Četvrti protest Vojnog sindikata Srbije održan je u subotu ispred zgrade Vlade Srbije. Ovoga puta pridružio im se i Policijski sindikat Srbije, a naziv protesta je bio "Ministri, ostav!". Na drugoj strani Nemanjine ulice, stotinak metara dalje, organizovan je kontramiting
Da je neki od mnogobrojnih stranih posetilaca Beograda prošao tog hladnog subotnjeg prepodneva niz Nemanjinu ulicu, diveći se i dalje upaljenoj novogodišnjoj rasveti, bio bi prilično zbunjen. Sa leve strane bi video grupu staraca, a sa desne grupu mlađih muškaraca kako stoje okrenuti leđima jedni drugima, sa zvučnika slušaju istu muziku, ćute pred istom himnom, a kad se malo pažljivije posluša, pričaju suštinski isto – nisu baš srećni svojim životom u otadžbini…
Ipak, sve osim te zajedničke nesreće je različito. Iz priča jedne grupe, znatiželjni stranac bi čuo da su naklonjeni aktuelnoj vlasti i premijeru Vučiću, da čitaju i veruju tabloidima koji garantuju da Srbiju uskoro napadaju šiptari i ustaše, a sigurno i Amerikanci; kod onih drugih, da su shvatili da će, u najboljem slučaju, završiti kao ovi stariji jer su korupcija, nepotizam i kriminal kojima vladaju aktuelna vlast i premijer Vučić nepodnošljivi i da to mora prestati.
ISTE MUKE, RAZLIČITA GLEDIŠTA: Dva mitinga na istom mestu
ZA RAT SPREMNI: Na onoj strani Nemanjine ulice gde se okupilo oko dvesta uglavnom starijih muškaraca, bez ikakvog obeležja, na zid Ministarstva spoljnih poslova bio je okačen veliki transparent kvalitetne izrade na kome je pisalo „Za jedinstvo naroda u odbrani bezbednosti Srbije“. Tu su bili i jaki, skupi zvučnici i mikrofoni, a najmlađi u grupi bio je voditelj programa.
Pre nego što je u pet minuta do 12 zvanično počeo program, govoreći pred kamerom provladine televizije Studio B, Ljuba Bradić, ratni veteran iz Valjeva, rekao je da srpski narod i oni, borci, moraju da budu jedinstveni, „kako u Srbiji tako i sa narodom na Kosovu“. Novinarka Studija B dobila je na poklon društvenu igru „Marš na Drinu“ koju proizvodi Savez boračkih organizacija Srbije „Sabor“, a u svom prilogu kasnije emitovanom na beogradskoj gradskoj televiziji nije imala ni kadar mitinga zbog koga se, u stvari, održao i kontramiting koji je snimila.
Pred mikrofonom su se ređali predstavnici boračkih udruženja iz Valjeva, Leskovca, Pančeva, Niša. Prvi od govornika je bio pomenuti Bradić. Nakon pročitanog govora punog citata Nikolaja Velimirovića i hvalospeva „legalno izabranoj vlasti“, spustio je papir i progovorio mnogo srčanije: „Čuo sam da ima nekakav miting tamo. Oni su naši saborci. Neka ostvaruju svoja prava na legalan način i baš nas briga šta traže, ali moramo i mi jednom doći na red! Mora jednom doći i boračka populacija da naplati svoje ratne dnevnice, da overi zdravstvenu knjižicu. Vidite, vidite kako smo mi strpljivi i nećemo da pravimo probleme našoj državi Srbiji jer je teška ekonomska kriza…“
Sledeći je bio Dinčić iz Niša kome je bilo krivo što ne postoji jedinstvo u Srbiji, i to u trenutku kada su svi krenuli protiv Srbije. Na kraju se setio pesme koju je recitovao na školskoj priredbi: „Ide vojska na konjima, išao bih i ja s njima, al’ ja duge čizme nemam, al’ ja britku sablju nemam, al’ ja konja vranca nemam, al’ se spremam! Al’ se spremam!“
Nikolić iz Leskovca je doneo novosti sa juga, rekavši da su duge cevi sa Kosova uperene ka njima, podsetio da se u Hrvatskoj veliča Stepinac, da se najvećim koljačima Srba dižu spomenici, a na kraju viknuo: „Gospodo, braćo borci, živeli, i mi smo za rat spremni, a ako bog da, i daće, da odemo ponovo. Živela Srbija!“ Tokom jednog od govora, u maskirnoj jakni i pantalonama, kroz „pozornicu“ je prošao Velimir Milošević, veteran iz Kruševca. On je među borcima poznat, između ostalog, zato što je oktobra 2014. godine u prostorijama Udruženja boraca ratova od 1990. do 1999. godine u Valjevu velikim ekserom zakucao sebi dve letvice za levu šaku. To se desilo tokom štrajka glađu valjevskih boraca koji su bili nezadovoljni svojim položajem u srpskom društvu, a konkretno zbog toga „što Aleksandar Vučić nije došao u Valjevo da lično čuje zahteve štrajkača“. Na letvicama je pisalo: „Vučiću, hvala ti što misliš o borcima“. Štrajkači, njih četvorica doduše, govorili su tada za medije da će štrajkovati do smrti. Međutim, brzo ih je posetio nadležni ministar Vulin i rekao: „Kao boga vas molim, nemojte to više nikada činiti. Ako vam ruke nisu otkinute na Kosovu, nemojte da vam ih mi sada ovde kidamo.“
Govornik iz Ivanjice je dobio najviše aplauza jer je „razumeo“ da su „ovi tamo“ zavedeni novcem koji su „dobili od stranaca“. Neki su dovikivali: „Soroš!“ i „Jelena Milić!“ Jedan je podsetio da su ih te iste kolege tukle kad su oni tražili svoja boračka prava: „‘Oće da pendrek ne bude 60, nego 80 centimetara, pa kad bijete da baš bijete.“
Posle pola sata govorancija fotografisali su se ispred transparenta, a glavni organizator Dejan Marjanović, iz Saveza „Sabor“, pozvao je okupljene da postoje još malo, da se druže jer se dugo nisu videli.
MINISTAR U FULU: Na skupu koji su organizovali Vojni i Policijski sindikat Srbije bilo je na desetine sindikalnih barjaka i zastava Republike. Imali su samo četiri zvučnika, natovarena na neku crvenu šklopociju. Organizacija je bila vidno siromašnija od one na kontramitingu.
Na ulazu u Vladu Srbije prvi je govorio Novica Antić, predsednik Vojnog sindikata Srbije. Podsetio je na vojničku zakletvu u kojoj se pominje „zaštita ustavnog poretka“, što znači poštovanje zakona i „sprovođenje u delo onoga što se zove pravna država“. „Danas je taj segment ugrožen i mi smo se digli danas da to branimo u skladu sa zakletvom koju smo dali Srbiji i njenom narodu“, rekao je Antić i zatim pročitao pismo jednog bataljonskog komandanta koji je napustio Vojsku Srbije zbog „degradiranja i urušavanja oficirske profesije“. Antić je dodao i da ih aktuelni političari „kao slinu“ razvlače već dve i po godine ne želeći da razgovaraju s njima. „Ako ne budu pametni i ne sednu s nama da razgovaraju, ovi će se protesti intenzivirati i neće biti kao današnji u trajanju od par sati, već će biti višednevni. Nećemo dozvoliti nikome da gazi Srbiju i njene građane. Mi smo svoje živote založili Srbiji i nećemo žaliti da ih damo da je odbranimo. To svima treba da bude jasno“, završio je svoj govor Antić.
foto: dragan kujundžić / tanjugNA ČIJOJ STRANI: Raport premijeru i ministru
Veljko Mijailović iz Policijskog sindikata Srbije je nazvao „dobar dan slobodnim ljudima i čestitim Srbima“, a zatim se zahvalio svima koji su došli ispred zgrade „u kojoj su, ništa drugo, do štićenici Sivog doma“. Onda je vikao da se policija i vojska vrate narodu, jer je narod njihov gospodar, i okrivio je vlast da se bavi medijskim spinovima: „Nije ova država nastala od kad ste vi došli!“ Mijailović je još rekao da je odgovornost za buduće stanje na ulicama odgovornost odnosa vlasti prema njima, a onda je pomenuo i ministra odbrane Zorana Đorđevića: „Mi danas imamo ovog što predstavlja vojsku koji u izjavi za medije, kao akademski građanin, objašnjava da su avioni u fulu. Znamo mi da si ti bio šofer i da si u tom momentu mislio na vozilo kojim si do juče upravljao.“
Govorili su još predstavnici vojnih penzionera, prosvetnih sindikata i sindikata oružara, udruženja za zaštitu korisnika bankarskih usluga koji su podsetili na neustavno smanjenje penzija, dužničko ropstvo, štrajkove kolega prosvetara; bilo je podsećanja na prošlost kada su se takođe organizovali kontramitinzi da bi se zbunila javnost, obećanja radikalizacije protesta…
Posle govora, kolona mitingaša je šetala do Narodne skupštine sa željom da predsednici Maji Gojković preda pismo sa zahtevima. Međutim, pisarnica nije radila, pa su pismo ostavili kolegama koji rade na ulazu u Skupštinu. Održan je i minut ćutanja u znak sećanja na poginule i nestale na Kosovu. Protest se završio ispred zgrade Radio-televizije Srbije zato što, kako su organizatori skupa rekli, RTS nije u svom programu pronašao mesto za debatu o problemima u vojsci i policiji Srbije.
Inače, na mitingu Vojnog i Policijskog sindikata bili su Miloš Đajić iz Demokratske stranke, Borko Stefanović iz Levice Srbije i predstavnici Inicijative „Ne da(vi)mo Beograd“. Kontramitingu je prisustvovao Saša Dujović, predsednik Pokreta veterana koji je u prošlom sazivu Narodne skupštine bio na listi Srpske napredne stranke.
Nakon protesta, Vojni sindikat Srbije je objavio i da nezvanično znaju da su neki učesnici kontramitinga bili nagrađeni sa po 5000 dinara, neki sa 2000 dinara, a svi su dobili sendvič.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.