Autor

19.12.2016. >

Birači, sretna vam 2017.

Čitavu proteklu godinu obeležila je Vučićeva neprestana predizborna kampanja kao jedina konstanta njegove vlasti. Sve ostalo samo su nus pojave

Godina se primiče kraju, možda bi je polako trebalo početi sumirati. Započela je špekulacijama da li će ili neće biti vanrednih parlamentarnih izbora, a tako se i završava. Nakon višemjesečnog prenemaganja i uzdisanja, premijer Aleksandar Vučić sredinom januara 2016. konačno je okupio svoje naprednjake i saopćio im odluku o izlasku na birališta – uslijedile su višeminutne ovacije...

Da li će naprednjački dlanovi ponovo bridjeti od aplauza? Slatka jeza vlada političkom čaršijom pošto se Vučić uveliko upustio u karakteristične i već tradicionalno nedvosmisleno dvosmislene izjave.

Zašto su 2016. raspisani vanredni parlamenarni izbori kada je Vlada raspolagala dvotrećinskom većinom u Skupštini? To nije bilo jasno onda, ne zna se ni sada. Također, malo tko zaista vidi razlog objedinjavanja glasanja za predsjednika Srbije i, ponovno, za poslanike u Skupštini narednog proljeća – Vlada samo što je obilježila sto dana i ima više nego komotnu parlamentarnu većinu.

Inače, ovogodišnja predizborna kampanja tekla je bez sučeljavanja političkih konkurenata, jedva vidljivom opozicijom i, zauzvrat, sveprisutnim Vučićem. Neumorno ponavljajući da ga stranačka propaganda nimalo ne zanima, još je neumornije radio svoj redovni posao premijera u ostavci. Ukratko – postavljanje i najmanjeg kamena temeljca, otvaranje svakog asfaltiranog kilometra puta, obilaženjem svih pogona sa bar desetoricom radnika...

Glasačke kutije zatvorene su 24. aprila, a tu noć obilježila su dva događaja. Prvi je više nego uvjerljiva sumnja u izbornu krađu. Iako je Srpska napredna stranka nadmoćno pobjedila, ovaj put izostalo je rasipanje glasova, pa su naprednjaci dobili manji broj mandata u Skupštini. Po svoj prilici, to se pokušalo anulirati preko Republičke izborne komisije na način da se opozicione liste na granici cenzusa ostave ispod njega. Manipulaciju glasovima i štimanje rezultata opozicione partije spriječile su zajedničkim otporom; izgleda da su Vučić i njegovi trabanti popustili svjesni da se u političkom životu Srbije prašta gotovo sve sem izborne krađe.

Drugi događaj iz izborne noći i njegove posljedice nisu okončane do danas. Riječ je o Hercegovačkoj ulici, odnosno ukidanju ustavno-pravnog poretka u dijelu glavnog grada. Konkretno – u Beogradu na vodi. Te večeri su osobe pod fantomkama rušile objekte, maltretirale i protupravno zadržavale građane, a policija uprkos brojnim pozivima nije intervenirala. Vučić je, u prvi mah, prozvao „kompletne idiote" iz vrha gradske vlasti, a zatim zalegao da na sve načine pokapa čitav slučaj. U početku izjavama da bi i sam sjeo u bager i rušio „nelegalne objekte" samo da se to radilo po danu, a sada na svako pitanje o rezultatima obećane istrage o Hercegovačkoj odgovara protupitanjem da li je ona važnija ili nerasvjetljeno ubojstvo pjevačice Jelene Marjanović u Borči.

Iako su zbog ove nezapamćene afere demonstrirale desetine hiljada ljudi, ništa se u utvrđivanju odgovornosti nije pomjerilo ni milimetar. Treba li reći i da su sve koji na tome inzistiraju, vlast i njeni tabloidi proglasili za strane plaćenike i izdajnike? Ispostavlja se – na kraju godine – da je lakše procesuirati najteže mafijaške i ratne zločine, nego otkriti ljude pod fantomkama iz Hercegovačke. Drugačije ne može ni biti kada, očito, iza svega stoji najuži državni vrh sa premijerom na čelu i kada je to povezano sa njegovim najmilijim čedom, Beogradom na vodi.

Nakon izbora, Vučić se posvetio pisanju ekspoze, uglavnom rukom. Trebalo mu je četiri mjeseca za 260 stranica, a iz njegovog obrazlaganje pamti se premijerova tvrdanja da je čeri paradajz nastao genetskom mutacijom običnog paradajza i ribe list, inače „jedne odvratne životinje". U ovom kontekstu, sasvim je razumljivo i da su u Vladi formiranoj tek u augustu ministarske promjene svedene na puku kozmetiku...

Dakle, sve je ostalo po starom. Izuzev Vučića, djeluje da nitko drugi ne postoji u javnom prostoru. Na konferencijama za štampu i drugim istupima nastavljaju se obračuni na tabloidni način sa neistomišljenicima, samohvalisanje, bahatost, ljutnja na narod što je sklon da vjeruje sopstvenim očima umjesto njegovim neoliberalnim mantrama... Također, odnosi sa susjednim državama bivše Jugoslavije i dalje su na silaznoj putanji, a čini se da Srbija ni na međunarodnoj sceni nikako nije u stanju da nađe svoje mjesto.

U sve ovo uklopila se zolja i stotinjak metaka pronađenih nedaleko od Vučićeve porodične kuće u Jajincima. Najdalje je u potrazi za potencijalnim atentatorima otišao ministar Aleksandar Vulin prozvavši uz opoziciju i Sjedinjene Američke Države...No, kao što se pojavio, tako je i „slučaj Jajinci" nestao iz javnog opticaja. Inače, za vrijeme njegovog trajanja, Vlada se obilježavajući sto dana pohvalila da bezbjednost u zemlji nikad nije bila bolja.

I tako je došao kraj godine. Dok raste politička groznica vezana za redovne predsjedničke i nagovještene parlamentarne izbore, potencijalni kandidati opozicije – Saša Janković i Vuk Jermić – prolaze režimski linč. U njihovoj satanizaciji, vlada mrtva trka između premijera i njegovih medija... Unatoč tome što je ranije tvrdio da ga ne zanima funkcija Predsjednika Republike, Vučić sada kaže da razmišlja o kandidaturi... Uostalom, čitavu proteklu godinu ionako je obilježila bjesomučna i neprestalna predizborna kampanja kao jedina konstanta njegove vlasti. Sve ostalo samo su nus pojave.

Sretna vam 2017, birači.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

 

 

 

 

 

 

 

Novosti

 

Naslovi.net

 

Male Novine