Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Zašto otići i zašto se (ne) vratiti? Koliko je mladih ljudi sada u Nemačkoj, šta mogu da učine sa tim iskustvom u Srbiji i koji su problemi povratnika
Kada sam odlazila na master studije u Erfurt, u Nemačkoj, retko ko me je pitao zašto idem. Na moje sumnje i strahove što ostavljam svoje i idem na tuđe, odmahivali su rukom. Kada sam se nakon dve zaista lepe godine ipak vratila u Srbiju, svi su me pitali zašto sam to uradila. Zašto otići i zašto se (ne) vratiti? Koliko je mladih ljudi sada u Nemačkoj i šta mogu da učine sa tim iskustvom u Srbiji? Koji su problemi povratnika? Kako se slika Srbije u Nemačkoj menja?
To su bile neke od tema razgovora: „Šta nama znači Nemačka“, koji je povodom dvadeset pete godišnjice ujedinjenja Nemačke organizovala nemačka ambasada u Beogradu. Učesnici su bili nemački ambasador u Srbiji Aksel Ditman, kao i četvoro mladih ljudi koji su, kroz studije ili posao, vezani za Nemačku – istraživač saradnica i doktorantkinja na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Ana Bogdanović, završila je master studije u Berlinu, dok je Vukan Lavadinović, asistent na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, ujedno i doktorand Albert Ludvig univerziteta u Frajburgu, pozorišni režiser Miloš Lolić, koji uspešno radi i u Nemačkoj, i Aleksandra Tomanić, rođena i odrasla u Nemačkoj, a sada je savetnica u Vladi Republike Srbije.
Ambasador Ditman govorio je o mladim ljudima koji predstavljaju most između dve zemlje, kao i o tome da je dolazak studenata u Nemačku ujedno dobitak za njih, jer mogu da se usavrše, ali i za Nemačku, koja se tako obogaćuje, i da je reč o dvosmernoj ulici, a ne samo putu u jednom pravcu. „Oni su most između naše dve zemlje – u Nemačkoj su ambasadori Srbije, a kada se vrate u Srbiju onda su ambasadori Nemačke“, kazao je između ostalog.
Nemačka je verovatno jedna od najčešćih destinacija ovdašnjih studenata u potrazi za onim, što bi se kolokvijalno reklo, normalnim životom ili, u najmanju ruku, zemlja u kojoj žele da se akademski usavrše i eventualno vrate. Veliki broj stipendija koje se nude našim đacima kao i odlični uslovi studiranja jesu važni razlozi za ovakav izbor. Vukan Lavadinović kazao je da studiranje u Nemačkoj, osim onih već poznatih pogodnosti, predstavlja i upoznavanje sa novim načinom razmišljanja. Naime, tamošnje studije su ga usmerile „ka samostalnosti u radu i originalnosti u razmišljanju“, pokazujući mu da mentor nije tu da nas uči, već usmerava, a da moramo da radimo sami i to je ono što će se truditi da prenese svojim studentima.
Broj onih koji ostanu u Nemačkoj se ne zna, ali se zna da Srbija prednjači kada je reč o odlivu mozgova. Nije tajna niti retkost da bogate zemlje kao što je Nemačka svakako imaju više da ponude od siromašnijih. I sa tim Srbija ne može da se takmiči. Ali problem nastaje kada se povratnicima postave na desetine prepreka, kada ih njihova naučna zajednica koči, pa ne mogu u Srbiji da iskoriste stečeno znanje, iako im je to želja.
Ana Bogdanović govorila je o neophodnosti strategije koja bi predvidela lakše uključivanje povratnika i omogućila im da time nešto promene nabolje u svojoj zemlji. Takođe, ona je naglasila koliko je važno da država shvati da su umetnost, obrazovanje i uopšte, humanističke nauke, neophodne za njen razvoj i da ulaže u njih, a ne da ih gura u zapećak.
S druge strane, često, kada je o odlasku reč, ističe se samo dobro, a zaboravlja se da ništa nije crno-belo.
Kako je naglasila Aleksandra Tomanić, ljudi stalno govore o većem standardu, a zaboravljaju da ostavljaju socijalne veze, odnose, uopšte čitav jedan život koji su do tada izgradili. I da je to cena koja nije mala, iako se ponekad prenebregava. Kao jedna od realnih teškoća života u stranoj zemlji kao što je Nemačka, mnogi će pomenuti jezik i onu poskočicu koja kruži internetom i pripisuje se raznim piscima – Život je isuviše kratak da bi se učio nemački. Zanimljivo je da Miloš Lolić, pozorišni režiser, koji je već imao sedam premijera na nemačkom govornom području, sam ne govori nemački. Rad na taj način, u sredini čiji jezik ne poznaje, nanovo mu je pokazao da je jezik samo jedan od načina izražavanja u pozorištu, kao i da je mnogo toga još utkano u onaj celokupni utisak koji se stvori na sceni. Baš kao i u životu.
U tekstu se potkrala jedna greška. U potpisu fotografije stoji da je autor Anđel Grozdanić umesto Anđela Grozdanić (na sajtu je greška ispravljena). Takođe, u samom tekstu nije pomenuto gde se debata održala. Reč je o Ustanovi kulture Parobrod.
Izvinjavamo se Anđeli Grozdanić i Ustanovi kulture Parobrod, kao i čitaocima „Vremena“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve