Ovi vrli ljudi koji o sudiji Vučiniću odlučuju nisu u stanju da demantuju medijske laži, ako one to jesu, a nisu u stanju ni da objave svoju odluku, kakva god da jeste
Što je rekao disciplinski tužilac Borivoje Pap u slučaju sudije Specijalnog suda za borbu protiv organiziranog kriminala Vladimira Vučinića: „Prilikom donošenja odluke o izjavljenoj žalbi neophodno je obratiti posebnu pažnju na činjenicu da će doneta odluka Visokog saveta sudstva u ovom predmetu predstavljati smernice sudijama u vezi budućeg istupanja u sredstvima javnog informisanja u smislu dopuštenog komentarisanja zakonitosti i pravilnosti svog rada i donetih sudskih odluka.“
foto: sahanićOSLOBAĐANJE OD OPTUŽBE, RAZREŠENJE ILI OPOMENA: Sudija Vučinić
To je vrlo jasno uputstvo svim sudijama (i tužiocima) u Srbiji da ne misle svojom, već naprednjačkom glavom i bit će zaista strašno ukoliko se ispostavi da je Visoki savjet sudstva – što još javno ne znamo – prihvatio takav stav i preinačio odluku prvostepene Disciplinske komisije VSS-a da sudija Vučinić nije „kriv“ i da ne treba biti razriješen sudijske funkcije, a sudija je više od 20 godina.
VSS se prošle srijede sastao, nakon višemjesečnog bezuspješnog okupljanja, da bi riješio „tu stvar“ sudije Vučinića. Njega je Disciplinska komisija VSS-a oslobodila optužbe da je napravio teži disciplinski prekršaj komentirajući/objašnjavajući zašto je onomad, kao predsjednik sudskog vijeća Specijalnog suda, optuženom Miloradu Miškoviću vratio pasoš, nakon što je ovaj položio najveću dosad dosuđenu kauciju da bi se branio sa slobode. Na stranu Mišković, na stranu i „njegov“ sudija Vučinić, otad se stvar prilično izmijenila: Mišković je ostao bez pasoša u naknadnim epizodama, Vučinić je i to pravno u postupku objasnio, potom je proces otišao drugim tokom zahvaljujući spajanju tog i još jednog drugog postupka, pa je i sudija Vučinić „ispao“ iz cijele stvari, a taj objedinjeni postupak koji je krenuo otpočetka je bio prepušten nekom sasvim novom djelitelju pravde.
Vratimo se na početak: Borivoje Pap, disciplinski tužilac i novosadski sudija, tvrdio je da je sudija Vučinić svojim istupima u javnosti povrijedio, laički rečeno, zabranu sudskog komentiranja odluka u konkretnom sudskom postupku.
MIŠKOVIĆ I PROBLEM: Cijela je priča krenula od toga da je sudija optuženom Miškoviću vratio (jednokratno) pasoš. Uslijedila je prava haranga po tabloidima koji su u službi države, službenim glasnicima takoreći. Sudija je tražio zaštitu nadležnih, upozoravao ih, oni su šutjeli i preko istih tih tabloida ga napali da o svojoj odluci o vraćanju pasoša nije obavijestio više od sebe, iako mu to nije zakonska dužnost; naprotiv, on je jedini koji rukovodi krivičnim postupkom. Svašta se tu događalo, napadi na sudiju iz tih i takvih tabloida, njegov pokušaj obrane (samo je procesne stvari pokušavao objasniti novinarima „Politike“ i „Informera“), da bi se sve izrodilo u njegovu navodnu zloupotrebu, koja je – kako reče sudija i disciplinski tužilac Pap – uzrokovala veliku štetu pravosuđu, jer zbog toga što je branio svoju odluku, građani više sudovima ne vjeruju.
Badava su bila opravdanja sudije Vučinića da su na njega nadležni, više rangirani, vršili pritisak da izmijeni svoju vlastitu odluku u konkretnom postupku, badava i to što je objašnjavao da ga nadređeni nisu zaštitili, iako im je to bila ustavna obaveza – kao ni pravosuđe na čiji je „rejting“ navodno negativno utjecao.
Sudija Apelacionog suda u Beogradu Miodrag Majić, jedan od rijetkih (osim Društva sudija, da ne zaboravimo) koji otvoreno govore o problemima, na svom blogu je tih dana napisao: „Slučaj sudije Vučinića višestruko je interesantan. Vučiniću se ne ‘sudi’ zbog toga što je primio mito, postupio pod pritiskom vlasti ili tajkuna, obećao uslugu ili zaboravio da uradi presudu nekoliko godina. Sudiji Vučiniću ‘sudi se’ zato što je prekršio specifičnu ‘pravosudnu Omertu’. Sudi mu se zato što je javno izgovorio ono o čemu većina kolega šapuće ili ćuti. Nakon što ga je predsednik suda, prema njegovim rečima ‘pritiskao’ da promeni odluku i pretio da će ga poniziti pred kolegama, nakon što je portparolka suda ostala nema na prozivke njemu upućene u medijima, nakon što su kolege (u šta sam potpuno siguran iz sopstvenih primera) počele da ga izbegavaju na hodniku i spuštaju slušalicu (dok je u nemilosti) i pre nego što će se bezuspešno obratiti Visokom savetu sudstva, sudija Vučinić se, shvatajući da će mu ‘svilen gajtan’ biti uručen u mraku i tišini, u očaju, obratio medijima obznanivši sopstvenu golgotu.“
Kako god, sudiju Vučinića je Disciplinska komisija VSS-a oslobodila odgovornosti: prihvatili su sudije iz te komisije njegove argumente o pritisku na njega u konkretnom krivičnom postupku, očito su obratili pažnju i na to da je cijelu stvar inicirao tadašnji v.d. predsjednik Višeg suda u Beogradu (kojem pripada i tzv. Specijalni sud za borbu protiv organiziranog kriminala) Aleksandar Stepanović, očito su uvažile i Vučinićeve argumente zašto se branio sam i u medijima, kad to nisu htjeli njemu nadređeni.
Visoki savjet sudstva zauzeo je stav, kako proizlazi iz navoda upućenih medija – Tanjuga, u prvom redu, od te agencije je potekla prva vijest o tome da je VSS preinačio odluku prvostepene Disciplinske komisije po kojoj je sudija Vučinić „nevin“, pa mu sad slijedi najvjerojatnije razrješenje od sudijske funkcije – da je sudija Vučinić počinio težu povredu u svom radu. Objavljeno je to prije desetak dana, do danas nije ni demantirano niti potvrđeno – u tome i jest problem.
SEDNICA: Bili smo na toj sjednici VSS-a te prošle srijede ujutro. Kad su prisutni članovi tog visokog tijela vidjeli da ima i „prisustva javnosti“ (OEBS, novinarke „Vremena“ i „Politike“), svečano su objavili da je sjednica javna. Potom, iako nije praksa, uslijedilo je detaljno referiranje sudije članice VSS-a Mirjane Ivić o slučaju, uz višak ponavljanja već znanih činjenica; kažu upućeni da je to posve neuobičajeno, ali neka.
Sve je bilo prekidano intervencijama predsjednika VSS-a, usput i predsjednika Vrhovnog kasacionog suda Dragomira Milojevića, izvjestiteljki slučaja sutkinji Ivić ili da skrati (nešto), ili da se uopće ne bavi punomoćjem koje je sudija Vučinić dao Dragani Boljević, predsjednici Društva sudija Srbije, koje je prvostepena Disciplinska komisija prihvatila i detaljno obrazložila zašto: po zakonima koji za to vrijede u državi Srbiji, naime.
Disciplinskog tužioca, sudije Papa, inače, nije bilo na sjednici, pitanje je da li je i obaviješten po pravilima koja važe. Prijedlog Dragane Boljević da se – s obzirom na to da disciplinski tužilac nije prisutan – ta činjenica smatra odustankom od disciplinske prijave i da se postupak obustavi, nije razmatran na javnom dijelu sjednice. Nakon što su se svi ispričali, naime, javnost je izbačena.
Na stranu, međutim, impresije reporterske i to što je sudija Ivić predmet obrazlagala puno opširnije no što je to inače običaj u tom „visokom“ tijelu. Najveći problem u svemu je pitanje kako je to tijelo izabrano i tko sjedi u njemu, a sve to (kao i u slučaju Državnog vijeća tužilaca) osporavaju mnogi. Ovdje sjede sudije koji nisu izabrani od svih sudija, još se nije „oprala“ sramota od onog čuvenog „reizbora“ sudija i tužilaca, jedne administrativce zamijenili su drugi i sve je i dalje isto i besmisleno (Malović–Selaković, na primjer), jednog šefa nadležnog Odbora za pravosuđe Skupštine Srbije zamijenio je drugi, advokatu u sumnjivom postupku imenovanja istekao je mandat, profesoru izabranom za predstavništvo u tom tijelu baš se i ne dolazi na sjednice, pa je navodno prijevarno „priveden“ na ovu posljednju…
I najvažnije: odluke VSS-a, kao i odluke najvišeg suda u zemlji, javne su i valjane tek kad budu ekspeditirane iz samog suda. O ovoj odluci obaviješteni smo „nezvanično“, pa očekujemo da sudija Vučinić bude ili razriješen ili da mu se – kako neki izvori „Vremena“, dakako zaštićeni anonimnošću, kažu – izrekne nekakva opomena. Da zašuti, drugim riječima.
ČASNI LJUDI I NJIHOV LOKOT: Čini se da to i jest poanta cijele stvari. Ovi vrli ljudi koji o sudiji Vučiniću odlučuju nisu u stanju demantirati medijske laži, ako one to jesu, a nisu u stanju niti objaviti svoju odluku, kakva god da jest. Pristaju na svoju ulogu i u uvjetima kad im je jedan od članova (sudija Blagoje Jakšić) onoliko vremena pod suspenzijom (zato što nije radio po nalogu vlasti), kad nemaju advokata u svojim redovima, kad nema jasnog iskaza da ministra pravde u slučaju sudije Vučinića nema zato što je izuzet iz postupka, kad šute o svojoj konačnoj odluci u tom slučaju.
Konačna odluka je, podsjetimo se, da će po disciplinskom tužiocu Papu „doneta odluka Visokog saveta sudstva u ovom predmetu predstavljati smernice sudijama u vezi budućeg istupanja u sredstvima javnog informisanja u smislu dopuštenog komentarisanja zakonitosti i pravilnosti svog rada i donetih sudskih odluka.“ Lokot na usta i na mišljenje, dakle.
Ima još vremena: ovaj tekst odlazi u štampu u utorak kasno uvečer, možda ti časni ljudi iz VSS-a opravdaju pridjev „časni“. Možda, ako javna odluka bude drugačija od one koju nisu još potvrdili, ali jesu prišapnuli „svojim“ kanalima ka javnosti. Možda bismo onda mi građani mogli reći da bar u ovom konkretnom slučaju sudije Vučinića imamo posla sa – časnim ljudima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!