovi. Pa vi sad vidite."

Ove riječi pripadaju iskusnom opozicionom političaru "u penziji" koji, kao i ostali sugovornici u ovom tekstu, ne želi da govori pod imenom. Jer, tema je krajnje osjetljiva, tiče se upravo ujedinjavanja opozicije, a otvorena je prijedlogom Dragana Đilasa o formiranju Saveza za Srbiju (vidi prilog). Zašto – objašnjava drugi političar iz Pokreta slobodnih građana, također off the record:

"Ne želimo da učestvujemo u političkom rijalitiju od pravljenja dogovora opozicije: umesto da se opozicija bavi Srbijom, sada se Srbija bavi opozicijom. Dok je tako, Vučić slobodno može da trlja ruke."

Kao što je rečeno, tema je baš pipava...

UOČI RAZLIKU: Beogradski izbori unijeli su u stranački život novu realnost. Demokratska stranka sa koalicionim partnerima i Dosta je bilo uz Dveri nije prošla cenzus i sada ih u, prvom slučaju, tresu unutrašnja prestrojavanja te, u drugom, teški sukobi koji prijete potpunim urušavanjem ove organizacije. U sasvim različitoj situaciji nalaze se PSG Saše Jankovića i Narodna stranka Vuka Jermića – obje su, podržavši kandidaturu Dragana Đilasa za gradonačelnika, zajedno sa njegovom odborničkom grupom ušle u Gradsku skupštinu. Dakle, ispred ove predizborne koalicije stoje očekivanja da postane stožer buduće – nazovimo je tako – udružene opozicije. To je najavljeno tokom Đilasovog obraćanja u izbornoj noći i ponovo njegovim "revidiranim" prijedlogom. Ali...

"Đilasov predlog nije jedini koji postoji", saznaje "Vreme" od sugovornika iz PSG-a. "I mi imamo svoj, ali on neće procuriti u javnost dok se sve ne dogovorimo u neposrednom kontaktu, a ne preko medija. Tek tada ćemo izići pred građane Srbije."

Nezadovoljstva PSG-a Đilasovim prijedlogom nije samo u tome što bi na njega, očito, trebalo javno odgovoriti, već i zbog čvrste organizacione strukture – Skupština Saveza za Srbiju, Predsjedništvo, menadžer, generalni sekretar, Programski savjet:

"Različite smo organizacije, iz različitosti moramo da crpimo snagu, a ne da ugasimo svoje organizacije. Uostalom, zna se šta je Savez."

Slična je reakcija i sugovornika iz Narodne stranke:

"U kampanji smo lepo sarađivali i zalažemo se da tako ostane i u budućnosti. Međutim, smatram da je Đilasov predlog nesavršen. Đilas prosto nema organizaciju pa traži svoje mesto u novoj strukturi i to na način da bude iznad svih organizacija. Odatle i njegovo mesto menadžera. A za nas koji smo u političkim strankama to i nije prirodna stvar – odjednom dobijemo menadžera koji možda na papiru i nije iznad nas, ali jeste medijski i politički. Mi smo više za to da napravimo jednu koordinaciju gde bismo se dogovarali o svim aktivnostima, ali tako da ne bude nijednog pojedinca koji se nalazi iznad postojećih organizacija. Nije stvar u sujeti: prosto, ne možete izaći pred svoje stranačke organe i članstvo – ma koliko da je – i reći da sada prepuštamo odlučivanje i medijsku strategiju nekom sa strane. Mislim da treba malo više da se konsultujemo i van medija dogovaramo detalje."

Mada se naši sugovornici iz PSG-a i NS-a i dalje zalažu za blisku suradnju sa Đilasom, jasno je da od prihvaćanja njegovog prijedloga nema ništa. Dakle, ne preostaje mu drugo nego da pravi Savez za Srbiju na iznijetim principima sa manjim strankama, drugim organizacijama i pojedincima. A da to ne mora biti bezizlazna opcije svjedoči i primjer Saveza za promjene sa kraja devedesetih godina dvadesetog stoljeća; izuzev Demokratske stranke na čijem se čelu nalazio Zoran Đinđić, ostale partije – osim lidera – ni tada nisu imale mnogo što više. Izvjesno je i još nešto. I Đilasa – ma kakvu organizaciju napravi – i Sašu Jankovića i Vuka Jeremića i sve ostale opet čekaju pregovori i dogovori. Jer, cifre su porazne: stranke u aktualnom sazivu u Narodnoj skupštini imale su oko četrdeset posto podrške u Beogradu na posljednjim parlamentarnim izborima, a poslije gradskih – jedva sedam posto...

KAMO DALJE, ROĐAČE: S vremena na vrijeme analitičari – posebno oni bliski režimu – vole isticati kako u opoziciji nema novih, svježih ideja i slično. Sve i kada se u obzir uzmu različiti oblici režimske represije i medijskog mraka, lako je priznati da u njihovim ocjenama ima ponešto i istine. Ali, mnogo veći problem od bezbroj puta ponovljenih fraza i obećanja istih ljudi, te stranačke logike koja samo u rijetkim slučajevima odgovara onoj općeprihvaćenoj, jeste krajnja neefikasnost u djelovanju opozicionih partija. Bez obzira na to kakve reakcije izaziva Đilasov prijedlog, on u svakom slučaju predstavlja značajan iskorak na tom planu.

"Birači slabo uočavaju razlike između stranaka opozicije", kaže sugovornik sa početka teksta. "Velika većina obično glasa za onog za koga smatra da će osvojiti najveći broj glasova. Još je bolje kada nastupamo udruženi. Ali ne u ad hoc cenzus koalicijama, već ozbiljnijim savezima čije se djelovanje može pratiti davno prije nego što su raspisani izbori. U tom smislu prijedlog Dragana Đilasa ima ozbiljan potencijal. Međutim, on mnogo više nastupa kao direktor firme nego političar. I bar do sada, pokazalo se da principi iz poslovnog svijeta ne funkcionišu mnogo u politici. Sve je tu drugačije – od odnosa prema partnerima i saradnicima do načina donošenja odluka i njihovog sprovođenja."

Naš sugovornik kaže i da opozicione partije ne mogu dalje na dosadašnji način ukoliko žele opstati. Ilustrativan primjer čine upravo beogradski izbori. Iako je od početka znala da neće imati ni izbliza fer i poštene uvjete, opozicija je na njih izišla, a pojedini lideri i uvjeravajući javnost da imaju dovoljno kontrolora i da su u stanju spriječiti krađu. Njihove kuknjave o više nego sumnjivim biračkim spiskovima i kupovini glasova poslije završenih izbora zato i izgledaju toliko otužno i jadno, te dodatno deprimirale sopstveno glasačko tijelo. Prijedlog Dragana Đilasa zato se ovdje pokazao kao nezaobilazan pošto sadrži krajnje važnu točku o spremnosti da "ukoliko se ne obezbedi minimum uslova za fer izbore isti se bojkotuju". Jer, jasno je i iz aviona da to nije moguće sa labavom organizacijom i nekoliko mjeseci pred početak kampanje, odnosno bez kontinuiranog rada čija je svrha ne toliko u pridobijanju političkih aktera u opoziciji već – što je i od ključnog značaja – domaće i strane javnosti u čvrstom uvjernju da su izbori na dosadašnji način potpuno neprihvatljivi. Samo ovako i nikako drugačije građani mogu dobiti jasnu poruku da cilj izlaska na birališta nije prelazak cenzusa ove ili one partije i uhljebljenje njenih prvaka u skupštinskim skamijama ma koliko glasno vikali protiv Vučića i njegovog režima; samo ovako i nikako drugačije može se boriti protiv sintagme "svi ste isti...".

A sada, za promjenu, jedan citat pod punim imenom i prezimenom. Radi se o izjavi Vuka Jeremića u inetrvjuu "Vremenu" od 2. novembra 2017:

"Sagovornici u međunarodnoj zajednici trenutno ne misle da postoji visok stepen verovatnoće stvaranja ozbiljne alternative postojećem režimu. Zato – pre bilo kakvih razgovora sa strancima – moramo sami da se organizujemo i izborimo za ono u šta verujemo da je bolje za ovu zemlju."

Jeremićeve riječi dobile su na dodatnoj težinu nakon što je Vučić pokazao potpunu dominaciju na izborima u Beogradu i kada ga čeka potpisivanje "pravno obavezujućeg sporazuma" vezanog za status Kosova. Uzdati se da će Berlin i Brisel "po obavljenom poslu" dići ruke od njega nije samo neodgovorno i pogrešno, nego – jednostavno rečeno – izrazito glupo: još više političke volje i snage od one za postizanje ovog aranžmana biće potrebno za njegovo sprovođenje. I zato, ukoliko opozicione partije ostanu razjedinjene i ljubomorno pazile na svoje razlike, tek tada ih nitko neće čuti u zemlji, a kamoli u inostranstvu, ma koliko ukazivale na stranputice režima uključujući i one potpuno pogubne za same temelje demokratskih standarda. Zaista, kakvog smisla imaju razgovori sa nekim čije je najveće dostignuće prebacivanje cenzusa za nula zarez nešto posto?

I na kraju, kakav je zaključak?

Ako se "istinska" opozicija ne udruži na osnovama iznijetim u Đilasovom prijedlogu, moraće na nekim sličnim: to je osnovni preduvjet za to da je saslušaju u inostranstvu i da pokaže ozbiljnost i zrelost u zemlji. Pritisak koji zbog ovog trpe pojedini stranački lideri, sasvim je razumljiv – na njima je, a ne na medijima i glasačima, da pronađu optimalan model djelovanja. U tom kontekstu, poučna je priča već citiranog političkog veterana:

"Pregovaram ja tako sa jednim ‘liderom’ pred neke izbore. Te hoće ovo, te traži ono, ništa mu nije po volji. Pitam ga: imaš li odbore i infrastrukturu na terenu? Nema. Imaš li para? Jok pare. Imaš li prolaz u medijima? Ma kakvi... Pa šta onda imaš? Imam, veli, stranku."


 

Dokumenti

Dokumenti

Predlog Dragana Đilasa o osnivanju Saveza za Srbiju

Formiranje alternative autokratskoj i nedemokratskoj SNS na jednoj adresi, na jednom broju na glasačkom listiću, linearno od republičkog do nivoa lokalne samouprave. Komuniciranjem doći do toga da se na lokalne izbore 2020. izlazi sa dilemom glasa li se za SNS ili za Savez za Srbiju. Napraviti alternativu na jednom mestu, pod jednim brendom, jedinstvom i idejama motivisati opozicione birače na glasanje. Članovi Saveza: političke stranke, pokreti, organizacije, grupe građana, sindikati, pojedinci – svi.


2018. – NULTA GODINA ZA OPOZICIJU

Od 2012. godine, a naročito nakon što je dostignut zenit hapšenjem Miškovića, Vučić sve snage ulaže u onesposobljavanje potencijalnih alternativa. Koristi se najbrutalnijim gušenjem institucija, gaženjem procedura, zloupotrebom državnih resursa, pritiscima svih mogućih vrsta na građane, potpunom kontrolom skoro svih medija. Rezultat takvog rada su izborni rezultati koji su daleko od realnih i predstavljaju flagrantno kršenje izborne volje građana. U svemu što radi od velike koristi su mu i stalne borbe i nejedinstvo unutar opozicionih redova. Danas u Srbiji niko ili malo ko cenzus može preći samostalno. Ukoliko se ne pogleda istini u oči, usled sitnih ličnih interesa produžiće se vladavina i propadanje Srbije.


PARLAMENTARNI IZBORI

Cilj na parlamentarnim izborima, ma kada budu raspisani, jeste homogenizacija i sabiranje kroz Savez na jednom mestu svih opozicionih glasova. Spremnost da se, ukoliko se ne obezbedi minimum uslova za fer izbore, isti bojkotuju.


LOKALNI IZBORI 2020.

Vertikalnim spuštanjem Saveza formiranje lokalnih lista koje će biti u stanju da imaju bar jedan glas više od lokalnih SNS lista u što više gradova i opština u Srbiji. Centralizovana i profesionalna pozitivna kampanja, usmerena ka problemima građana. Zajednički rad na programima, regrutaciji kadrova i odabira najpodesnijeg kandidata za nosioca liste u skladu sa lokalnim prilikama, bez kvota za nosioce. Oni se biraju samo po kvalitetima i mogućnostima da pobede. Uz očekivan pad SPS ispod cenzusa, jedan glas više Saveza dovoljan je da se preuzme uprava u velikom broju gradova i opština.


PREDSEDNIČKI IZBORI 2022.

Pronalazak adekvatnog predsedničkog kandidata Saveza oko koga će se ujediniti cela Srbija. Savez počinje da radi 9. maja, na Dan pobede nad fašizmom. Tog dana je i prvo zasedanje Skupštine Beograda gde će se formirati odbornički klub pod imenom Savez za Srbiju.

1. Formiranje Saveza za Srbiju predstavlja ujedinjenje svih onih istinskih opozicionih organizacija koje svojim učešćem u Savezu povećavaju šanse za pobedu i promenu ne samo vlasti, nego i sistema u Srbiji. Pojedinačni razvoj i rast svake organizacije, kao i svoje najbolje ljude, staviti u funkciju jačanja brenda Saveza pod kojim bi se nastupalo na izborima na svim nivoima. Stranke zadržavaju svoje organe i strukture, pravo na sopstveni razvoj, ali u ključnim segmentima politike nastupaju sinhronizovano i u dogovoru. Cilj je sabrati sve opozicione glasove.

2. Savez se spušta celom vertikalom, od republike do lokalnih samouprava, po istom principu. Posao sprovode nadležni organi organizacija koje čine Savez, uz ljude koji u ime Saveza koordiniraju poslom.

3. Savez ima redovna saopštenja, sastanke i koordinisane odgovore na sva najvažnija politička pitanja. Ka medijima se nastupa sa novim brendom, koji komunicira u ime brenda organizacije kojoj eksponent pripada. Tako član predsedništva Saveza biva potpisan kao Član predsedništva Saveza za Srbiju i predsednik/funkcioner (svoje) matične organizacije.

4. Savez za aktuelne teme i pitanja uvek delegira ljude koji su najkredibilniji da na teme komuniciraju, solidarno i u dogovoru, imajući u vidu prethodna profesionalna iskustva i funkcije koje su obavljali.

5. S obzirom na činjenicu da stranke i političke organizacije okupljaju ljude stručne za sve oblasti života, formiranje Programskog saveta Saveza za Srbiju u koji bi sve stranke delegirale ljude radi analize politika Vlade, Pokrajine i lokalnih samouprava kako bi predstavnici Saveza nastupali sa što potpunijim informacijama. Programski savet spuštati po vertikali kako bi ljudi zajednički definisali probleme svojih zajednica i političke platforme za nastup na lokalnim izborima. Cilj Programskog saveta je kreiranje političkog programa za nastup na svim izborima, koristeći najbolje kadrove svih članica Saveza u njihovoj izradi.

6. Analiza infrastrukturnih resursa koje Savezu stoje na raspolaganju i odabir najboljih lokacija od onih koji su trenutno na raspolaganju postojećih, odnosno obezbeđivanje što boljih lokacija za sedišta Saveza po opštinama. Solidarno korišćenje prostora za stranačka okupljanja partnera, zajednički rad. Sve prostorije odabrane za sedište Saveza u jednom mestu imaju obeležja svih članica Saveza koja su iste veličine. Uz ta obeležja ističe se i obeležje Saveza koje je veće od obeležja pojedinačnih organizacija članica.

7. Regrutacija po jednog poverenika za svaku mesnu zajednicu u Srbiji. Akcenat na seoske mesne zajednice. Poseban značaj na razvoju infrastrukture u ruralnim sredinama s obzirom na kontrolu medija i potrebu da se na terenu komuniciraju katastrofalni potezi vlasti i politika Saveza.

8. Nakon formiranja Saveza krenuti sa akcijom Dogovor za Srbiju. Zajednički obilazak najvećih mesta, promocija Saveza kao brenda, razgovori sa građanima kako bi se preciznije definisale osnovne ideje za koje će se Savez zalagati i predlagati ih kao rešenja.

9. Potpisivanje Dogovora za bolju Srbiju. Veliki skup kojim se u Beogradu promoviše politička platforma za Srbiju, na kojoj će se mobilisati svi opozicioni birači, odnosno svi građani čija je želja pravedna, poštena, ekonomski i institucionalno jaka Srbija.


ORGANI SAVEZA

1. Skupština Saveza

2. Predsedništvo Saveza – na mestu predsedavajućeg se na mesečnom nivou rotiraju članovi predsedništva.

3. Menadžer Saveza (Dragan Đilas) – organizuje rad Saveza, ne može biti član druge političke organizacije osim Saveza.

4. Generalni sekretar Saveza (Ljuban Panić) prvi operativac Saveza, koordinira delegiranim operativcima članica i sprovodi odluke predsedništva i Menadžera.

5. Programski savet.


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

FOTO GALERIJA

OVAKO JE POČELO: Lista Beograd odlučuje, ljudi pobeđuju<br><br>foto: fonet

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine