Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Službena beleška Tužilaštva za organizovani kriminal o postupku protiv ministra Aleksandra Vulina do koje su došli novinari KRIK-a pokazuje traljav, površan i nedovršen posao tužilaštva i policije. Na razgovor nije pozvan ni ministar Vulin, ni misteriozna tetka koja mu je, navodno, pozajmila 205.000 evra, a istražni organi nisu proverili ni sumnjiv milionski posao koji je Vulin sklopio na Kosovu. KRIK otkriva i da je slučaj vodila tužiteljka Tamara Ristić, u javnosti poznata po postupku protiv biznismena Miroslava Miškovića
Tužiteljki Tamari Ristić u junu ove godine stigao je izveštaj policije koji je sumirao šta je za godinu i po dana otkriveno o poreklu novca kojim je ministar odbrane Aleksandar Vulin kupio stan. Iz pristigle dokumentacije nije mogla da sazna mnogo. Iako je slučaj bio poveren policajcima koji se bave suzbijanjem korupcije, posao su obavili površno. Ni to što je ministar Agenciji za borbu protiv korupcije davao različita objašnjenja i neuverljive dokaze o tome odakle mu novac, nije ih podstaklo da sprovedu temeljnu istragu.
Naime, na razgovor nisu pozvali Vulina, niti su došli do ključne osobe za razrešenje ovog slučaja – misteriozne tetke iz Kanade Mire Milić, koja mu je, navodno, pozajmila 205.000 evra. Umesto toga, policajci su razgovarali sa njegovom suprugom Natašom Vulin, prijateljem Momčilom Filipovićem koji im je prodao stan i njegovim sinom Draganom Filipovićem – osobama koje su umešane u kupoprodaju i lično povezane s ministrom. Takođe, ni sumnjiv milionski posao nabavke kamera koji je Vulin sklopio na Kosovu, a na koji im je ukazala Agencija, inspektori nisu proveravali.
Nije jasno zbog čega je policiji trebalo toliko vremena da prikupi dokaze s obzirom da se radilo o svega tri razgovora. Tužiteljka Tamara Ristić, ipak, mogla je da naredi policiji da produbi istragu i da naloži koje korake da preduzima. Ona je, međutim, rešila da zatvori slučaj.
Iako je Agencija posumnjala u verodostojnost dokaza koje im je porodica Vulin dostavila, isti iskazi su bili dovoljni za tužilaštvo. U dokumentu kojim obustavlja postupak, tužiteljka zaključuje da je objašnjenje Vulina i njegove supruge da su novac pozajmili od tetke tačno, kao i da ministar nije zloupotrebio položaj i primio mito.
Tokom trajanja postupka, Vulin je politički napredovao i dva puta je postavljen za ministra. Ovaj obožavalac Če Gevare i samoproklamovani socijalista na funkciji ministra odbrane, već mesec dana izbegava da odgovori na neugodna pitanja novinara o tome kako je obezbedio kapital za kupovinu stana vrednog četvrt miliona evra.
Stručnjaci s kojima su razgovarali novinari KRIK-a smatraju da su obe institucije, policija i tužilaštvo, radile pre na tome da se slučaj zataška, nego da se utvrdi istina.
KRIK otkriva detalje beleške Tužilaštva za organizovani kriminal o tome šta je sve policija uradila i kako je postupak tekao. Dokument smo dobili po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Po slanju informacija, tužilaštvo je novinare KRIK-a zamolilo da ne objavljuju ime tužiteljke koja je vodila slučaj. KRIK, međutim, smatra da javnost treba da zna imena osoba koje ispituju potencijalnu umešanost funkcionera u krivična dela (videti antrfile „Da li je zaista irelevantno“).
NEUVERLJIVA OBJAŠNJENJA: Vulin je najpre Agenciji prijavio da je novac za kupovinu novog stana u Beogradu stekao prodajom prethodnog u Novom Sadu. Utvrđeno je, međutim, da je tako došao do svega 38.000 evra – što nije bilo dovoljno da se isplati ni prva rata nove porodične nekretnine koju je platio gotovo 250.000 evra. Kada je ponovo bio upitan da objasni poreklo novca, Vulin je dao novo objašnjenje – Agenciji je rekao da mu je 205.000 evra pozajmila ženina tetka iz Kanade.
Agencija je istragom utvrdila da Vulin nema validne dokaze za svoje tvrdnje. Naime, pomenuti iznos nije uplaćen na njegov, suprugin ili račun prodavca stana. S druge strane, ni supružnici Vulin, ni tetka iz Kanade nisu carini prijavili da su novac uneli u zemlju.
Pošto nije mogao da objasni odakle mu gotovina, Agencija je Vulina prijavila Tužilaštvu za organizovani kriminal u decembru 2015. U izveštaju koji je o Vulinu sačinila, Agencija je ukazala i na sumnjiv posao koji je kao šef Kancelarije za Kosovo i Metohiju sklopio sa firmom svog prijatelja ubrzo posle kupovine stana.
Na čelo tužilaštva tada je došao advokat Mladen Nenadić. Izabrali su ga poslanici vladajuće većine okupljene oko Srpske napredne stranke, dok su opozicione partije odbile da glasaju za njega – videvši ga kao nekog ko je blizak vlasti.
„Slučaj Vulin“ dodeljen je, kako KRIK otkriva, Nenadićevoj zamenici Tamari Ristić – tužiteljki koja je u javnosti poznata po postupku koji vodi protiv biznismena Miroslava Miškovića. Ovaj slučaj, koji je vlast najavila kao „beskompromisnu borbu protiv korupcije“, pao je na sudu. Glavni deo optužnice oboren je jer, po rečima sudije, „tužilaštvo nije uspelo da dokaže da je Mišković zloupotrebio položaj.“
Po prijemu izveštaja Agencije, tužilaštvo se obratilo Upravi kriminalističke policije (UKP) zahtevajući da provere sumnje da se ministar Vulin ogrešio o zakon. Sudeći po dužini postupka i učinjenom, policija se nije preterano zainteresovala za slučaj. Novinarima KRIK-a iz tužilaštva su rekli da su tri puta slali urgencije UKP-u tražeći da postupi po njihovim nalozima. Tek nakon godinu i po dana, kada je javnost već znala da postoji postupak i tražila odgovore, policija je poslala izveštaj.
Policajci iz odeljenja UKP-a za suzbijanje korupcije nisu uspeli da utvrde da je Vulin izvršio bilo koje krivično delo. Prema opisu policijske istrage u belešci tužilaštva koju poseduje KRIK, malo toga je urađeno da se otkrije istina.
Policija na razgovor nije pozvala ni ministra Vulina ni tetku iz Kanade – Miru Milić.
Zapravo, za godinu i po dana policija je pričala samo sa troje učesnika: Vulinovom suprugom, prodavcem stana i njegovim sinom, koji su potvrdili ono što je ministar ranije ispričao Agenciji.
KEŠ NA RUKE: Nataša Vulin ispričala je policiji da su ona i suprug sa investitorom Momčilom Filipovićem potpisali ugovor o kupovini stana jula 2012. za cenu od 244.620 evra. Rekla je da su prodavcu ranije uplatili 40.000 evra koje su stekli prodajom stana u Novom Sadu, a da je preostalih 205.000 evra predala na ruke Filipoviću u poslovnim prostorijama njegove firme u Beogradu, na dan kada su potpisali ugovor. Nataša Vulin je ispričala i da su Filipović i ona sačinili priznanicu na kojoj je on upisao svoju adresu u španskom gradu Marbelji, a koju je kasnije predala Agenciji kao dokaz da je stan isplaćen. Iznos od 205.000 evra, kako je rekla, pozajmila je od svoje tetke Mire Milić, koja sa porodicom dugo godina živi i radi u Kanadi.
„Novac je pozajmljen na bazi rešavanja porodičnih odnosa i biće vraćen u skladu sa rešavanjem imovinsko-pravnih odnosa između njene majke i tetke“, piše u službenoj belešci tužilaštva.
Validan dokaz o prijemu novca, međutim, Nataša Vulin nije dostavila: na priznanici o pozajmici koju je pokazala Agenciji nedostajao je potpis tetke. Rekla je i da je novac od tetke pozajmila u Beogradu. Agencija je, međutim, prethodno utvrdila da Mira Milić nije prijavila da je unela taj iznos u zemlju.
Novinari KRIK-a pozvali su nekoliko osoba po imenu Mira Milić koje žive u Kanadi. Međutim, nisu uspeli da pronađu tetku ministrove supruge. Nataša Vulin nije odgovorila na naše pozive.
DUGOGODIŠNJI PRIJATELJ: Momčilo Filipović, prodavac stana i suinvestitor zgrade u kojoj su ministar i njegova supruga kupili nekretninu, rekao je da Vulina poznaje odavno i da se sa njim povremeno družio. Vulin je saznao da je stan na prodaju – ispričao je Filipović – od njihovog zajedničkog prijatelja Milorada Vučilića.
Novinari KRIK-a pozvali su Milorada Vučelića, glavnog i odgovornog urednika „Večernjih novosti“ i predsednika fudbalskog kluba Partizan“ kako bi proverili da li je tužilaštvo u belešci napravilo slovnu grešku u prezimenu i da li je on zaista javio Vulinu da je stan na prodaju. Razlog je jednostavan: Vulin je, između ostalog, radio kao odgovorni urednik Vučelićevog nedeljnika „Pečat“. Vučelić, međutim, nije odgovorio na naše pozive i poruke.
Filipović je dalje ispričao da su supružnici u oktobru 2011. platili 40.000 evra na ruke knjigovođi Darinki Đurović koja im je izdala priznanicu, a njemu predala novac kada je došao u Beograd. Preostali deo – 205.000 evra platila mu je, po njegovim rečima, lično Nataša Vulin u gotovini. Filipović je rekao i da se seća da mu je Vulin ispričao da je do novca za prvu ratu došao prodajom stana, kao i da je ostatak pozajmica suprugine rodbine iz inostranstva.
Iako se u službenoj belešci spominje da je policija razgovarala i sa sinom Momčila Filipovića, Draganom, u dokumentu se ne navodi šta je on rekao.
Inače, Dragan Filipović vlasnik je više firmi, kako su novinari KRIK-a videli u bazi Agencije za privredne registre, od kojih su neke registrovane na adresi gde je obavljena primopredaja novca. Na istom mestu je i predstavništvo ofšor kompanije sa Ostrva Man, čiji je zastupnik Filipović. Ima poslovne veze i sa Vulinovim kumom Željkom Mitrovićem, vlasnikom „Pink televizije“, s kojim je bio vlasnik kompanije za proizvodnju osvežavajućih pića „Kristal produkt“.
Novinari KRIK-a pokušali su da dođu do Filipovića, ali se na brojeve telefona njihovih kompanija niko nije javljao.
ODLUKA BEZ DOKAZA: Nakon ova tri razgovora policajci su izveštaj sa iskazima poslali Tužilaštvu za organizovani kriminal. Tužilaštvo od policije nije tražilo da sakupi više dokaza, već je na osnovu dostavljenog zaključilo da Vulin nije počinio krivično delo.
„Mišljenja sam da se u radnjama Aleksandra Vulina ne stiču bitni elementi krivičnog dela zloupotreba službenog položaja i primanja mita“, napisala je tužiteljka Ristić u belešci. Dalje navodi da je „u toku provera utvrđeno na koji način su Aleksandar i Nataša Vulin pribavili novčani iznos od 205.000 evra“ – iako supružnici nisu ponudili nijedan validan dokaz za to, a policija nije uspela da stigne do ključne osobe u ovom slučaju – tetke Mire Milić iz Kanade i proveri da li je novac zaista pozajmila, i ako jeste, kako je gotovina bez znanja carine uneta u Srbiju.
„Navedeni novac je Nataša Vulin pozajmila od svoje tetke Mire Milić, što je pravno dozvoljeno, odnosno ne postoje indicije da je ovaj novčani iznos Aleksandar Vulin pribavio izvršenjem krivičnog dela“, piše tužilaštvo zasnivajući tvrdnju isključivo na izjavi ministrove supruge.
Tužiteljka Ristić u belešci pokušava i da opravda Vulina, nagađajući šta se dogodilo i ne nudeći dokaze za svoje zaključke. Tako je navela: „Činjenica da Uprava za sprečavanje pranja novca nije evidentirala transakciju od 205.000 evra i da priznanica u kojoj je konstatovano da je Nataša Vulin pozajmila novac nije potpisana od strane lica koje joj predalo novac ne ukazuje na sumnju na poreklo novca.“
(…)
„Bez obzira na to što lice koje je dalo pozajmicu ima prebivalište u Kanadi, ne znači da će novac koji se daje na ime pozajmice biti transferisan iz mesta gde zajmodavac živi, odnosno, da ne poseduje određena novčana sredstva i na teritoriji Republike Srbije“, sugeriše tužilaštvo.
Da je tužilaštvo pozvalo ministra, možda bi dobilo drugačiji odgovor. Vulin je novinarima KRIK-a, nakon što je postupak obustavljen, rekao da je u zemlju unosio po 9.000 evra, jer taj iznos ne mora da se prijavi carini. Ukoliko je ovo tačno, on je morao čak 23 puta da putuje u Kanadu.
NABAVKA KAMERA BEZ PROVERE: Tužilaštvo, kao i policija, ignorisali su deo izveštaja Agencije o sumnjivom poslu koji je Vulin sklopio kao šef Kancelarije za KiM, a o čemu su mediji pisali. Vulin je, naime, odobrio nabavku i postavljanje sigurnosnih kamera u Kosovskoj Mitrovici u vrednosti od gotovo milion evra.
„Posao je dodeljen po hitnom postupku bez tendera privrednom društvu ‘DBS Konsel security service’ čiji je vlasnik prijatelj Aleksandra Vulina“, piše Agencija i dodaje da je iznos plaćen unapred, a da se ne zna koliko je kamera postavljeno. Agencija u izveštaju navodi da bi trebalo istražiti ovaj posao jer on može da ima veze sa gotovinom kojom je plaćena nekretnina. Tužilaštvo, međutim, smatra da to nije neophodno.
„Kako je u toku provera utvrđeno na koji način je isplaćen deo kupoprodajne cene za stan i garažu, navodi izveštaja Agencije u kojima se iznose podaci objavljeni u sredstvima javnog informisanja nisu posebno razmatrani“, piše u belešci tužilaštva.
Još jedan detalj na koji je Agencija ukazala, a kojim ni tužilaštvo ni policija nisu želeli da se bave, jeste to što supružnici Vulin svojim primanjima ne mogu tetki da vrate dug.
„Sve i da je tačno“, navodi se u izveštaju Agencije, „da je pozajmljenim novcem kupljen stan, postavlja se pitanje načina, odnosno platežne mogućnosti njega i njegove supruge da taj novac vrate imajući u vidu visinu njihovih zakonitih i prijavljenih primanja.“
Da bi tetki za deset godina isplatili dug, supružnici Vulin morali bi mesečno da izdvajaju 1.700 evra. Ministarska plata Aleksandra Vulina je 770 evra, a nije poznato kolika su mesečna primanja njegove žene.
„VRUĆ KROMPIR“ ZA TUŽILAŠTVA: Nakon što je zatvorilo slučaj za zloupotrebu položaja i primanje mita, Tužilaštvo za organizovani kriminal prosledilo je slučaj Prvom osnovnom tužilaštvu – koje je trebalo da proveri da li je Vulin prijavio svu imovinu. Pošto je ustanovilo da je imovina prijavljena, bez obzira na to što je njeno poreklo upitno, i ono je zatvorilo slučaj.
Sagovornici KRIK-a navode da su mnoga pitanja ostala bez odgovora i da je očigledna namera da se slučaj razreši u ministrovu korist.
Ivan Ninić iz Centra za vladavinu prava kaže da je tužilaštvo pomoglo Vulinu izvodeći zaključke na osnovu nepotpunih i neproverenih činjenica i ne saslušavši sve svedoke.
„Nemoguće je da proveravate neko lice pod sumnjom da je izvršilo krivično delo a da ga ne saslušate. To je uobičajeno za sve slučajeve u kojima se pojavljuju visoki državni ili politički funkcioneri“, kaže Ninić.
Jelisaveta Vasilić, članica Saveta za borbu protiv korupcije, navodi da ne iznenađuje ovakva odluka tužilaštva da bez ikakvih dokaza obustavi postupak:
„Novac mora imati svoje poreklo, a ovaj nema – tu se otvara mesto sumnji da bi mogao dolaziti iz nekog krivičnog dela. Ako neko još tvrdi da je novac dat u gotovini, kao što je ovde slučaj, to je onda izbegavanje da se dokaže poreklo. Svaki novac koji ne ide regularnim tokovima stvara sumnju na pranje novca“, kaže Vasilić.
Ministar Vulin je posle objavljivanja priče rekao da KRIK vodi hajku na njega i da je Agenciji rekao istinu, ali i da se zbog toga kaje. Urednika KRIK-a je njegov Pokret socijalista u saopštenjima nazivao „narkomanom“.
Predsednik Aleksandar Vučić rekao je da se za Vulina može reći da je „petljao“, ali da nije krao kao predstavnik vlasti. On je rekao i da je Vulin taj stan „dobio“ pre nego što je ušao u vladu i predložio da se istraga sprovede još jednom uveren da bi to i Vulin podržao.
Vulin se pridružio ovom predlogu, takođe pozivajući nadležne da slučaj opet provere.
„I još jednom hoću da cela Srbija zna – iskreno se kajem što sam rekao istinu, nisam trebao“, rekao je Vulin i dodao da se raduje i da traži da se slučaj još jednom preispita.
Vulin je do prethodnog stana stigao takođe na misteriozan način. Jednosoban stan u centru Novog Sada njemu je u julu 2010. godine poklonila Olgica Milošević, sudija novosadskog Osnovnog suda. Novinarima KRIK-a ona nije otkrila detalje, rekavši samo da je stan poklonila zbog „regulisanja odnosa njihovih roditelja“ – slično obrazloženje policiji je dala Nataša Vulin u vezi sa pozajmicom od tetke. Dve godine nakon što je dobio stan, Vulin ga je prodao rođenom bratu Bojanu za 38.000 evra.
Agencija je kontrolom utvrdila da je Vulin vlasnik veće kolekcije oružja koju nije prijavio. Poseduje pet pištolja marke „zastava“, „gardijan“, „glok“, „bereta“ i „zbrojevka“, revolvera „arminijus“, tri lovačke puške „mosberk“, „IŽ“ i karabin CZ, kao i malokalibarsku pušku „marlin“. On se pred Agencijom pravdao da je to samo kolekcija. „Prilikom prijave imovine, nisam smatrao da ova kolekcija ima značajnu vrednost, pa samim tim je nisam prijavio.“
U odgovoru novinarima KRIK-a, tužilaštvo je napomenulo da je odluku u slučaju Vulin doneo ovaj državni organ i da je irelevantno ko od tužilaca je konkretno radio na ovom predmetu.
„Smatramo da ne postoji neophodnost isticanja i javnog objavljivanja imena bilo kog zamenika tužioca za organizovani kriminal, pa i konkretnog obrađivača u ovom predmetu“, piše u odgovoru.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve