Autor

20.3.2017. >

Izborna jednačina

Uprkos Vučićevim pritiscima, zastrašivanju i potpunoj dominaciji u svim sferama političkog i javnog života, biće drugugog kruga predsedničkih izbora – za početak. Ukoliko izostane, nešto ozbiljno nije u redu sa elementarnim moralom, osećajem za pravdu i poštenjem u zemlji Srbiji

Manje od dvije sedmice dijele Srbiju od prvog kruga predsjedničkih izbora. Hoće li biti drugog? Presjek stanja izgleda otprilike ovako.

Pod jedan. Premijer i predsjednički kandidat Aleksandar Vučić računa na više od dva miliona i dvjesta hiljada glasova koje su naprednjaci i socijalisti osvojili na parlamentarnim izborima 2016. Na drugoj strani, demokratski i svi ostali pretedenti na položaj predsjednika Srbije zajedno dijele milion i po glasova dobijenih prošle godine.

Dva. Veća izlaznost od lanjske nije realna. U ovom kontekstu, kandidatura Ljubiše Belog Preletačevića i čitava ta redikulizacija političkog života služe samo za cementiranje apatije i preraspodjelu glasova u opoziciji. Konkretno – kao izgovor da se, prije svega, ne podrži Saša Janković, ali i Vuk Jeremić, jedina dva relevantna Vućićeva protivkandidata. Čitav ovaj slučaj nije ni malo mrzak režimu. Naprotiv.

Tri. Cjelokupna državna upregnuta je u premijerovu kampanju: Vučić otvara stadione i tvornice, prima ga njemačka kancelarka Angela Merkel, sprema se izgleda i u Rusiju kod Vladimira Putina... Za to vrijeme, Janković, Jeremić i veći broj ostalih kandidata mora savladavati čitav niz prepreka i podmetanja kako bi se bilo gdje mogli obratiti građanima i, praktično u nekoj vrsti poluilegale, iznijeti svoje stavove.

Četiri. Trojke aktivista Srpske napredne stranke utjeruju strah popisujući na kućnim pragovima „sigurne glasače", a po javnim preduzećima i službama raspisuju se kvote za „kapilarne glasove" kao uvjet napredovanja ili zadržavanja radnog mjesta. Tu su i efekti masovnosti i opće mobilizacije izazvani karavanima autobusa sa Vučićevim pristalicama, te svi zamislivi oblici naprednjačkog prisustva u javnosti. Nasuprot svemu ovome, podrška Jankoviću i Jeremiću skupo se plaća kako sataniziranjem i čerečenjem u tabloidnim mašinama za mljevenje živog ljudskog mesa, tako i krajnje ozbiljnim i uspješnim osujećivanjem profesionalnih karijera .

Pet. Vučić raspolaže gotovo svakom sekundom informativnog sadržaja na televizijama i gotovo svakim centimetrom prostora u novinama. Do prosječnog biračkog tijela – pogotovo u untrašnjosti nakon velikog pomora lokalnih medija – dopire samo ono što im režim servira. Kada je riječ o ravnopravanoj kamapanji, Internet i društvene mreže nisu, niti mogu biti ozbiljna alternativa. Međutim, Janković i Jeremić jednostavno su osuđeni na njih – u medijima sa nacionalnim pokrivenošću ima ih tek toliko da ovi zasjene prostotu. Slično je i sa ostalim predsjedničkim kandidatima: njihovo zastupljenost zavisi isključivo od Vučićeve računice i kombinatorike koliko mu mogu biti korisni. A da se i ne pomišlja na debate i ozbiljnu razmjenu argumenta predsjedničkih kandidata, svjedoči i suspenzija rada Skupštine tokom trajanja izbora.

Šest. Ankete javnog mnijenja pokazju da Vučić uživa povjerenje više od pedeset posto birača i da, kako stvari stoje, pobjeđuje u prvom izbornom krugu. No, drugačiji rezultati ispitivanja raspoloženja građana zaista bi predstavljali istinsko čudo u atmosferi pritisaka, zastrašivanja i potpune premijerove dominacije u svim sferama političkog i javnog života.

Na kraju, kada se ispod svega podvuče crta, jasan je rezultat ove izborne jednadžbe – drugog kruga će biti.U suprotnom, nešto ozbiljno nije u redu u zemlji Srbiji sa elementarnim moralom, osjećajem za pravdu i poštenjem.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=204#knj1

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine