Na izvjesan način, Saša Janković već je pobjedio. Ponudio je – a građani Srbije prepoznali – uprvo ono što im je tako dugo nedostajalo

Prikupljanje deset hiljada potpisa za predsjedničkog kandidata trebalo bi da predstavlja rutinsku proceduru u izbornom postupku. A ipak, više od sedamnaest hiljada građana dok čeka u redovima da podrži Sašu Jankovića simbolizira nešto mnogo veće i važnije od samog postupka bez koga ova kandidatura ne bi bila moguća. To je nada.

Ovdje nije riječ o javnim ličnostima i njihovoj podršci Jankoviću ma koliko da su njihovi stavovi i opredjeljenja važni u kreiranju javnog mnijenja; ovdje se radi o svim onim „običnim" ljudima različitih zanimanja i nezaposlenima, djevojkama, mladićima i penzionerima čvrsto ubjeđenim da, naprosto, moraju nešto da urade i to lično. Osim neprijatnosti i uvreda, ništa od toga ne mogu steći. Samo – nadu.

Dugo, jako dugo, njihov glas guši tablodna mašina za mljevenje mesa. Godinama, mjesecima i svakog dana svjedoci su osionosti, licemjerja i zastrašivanja, ustrojavanja čitave zemlje po mjeri jednog čovjeka, sopstvenog pretvaranja iz građana u podanike. Nitko im nije naredio ni zapretio da svoj potpis daju Jankoviću, nisu dobili dnevnicu, sendvič i sok, niti su po spisku ulazili u autobus, prebrojavani i, potom, postrojavani ispred stranačkih aktivista. Svi ti ljudi sami su izišli iz svojih kuća i odložili svakodnevene obaveze samo iz jednog razloga. Nade.

U isto vrijeme, irelevantno, otužno i jadnije nego ikad djeluju sitne računice i uvjetovanja nekolicine stranačkih lidera, još samo nominalno u opoziciji. Tobožnje i sterilno inzistiranje na jedinstvenom kandidatu da bi, zatim, istakli sopstvene kandidature radi navodnog povećanja izlaznosti, imaju isključivo svrhu u održavanju po svaku cijenu u dobro podmazanom klijentističkom mehanizmu. To što govore i rade, jedva da ikog zanima sem sve užih krugova njihovih posilnih. Svega tu ima izuzev onog ključnog i najvažnijeg – nade.

Zato je, na izvjesan način, Saša Jankoviće već pobjedio. U njegovoj kandidaturi građani su prepoznali ono što im odavno toliko nedostaje. To je nada da Srbija i te kako može biti slobodnije, pravednije, bogatije, pristojnije, poštenije, normalnije i sretnije parče svijeta.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=204#knj1

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine