Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Bežanje od visoke politike i koncentrisanje na poboljšanje uslova života Novobeograđana bili su ključ za uspeh Aleksandra Šapića
Nakon što je u prethodne četiri godine temeljno zaprljao zemlju lepljivom smesom bahatosti, pasivne agresije, cinizma, populizma, neistina i poluistina, nekompetentnosti, neznanja i medijskog ludila, neko bi mogao da kaže da je zapravo rezultat Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke najveće iznenađenje izbora održanih u nedelju, te da je potpuno neočekivano da birači sa više od 48 odsto glasova nagrade nekoga ko je vladao (Vučićev termin) tako bezobzirno u prethodne četiri godine. Ipak, mediji, uz Srpsku radikalnu stranku, pokret Dosta je bilo, Lokalni front u Kraljevu i izmišljenu ličnost Ljubiše Preletačevića Belog u Mladenovcu, kao jednog od pobednika ovogodišnjih aprilskih izbora ističu dosadašnjeg predsednika opštine Novi Beograd, Aleksandra Šapića.
Uprkos tome što je nastupao sam, bez podrške političkih partija, Šapićeva grupa građana „Za naš grad“ osvojila je više od 35 odsto glasova u najvećoj opštini u Srbiji po broju stanovnika. Iza Šapića ostali su SNS sa oko 27 odsto i pokret Dosta je bilo sa nešto preko osam odsto glasova.
„Verujem da je tajna upravo u tome što sve ovo ne doživljavam kao politiku i sebe ne vidim kao političara, a lokalnu politiku vidim kao menadžment, operativu, kao realan život, a ne kao velike reči i pametovanje“, rekao je Šapić dan nakon izbora za „Sputnjik“. „Pre dve i po godine, kad sam izašao iz Demokratske stranke i sam krenuo dalje, odlučio sam da ću u ovom poslu da uspem na svoj način, ili ne moram tu ni da budem. Bio sam potpuno miran, nisam želeo da se ponašam onako kako se uglavnom ponašaju na srpskoj političkoj sceni. Drago mi je što su Novobeograđani to prepoznali.“
Deluje da su bežanje od visoke politike i koncentrisanje na poboljšanje uslova života Novobeograđana bili ključ za Šapićev uspeh. Nekadašnji državni reprezentativac u vaterpolu (1995–2008) i jedan od najtrofejnijih sportista ove zemlje, u proteklih godinu i po dana samostalno je vodio najveću opštinu, pošto je pred kraj 2014, nakon devet godina, istupio iz Demokratske stranke i formirao grupu građana. Pobednik ovogodišnjih lokalnih izbora na Novom Beogradu tada nije želeo da komentariše svoje napuštanje DS-a, a u javnosti se provlačila priča da je Šapić bio povređen reakcijom, ili odsustvom reakcije, demokrata nakon što je grupa srpskih naučnika iz Londona u leto iste godine na „Peščaniku“ objavila da je Šapićev doktorat plagijat, i to „ozbiljniji, obimniji, i besramniji“ od doktorata ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića. Uprkos tadašnjim najavama da će se Šapić priključiti SNS-u, to se nije dogodilo. Nakon ovogodišnjih izbora, ponovo kolaju priče da će „Za naš grad“ ući u neki oblik saradnje sa naprednjacima, ali ćemo za potvrdu ili demantovanje ovih govorkanja morati da sačekamo.
Kako kaže jedan Novobeograđanin, otac maloletnog deteta, on je glasao na lokalnim izborima za Šapića jer se „pokazao kao sasvim okej na Novom Beogradu“, i dodaje da „ne bi glasao ni za jednu stranku, pošto su svi idioti“. Kako navodi, vide se rezultati Šapićevog rada: „Čisto je, trava je pokošena, postoji gomila kvalitetnih i dobro organizovanih programa za penzionere i decu. Takođe, sređuju se parkovi i igrališta, i to se vidi. Opština Novi Beograd radi efikasno, postoje telefoni za različite vrste podrške, sve u svemu, bio je veoma korektan kao predsednik opštine. Međutim, ono što me je prelomilo da glasam za njega jeste što je postavio tablu Tomislavu Buzovu“, kaže ovaj Novobeograđanin.
Podsetimo, Šapić je u smiraj izborne kampanje postavio u Ulici Milutina Milankovića spomen-ploču Tomislavu Buzovu, oficiru JNA u penziji, koji je živeo u ovoj ulici sve do 1993. Te godine je Buzov bio ubijen u masakru u Štrpcima kod Priboja, nakon što je pokušao da se suprotstavi nasilnom izvođenju Bošnjaka iz voza Beograd–Bar.
Šapićevu izbornu kampanju obeležila je i njegova lista kandidata za odbornike u opštini Novi Beograd. Među 49 kandidata nalazili su se Šapićevi otac, majka i rođak, a tim povodom Šapić je izjavio: „Da sam mogao, na listu bih stavio i rođenog brata, ali je njegovo prebivalište u Zemunu.“
Tokom kampanje, Šapić je prodao svoje brojne medalje za 60 hiljada evra, a novac, koji je uložen u lečenje dece, priložio je svojoj humanitarnoj fondaciji „Novi Beograd“. Kako su mediji pisali krajem marta, Šapićeva fondacija je za dve godine prikupila više od 170 miliona dinara, a na lečenje je u prve dve godine poslato 56 dece, a potom još šezdeset sedmoro.
Nakon ubedljive pobede Šapić je, između ostalog, napisao na svom Fejsbuk profilu: „Prvo želim da se zahvalim svim Novobeograđanima, jer su dali prednost radu, redu, disciplini, pristojnosti i konkretnim rezultatima, ispred strančarenja, podmetanja, vređanja i ostalih stvari karakterističnih za srpsku politiku. Verujem da je moja pobeda na Novom Beogradu samo potvrda da ljudi žele nekoga ko radi, bavi se sobom i isporučuje rezultate, a ne daje prazna obećanja, ogovara, sakriva se iza stranačkih lidera i velikih partijskih organizacija. Nisam pristao da se ponašam kao mnogi, već sam i u kampanji bio dostojanstven bez ijedne teške ili uvredljive reči na račun bilo koga, iako je poslednjih 10 dana bilo napada na mene sa svih strana.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve