Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Zamoliše prisutne, one iza, da pređu ispred, da imaju snimak za istoriju. Pustiše himnu, kovrdžavo žensko stavi na glavu zlatni gondola šlem, gospođa, sa Svoje ne damo parolu, pređe na himna drmusanje
Pre više godina opština Čajetina – predsednik opštine Milan Stamatović, četiri mandata predsednik, bio u DSS-u, pa u SNP-u, najavio kandidaturu za predsednika Srbije – kojoj pripada Zlatibor, najavila izgradnju najveće panoramske gondole na svetu. Od centra Zlatibora do Tornika, 9 km, 13 miliona evra. Vele da uradili sve što do njih, no država, Ministarstvo građevine, ne dalo dozvolu. Kad videli da sa dozvolom nikako ne ide, narod i narodna vlast izgubili strpljenje, i zakazali narodnu akciju, kojom bi počeli radovi, pod radnim naslovom „Zlatibor brani narodnu imovinu od raspikuća“.
Na to, promptno, iz Zorana ministarstva građevine, javljeno da Ministarstvo u potpunosti podržava izgradnju Gondole… da stoji na raspolaganju… da je opština iskoristila mogućnost koju je dalo Ministarstvo, da se Gondola radi po fazama, i da se građevinska dozvola može izdati za svaku fazu gradnje, odnosno za one delove na kojima su rešena imovinska pitanja. Tako Ministarstvo izdalo dozvolu na poslednjoj fazi Gondole, na Torniku. Iz opštine Čajetina, gde vele da nisu videli tu dozvolu, pitali zašto država nema snage, ili ne želi, da zemljište na kome je planirana trasa Gondole, koje pripada anonimnom vlasniku privatizovanog PK „Zlatiborac“, ne prenese na opštinu, jer, po njima, i Ustavnom sudu, predmet privatizacije nije zemljište, oko 10.000 hektara, već objekti.
Da se ovde upiše da je ovde u pitanju veća lova od Gondole, jer, po Zavodu za statistiku, prošle godine, Zlatibor je imao 60.000 posetilaca, i 155.000 noćenja, više od Kopaonika, te tako treba i razumeti insistiranje države na faznim dozvolama, odnosno da se one mogu izdati samo tamo „gde su rešena imovinska pitanja“. Izgleda da, po onima koji vode državu, ta imovina nije za svakoga.
MOTIVACIONO: Dakle, subota što prođe, centar Zlatibora, parking plato iznad pijace. Reporter pravo na mikrofone, ozvučenje, svečane zastave, izloženu kabinu gondole, gde mu kovrdžavo žensko, plava bunda, a plavo i krzno, ispostavi se Bojana Božanić, direktor JP „Zlatna gondola“, objasni da će tu predsednik Stamatović održi motivacioni govor, a da narodna akcija, niže, na ledini.
Novinar siđe niže, tri para volova, kamere su uperile u stamenog brkajliju koji uzeo veli da doveo volove, jer sve počinje od volova. Doš’o sa apetitom, i džabe, bio na raznim akcijama za državu, ‘oće pomogne i ovo… Vesele kolege zatražiše od brkajlije da im i otpeva „Ori, Mile, al’ duboko“… Nedaleko volova saradnici predsedniku Stamatoviću, preko sakoa, obukoše belu majicu sa natpisom „Zlatiborska moba 2017“.
Gore, na platou, narod pristiže, izabrani predstavnici pravo na stolove gde im aktivisti dele bele Moba zastave, na kojima plavo ispisana imena sela i mesnih zajednica. Svi popunjavaju odštampane obrasce, ime, prezime, adresa, broj telefona, preuzimaju Zahvalnice za učešće na akciji „Narod brani gondolu“…
Preko razglas tuku trubači, oni sa zastavama prilaze Stamatoviću u slikanje i čestitanje, prisutno kovrdžavo žensko Bojana, sa zlatni šlem sa natpisom Gold gondola, sve snima plavuša iz organizacije, koja na svoj mobilni ima veliko roze srce. Muško, pa žensko, zamoliše sve prisutne, koji iza, da pređu ispred, postrojiše se kamere, mnogo kamera, podeliše raznobojne parole, Ne damo Zlatibor, Tuđe nećemo, svoje ne damo, Beograd na vodi, Zlatibor na vazduhu… žensko kome zapalo Tuđe nećemo, odma’ diže parolu, stade se drmusa i vrće u ritmu muzike…
Jopet zamoliše prisutne, koji iza, da pređu ispred, da imaju snimak za istoriju. Pustiše himnu, digoše se zastave, kovrdžavo žensko stavi na glavu zlatni šlem sa natpisom „Zlatna gondola“, gospođa sa Tuđe nećemo parolu pređe na himna drmusanje. Javi se voditelj, Dragi neimari, dobro došli na akciju Narod brani gondolu… počinjemo da gradimo najveću panoramsku gondolu na svetu, idemo ka modernom turizmu i budućnosti…
Reč dobi predsednik Stamatović, pozdravi sve Zlatiborce, sve građane cele Srbije, a i šire. Zahvalan svima koji došli dobrovoljno, to kaže jer vele da su prisiljavali zaposlene u javnim preduzećima da dođu, on im kaže, svi koji su došli pod prisilom, neka slobodno idu, u Čajetini nije na vlasti SNS, njima je svojstveno da prisiljavaju i ucenjuju ljude…
Stamatović nastavi da hoće da sačuvaju državnu i narodnu imovinu, spočitava im se da nemaju dokumentaciju, pred njega izguraše sto pun fascikli, on nabroja šta sve imaju od dokumentacije, imaju i posedovni list da je zemljište na kome hoće da grade u vlasništvu države Srbije. Oni ih pitaju, da li je za njih država Srbija tuđa zemlja, ne znaju šta više da urade da ubede režimske raspikuće da puste da se gradi gondola. Neka kažu da li su zemljište poklonili svojim partijskim drugovima, ili stranim investitorima koji se slučajno prezivaju na ić? Samo žele da pošalju poruku da ih niko neće ponižavati, i da brane narodnu imovinu…
Kad svi povikaše Taaakoe!, uze kaže nešto lično, za teške odluke Bog se uvek javi i pošalje neku poruku, znak. Njemu je poslao poruku da su na pravom putu, da su uhvatili zmiju, ali da su je uhvatili za rep, moraju se boriti da je ščepaju za glavu, moraju istrajati…
KOJI SI TI: Preko mikrofona zamoliše prisutne da polako siđu niže, gde će sveštenstvo SPC „pročitati molitvu za srećan početak radova“. Svi siđoše niže, Stamatović šibicom upali sveću, sveštenstvo uze čita, Bože naš koji si na nebesima… Čitanje baš zatraja, posle mnogo Aleluja, aleluja, završiše, bosiljkom, prethodno umočenim u beli čorbaluk, poškropiše Stamatovića i najbliže saradnike… Sve siđe do volova, javiše se trubači, prvi se krampa prihvati gospodin Stamatović, koga raspremiše u belu moba majicu, do njega je bila kovrdžava gospoja sa zlatni šlem na kome pisalo „Zlatna gondola“… Uključiše se i volovi, koji su špartali sa jedne na drugu stranu, gospođa Tuđe nećemo je, pocupkujući uz trubače, bila prisutna…
Pitan, gospodin Stamatović uze da nam, dok su trubači duvali, volovi se okretali po zeleđenom zemljištu, kaže da sve mora izaći na dobro, imaju podršku naroda i boga, ne mogu režimske raspikuće protiv boga i naroda, krupno je to za njih. Iz vlasti na akciju nikoga nisu zvali, šta će im, kad su izneli svoje stavove.
Na gornjem platou je nastupala grupa pevača „Sveti Ilija“ iz Užica, Lijepo li je ranom zorom, prošetati Zlatiborom… Na stolovima na kojima bile zastave, ovali sa pršutom, ima i pljeskavica, pečenja. Pride kisela voda, koka-kola, žuti sok… Pred mikrofonima, na stolu, gde bila dokumentacija, odložena kadionica, ugašena sveća, posuda sa bosiljkom… Javiše da se g. Stamatović obraća medijima kod kamena temeljca za Gondolu. Prezadovoljan akcijom i odzivom, počeli su u centru Zlatibora, na početnoj stanici, ništa im ne znači dozvola za Tornik, gde je poslednja tačka gondole. Traže da država poštuje zakon, kaže ko je vlasnik zemljišta kuda treba da prođe gondola, zašto ne mogu da dobiju saglasnost na te parcele… Na kraju pit’o i reporter „Vremena“, Oli bi sve bilo drugačije da se učlanio u SNS. Stamatović odgovori, Verovatno, imao je te ponude, ali, čast, poštenje i ugled se ne prodaju…
Na gornji plato izneli još pršute, ima je i na stolovima gde zaostali upisuju lične podatke, preuzimaju zahvalnice. Na donjem kraju platoa kazan sa kuvanim vinom i rakijom. Tu i popovi koji „pročitali“ molitvu za srećan početak radova. Ispred njih bele moba zastave sa natpisima Srebrenice i Bratunca. Ide pesma, Sve su straže, sve su straže đenerala Draže… Jedan, što drž’o zastavu, reče da došli autobusom, preko Svetosavske omladine. Reporter uze sve to uslika, jedan krupan, u maskirnu uniformu, koji, na Sve su straže, zagrli popa do sebe, upita novinara, Koji si ti, a reporter odgovori, Od naši! Dobro je, uzvrati rmpalija u maskirnoj uniformi, i pojača, držeći Zahvalnicu u desnoj, Prethodnica, prethodnica, vojvode Đujića…
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve