Ne bi trebalo biti dilema oko autora spomenika, ta Bogoljub Arsenijević Maki se već dokazao, još ’92 je uradio "Spomenik predsedniku", u vidu muškog polnog organa, narodski qrca, koji je bio viši od prirodne veličine, oko 2,6 metara, i to bez postolja
Točno prošle nedelje, znamenitog 9. marta, sa prvim suncem, pred Skupštinu grada Beograda stigli su pripadnici Udruženja „Sloboda“, mladi aktivisti SPS-a, te počasni predsednik socijalista Milutin Mrkonjić, i na pisarnicu predali zahtev da se u Beogradu podigne spomenik Slobodanu Miloševiću, pride da se po njemu nazovu jedna ulica i trg. Predlog odnet i u Predsedništvo, kako bi sa njim upoznali i šefa države Aleksandra Vučića.
HEROJSKA BORBA: O predlogu, odn. zahtevu, odlučiće Gradska komisija za spomenike i nazive ulica i trgova, koja će biti formirana po konstituisanju nove Gradske skupštine. Zna se ko ima većinu, ali, kako drže predlagači, važnije od Komisije je mišljenje predsednika države, zato su predlog dostavili i njemu, uvereni da neće biti protiv. Miloševićev naslednik u partiji, Dačić gospodin, podržao je inicijativu; po njemu, sve će biti demokratski, izjasniće se Skupština.
Kako u dopisu stoji, čin podizanja spomenika – koji bi bio u prirodnoj veličini, još nije razrađeno da li bi bio kameni ili izliven u bronzi – jeste moralna obaveza i ljudski dug prema čoveku, političaru i državniku koji se dosledno do kraja života borio za nacionalni integritet. Spomenikom žele da očuvaju vrednosti za koje se on zalagao do smrti, imalo rekne i doda mlado žensko čeljade, koje se predstavilo kao mladi socijalista.
Na licu mesta, pred pisarnicu, reknuo se i počasni Mrkonjić, po kome je Milošević 85 odsto ocenjen kao pozitivna ličnost u Evropi s kraja 20. veka, to je mišljenje Evrope i sveta. Počasni Mrkonjić još proreknuo da su za spomenik svi građani Srbije, pored SPS-a, koji je listom za to, tu je i Udruženje građana „Sloboda“, u kojem ima članova svih partija. Mrkonjić počasni reknuo i zašto, zato što je Slobodan Milošević heroj koji je pobedio Haški sud, omogućio Dejtonski sporazum i stvaranje Republike Srpske, donošenje Rezolucije 1244, čime je stvorio uslove da se i ova vlast bori za očuvanje Kosova… te da herojska borba Miloševića motiviše ljude…
Srbija, koju je Milošević u crno zavio, i na vjeki vjekova unazadio, nije pitana šta ima kaže, jer u ovoj zemlji sve što je nezamislivo, što je u suprotnosti sa zdravim razumon, pokriva se odlukama raznih skupština u kojima su predstavnici partijske oligarhije, sa „šefom države“ na čelu.
Ovde treba podsetiti predlagače, koji još nisu „razradili da li će spomenik biti u kamenu ili izliven u bronzi“, da ne bi trebalo da imaju dilemu kome poveriti izradu spomenika. Naime, slikar i ikonopisac Bogoljub Arsenijević Maki je još u leto ’92. u valjevskom radničkom naselju Kolonija podigao spomenik na kome je pisalo „Srpski predsednik“. Spomenik, bez postolja, visok oko dva i po metra, bio je u vidu muškog polnog organa, narodski rečeno, ogromnog qrca. Policija je, prilikom otkrivanja, srušila spomenik Qrcu; tako je Arsenijević bio onemogućen da dovrši svoju instalaciju. Inače, nameravao je da na izloženi muški polni organ natakne guzicu odgovarajućih dimenzija, na kojoj bi pisalo da je to spomenik Šešelju, omiljenom Slobinom vojvodi.
foto: mikica petrović / apPRVI SE SETIO: Bogoljub Arsenijević Maki
KOGA NATAĆI: Još treba podsetiti, što bi Arsenijevića dodatno preporučilo kao autora budućeg spomenika, da je Maki, pre predsedničke Qrac instalacije, u mestu gde je živeo, kao odgovor na Milošević ludilo, osnovao „Republiku SAO Kolonija“. Na ulazu u naselje bila je tabla sa zastavom SAO Kolonije, crvena petokraka sa krmčetom koje je imalo krmeće razigrani repić.
Bogoljub ni kasnije nije bio miran. Na Petrovdan ’99. organizovao je u Valjevu građanski miting protiv vlasti i opozicije, skoro pet hiljada prisutno, prilikom pokušaja „zauzimanja zgrade opštine“ bilo povređenih. Za Arsenijevićem je raspisana poternica, beži u Bosnu, nekoliko meseci kasnije policija ga hapsi u Beogradu, nakon sastanka sa generalom Momčilom Perišićem, kojom prilikom mu je slomljena vilica. U Okružnom sudu u Valjevu biva osuđen na tri godine zatvora. Spektakularno beži iz zatvorske bolnice Centralnog zatvora, gde mu je operisana vilica. Aktivno, na ulici, učestvuje u dešavanjima 5. oktobra.
Posle toga se sklanja od politike, slika i ikonopiše. Vrhovni sud je naložio obnovu procesa zbog dešavanja na mitingu u Valjevu. Arsenijević javno komentariše da mu se posle promena nudilo sve i svašta, ništa nije prihvatio, drugi su se uključili u privilegije, on ne, gledao je svoja posla i dočekao da mu se ponovo sudi za bunt protiv Miloševića. Kako je, zbog neodazivanja sudu, za njim ponovo raspisana poternica, uhapšen je na granici sa Crnom Gorom. Završava u pritvoru, odakle poručuje da pristaje samo na povlačenje optužnice. Okružni sud u Valjevu, i pored pritiska vrha vlasti da se Maki oslobodi „vanrednim pravnim lekom“, nije popustio, pa je sve završeno tako što je tadašnji predsednik države Boris Tadić, zbog sebe radi, pomilovao Arsenijevića. Ovaj je i posle toga nastavio da gleda svoja posla, vežba ruku na salašu negde u banatskoj ravnici.
Zbog sve i zato, Bogoljub Arsenijević Maki mu dođe kao jedini ozbiljan, takoreći idealan kandidat za autora spomenika Slobodanu Miloševiću. Još samo da se dobije to pozitivno mišljenje šefa države, koji, kako predlagač očekuje, ne bi trebalo da bude protiv. Možda da se Inicijativi doda aneks, da se o istom trošku uradi i spomenik aktuelnom šefu države. Tek to bi, za očekivati je, podržala naša udruženja pekara, frizera i pečenjara. I tek tada bi umetnik Maki bio pravo rešenje, već je pokazao da ima tije spomeničkih ideja, naročito šta, kako i na koga nataći. Naravski, taj spomenik bi, na radost svi naši, mog’o i da se glasne, povremeno otpeva, uz pomoć trijeta Lukas, Ceca, Šaban, „Slobo, Aco, Srbine“!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!