Loader

DOKUMENT

Čuvari tajni

02.april,11:59

Godišnji izveštaj Poverenika za za informacije od javnog značaja za 2014. godinu: Najveći broj žalbi protiv republičkih organa, a protiv ministarstava 26 odsto žalbi više nego prošle godine Šabić: Potcenjivanje činjenica koje govore o nepoštovanju obaveza prema javnosti Neodgovarajuća zaštita podataka o ličnosti

Stanje u oblasti zaštite podataka o ličnosti je nezadovoljavajuće i zabrinjavajuće istakao je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti koji je 30. marta Narodnoj skupštini Republike Srbije dostavio Izveštaj o sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u 2014. godini. Izveštaj je dostavljen i predsedniku Republike, Zaštitniku građana i Vladi Republike Srbije.

Najveći broj žalbi tj. 1.811 žalbi (46,1 odsto) od ukupno 3.929 izjavljenih žalbi u 2014. godini, podnet je protiv republičkih organa. Broj ovih žalbi je za 22,5 odsto više nego u 2013.godini. Od tog broja, 816 žalbi (45 odsto) je izjavljeno protiv ministarstava, što je za 23,6 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Zatim, po broju žalbi, slede organi lokalne samouprave, organi pravosuđa i javna preduzeća. Broj žalbi protiv organa pravosuđa povećan je za 7,6 odsto.

Ko se žali

U 2014. godini je broj žalbi protiv javnih preduzeća, učestvuje u ukupnom broju i dalje u visoko, procentu i iznosi 11,4 odsto.

Pregled podnetih zahteva i žalbi u 2014. godini protiv ministarstava sa organima u njihovom sastavu

Na koga se žali

Najviše se traže informacije o radu državnih organa, raspolaganju budžeto, tužilaštvima i sudovima

Ministarstvo

broj zahteva

broj žalbi

1.

Ministarstvo unutrašnjih poslova

2.561

310

2.

Ministarstvo finansija

567

79

3.

Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine

425

71

4.

Ministarstvo pravde

250

89

5.

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

214

45

6.

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja

204

31

7.

Ministarstvo odbrane

176

55

8.

Ministarstvo zdravlja

159

13

9.

Ministarstvo privrede

98

29

10.

Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave

88

12

11.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja

63

32

12.

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija

59

8

13

Ministarstvo kulture i informisanja

52

6

14.

Ministarstvo omladine i sporta

41

/

15.

Ministarstvo rudarstva i energetike

94

23

16.

Ministarstvo spoljnih poslova

26

13

UKUPNO

5.077

816

Ministarstvima je u 2014. godini, u poređenju sa 2013. godinom, upućeno 1.160 zahteva za pristup informacijama više, a broj izjavljenih žalbi veći je za 150. Imajući u vidu ukupan broj zahteva i žalbi, zaključuje se da se svaki šesti tražilac žalio Povereniku zbog nedobijenih informacija od ministarstava, što je izvestan napredak u odnosu na 2013. godinu kada je žalba izjavljena na svaki peti zahtev.

Najveće povećanje broja zahteva zabeleženo je kod Ministarstva unutrašnjih poslova koje je u 2014. godini primilo 694 zahteva više nego 2013. godine, pri čemu je broj žalbi bio veći za svega 73, u odnosu na 2013. godinu. Značajno je takođe pomenuti i to da je broj zahteva upućen Ministarstvu finansija i organima u njegovom sastavu povećan za 126, a da je broj žalbi protiv ovog ministarstva smanjen za 21.

DOKUMENT: Izveštaj o sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u 2014. godini, POverenik za informacije od javnog značaja, mart 2015

Zaključci Skupštine nisu sprovedeni u delo

Zadatak, odnosno nadležnost Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je da obezbeđuje zaštitu i promoviše pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja i pravo na zaštitu podataka o ličnosti i da sprovodi nadzor u pogledu zakonitosti obrade podataka o ličnosti, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (dalje: Zakon o pristupu informacijama) i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (dalje: ZZPL)…

Aktivnosti Poverenika su i u 2014. godini nastavile trend uvećanja, i po obimu i po složenosti. Tako, u 2014. godini Poverenik je imao u radu ukupno 11.387 predmeta (8.749 predmeta iz oblasti slobodnog pristupa informacijama i 2.638 predmeta iz oblasti zaštite podataka o ličnosti), što je za oko 15 odsto više u poređenju sa 2013. godinom. Realizovane aktivnosti su bile obimnije za 23 odsto u odnosu na 2013.godinu, jer je u toku 2014. godine Poverenik okončao postupak u 7.763 predmeta, od čega 5.563 iz oblasti pristupa informacijama i 2.200 predmeta iz oblasti zaštite podataka o ličnosti.

Veći obim aktivnosti Poverenika je rezultat nastojanja zaposlenih da pojačanim naporima smanje zaostatak u rešavanju predmeta nastao u periodu rada sa veoma malim brojem zaposlenih, ali je i posledica prijema određenog, još uvek nedovoljnog broja zaposlenih za čiji prijem je Narodna skupština dala saglasnost.
A. Pristup informacijama

Pravo na slobodan pristup informacijama u Srbiji se kontinuirano koristi u velikom obimu. Tražioce informacija i dalje najviše zanima kako organi vlasti raspolažu budžetskim novcem i drugim javnim sredstvima, da li državni i drugi organi vlasti svoj posao rade u skladu sa zakonom, naročito službe za katastar, policija, tužilaštvo i sudovi, javna preduzeća i dr., kako se nadležni organi odnose prema životnoj sredini, zdravlju ljudi i zaštiti životinja i sl.

Informacije su najviše zahtevali građani pojedinačno i udruženja građana kao i novinari i predstavnici medija, a zatim sindikalne organizacije, predstavnici političkih stranaka, sami organi vlasti i privredni subjekti, advokati i dr.

Ostvarene aktivnosti Poverenika na zaštiti slobode pristupa informacijama u 2014. godini su bile obimnije u odnosu na 2013. godinu za 26,2 odsto, pri čemu je broj primljenih predmeta veći za 18,1 odsto. Rešeno je 5.563 predmeta od ukupno 8.749 predmeta koliko je bilo u radu u 2014. godini (5.778 primljeno u 2014. i 2.971 preneto iz 2013). U 2015. godinu je preneto 3.186 nezavršenih predmeta usled nedovoljnog broja zaposlenih.

Najveći deo aktivnosti se odnosio na rešavanje konkretnih slučajeva po žalbama tražilaca informacija. Povereniku je u 2014. godini izjavljeno 3.929 žalbi zbog nemogućnosti dobijanja informacija, što je za 19 odsto više u odnosu na 2013.godinu. Rešeno je 3.739 žalbi što je za 28,5 odsto više u odnosu na 2013. godinu. Osnovano je bilo 3.388 žalbi (90,6 odsto), a većina je izjavljena zbog tzv. klasičnog „ćutanja administracije“ tj. ignorisanja zahteva ili zbog odgovora organa da se ne može udovoljiti zahtevu, a bez ili sa nedovoljnom argumentacijom, uprkos činjenici da nepostupanje po ovim zahtevima predstavlja prekršaj.

Najveći broj žalbi tj. 1.811 žalbi ili 46,1 odsto od ukupnog broja izjavljenih žalbi u 2014. godini podneto je protiv republičkih organa, od čega je 816 žalbi (45 odsto) izjavljeno protiv ministarstava, što je za 23,6 odsto više u odnosu na 2013.godinu, s tim što je i povećan broj zahteva koji je upućen ministarstvima i to za 1.160 zahteva ili 29,6 odsto. Zabrinjavajući je podatak da su se organi vlasti kod uskraćivanja informacija u 2014.godini češće pozivali na tajnost informacija, za 12 odsto više nego u 2013.godini, a da nije bilo osnova za to.

I dalje je visok procenat (oko 60 odsto) obustavljenih postupaka po žalbama građana jer su organi naknadno, nakon što je Poverenik zatražio izjašnjenje po žalbi, pre donošenja odluke Poverenika, davali informaciju koju su prethodno uskratili. To pokazuje da suštinskog razloga za nepostupanje po zahtevu pre intervencije Poverenika nije ni bilo, te da se radi o neodgovornom odnosu prema građanima koji košta i nepotrebno povećava administriranje.

U odnosu na osnovane žalbe, intervencija Poverenika je u 93,1 odsto slučajeva dovela do toga da tražilac ostvari svoje pravo. Ipak, od ukupnog broj rešenja kojima je Poverenik naložio da se informacija učini dostupnom žaliocu (1056), organi nisu postupili u 225 slučajeva (21,3 odsto), od čega ministarstva u 43 slučaja, drugi republički organi u 46, organi pravosuđa u 17, organi lokalne samouprave u 46, državna javna i druga preduzeća sa većinskim državnim udelom u 35 i lokalna javna preduzeća u 38 slučajeva.

Problem u vezi sa prinudnim izvršenjem rešenja i zaključaka Poverenika postoji i dalje. Po zahtevu stranke, Poverenik je sproveo 92 postupka prinudnog izvršenja rešenja u okviru kojih je doneo 151 zaključak o dozvoli izvršenja i o kažnjavanju kao i 124 zaključka o obustavi kada je rešenje izvršeno.

Poverenik je od Vlade zatražio da, u skladu sa zakonom, obezbedi izvršenje njegovih rešenja u 13 slučajeva, ali to nije dalo efekte, osim što je samo u jednom slučaju, nakon toga, organ vlasti postupio po rešenju. Po osnovu novčanih kazni koje je izrekao Poverenik u postupku prinudnog izvršenja, u budžet je uplaćeno 2.060.000 dinara, a preostale izrečene kazne u ukupnom iznosu od 2.480.000 dinara nisu mogle biti prinudno naplaćene jer je stav nadležnog suda u Beogradu da za to nije nadležan, dok ostali sudovi u Srbiji prihvataju nadležnost. Različita praksa sudova i dalje veoma šteti ostvarivanju prava i zahteva hitne mere nadležnih, na šta je poverenik upozoravao i u prethodnim izveštajima.

Upravnom sudu su u 2014. godini podnete 193 tužbe protiv odluka Poverenika. Po ovim tužbama, sud nije meritorno usvojio nijedan tužbeni zahtev, odnosno nijedno rešenje Poverenika nije poništio, što sa stanovišta sudske kontrole zakonitosti njegovog rada predstavlja zaista vredan rezultat.

Druge aktivnosti Poverenika su se odnosile na pomoć organima u primeni zakona i građanima u ostvarivanju prava, putem mišljenja i pojašnjenja za postupanje (175 predmeta), objavljivanjem publikacije sa stavovima iz prakse Poverenika, na mere kojima se unapređuje proaktivno objavljivanje informacija (94 predmeta), na zakonske inicijative i mišljenja u vezi sa donošenjem propisa (7), na komunikaciju u vezi sa zahtevima tražilaca informacija podnetim ili prosleđenim Povereniku (774), na odgovore na zahteve za pristup informacijama upućene Povereniku (93), postupanje povodom predstavki koje u najvećoj meri nisu u nadležnosti Poverenika (341) i dr.

Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, odnosno Upravna inspekcija u njegovom sastavu, nadležna za nadzor nad primenom Zakona o pristupu informacijama i za pokretanje prekršajnih postupaka protiv odgovornih organa vlasti, je u 2014. godini pokrenula samo četiri prekršajna postupka i to zbog nedostavljanja izveštaja Povereniku i neobjavljivanja informatora o radu. Tako, ako se izuzmu pojedinačni zahtevi građana kao oštećenih za pokretanje prekršajnog postupka, već četvrtu godinu zaredom, praktično niko ne odgovara za kršenje prava na slobodan pristup informacijama, uprkos činjenici da je samo Poverenik dostavio upravnoj inspekciji spise 350 slučajeva u kojima je bilo potrebno pokrenuti prekršajni postupak zbog nepostupanja organa ni po rešenju Poverenika i da 3.388 osnovanih žalbi upućuju na zaključak da je i u 2014. godini bilo bar nekoliko hiljada prekršaja.
Tzv. pravni okvir za ostvarivanje prava na pristup informacijama je nužno unaprediti. Uprkos činjenici da se Zakon o pristupu informacija zasniva na visokim standardima, dorada Zakona je nužna zbog novonastalih promena u drugim oblastima pravnog sistema i realanom životu, uključujući potrebe evropskih integracija. Potrebno je zakonom obuhvatiti određene subjekte koji sada nisu obveznici ovog zakona, a imaju ozbiljna javna ovlašćenja kao npr. javni beležnici i izvršitelji, proširiti ovlašćenja Poverenika na podnošenje prekršajnih prijava, povećati kazne i podići odgovornost za primenu zakona, otkloniti prepreke u primeni Zakona u vezi sa izvršenjem odluka Poverenika, podići nivo proaktivnog objavljivanja informacija i dr. Izmene zakona su nužne i zbog potrebe usvajanja, odnosno transponovanja direktiva EU koje se odnose na ponovnu upotrebu informacija i na pristup informacijama o životnoj sredini.

Reforma javne uprave nužno zahteva mnogo veću transparentnost i odgovornost organa vlasti, pa su izmene Zakona o pristupu informacijama jedan od najvažnijih načina da se to postigne, a opravdane su i sa stanovišta antikorupcijskog potencijala ovog zakona.

Poverenik ponovo ukazuje na to da bi navedena normativna poboljšanja mogla dati pravi efekat tek ukoliko bi se istovremeno obezbedilo funkcionisanje mehanizma odgovornosti za kršenje prava, mehanizma obezbeđenja izvršenja rešenja Poverenika od strane Vlade, kao i prevazilaženje postojeće različite prakse u postupanju sudova u postupcima sudskog izvršenja zaključaka Poverenika o izrečenim novčanim kaznama, budući da glavni problem za doslednu primenu ovog zakona predstavlja nefunkcionisanje mehanizama koji nisu pod kontrolom Poverenika već izvršne vlasti.

Činjenica da uprkos jasnim, zakonom utvrđenim obavezama Vlada nije obezbedila izvršenje rešenja kada je to Poverenik zatražio na predlog stranke (u 13 slučajeva), i da Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave u periodu 2011-2013. nije procesuiralo nijednog od brojnih prekršilaca zakona, a u 2014. godini je to učinilo samo u simbolična četiri slučaja i to za lakše prekršaje, objektivno podstiče na kršenje zakona. Poverenik ponovo upozorava da se takva praksa mora promeniti.

Rezultati aktivnosti Poverenika su utoliko značajniji što su ostvareni bez adekvatnih mehanizama prinude. Novčane kazne tj. penali koje Poverenik izriče u postupku prinudnog izvršenja donetih rešenja, i kad se naplate, nisu efikasno sredstvo prinude, osim što su neadekvatne visine, plaćaju se iz budžeta organa.

Glavni izazov za Poverenika u narednom periodu u oblasti slobodnog pristupa informacijama je rešavanje zaostalih predmeta kojih u ovoj oblasti i dalje ima preko 3.000. Da je Poverenik bio u prilici da angažuje potreban broj radnika, u skladu sa aktom o sistematizaciji, taj problem bi bio znatno manji, ali i sa postojećim kadrovskim resursima Poverenik čini sve što može na njegovom rešavanju, uprkos velikom prilivu novih predmeta. Veliki i rastući broj tužbi protiv Poverenika u slučaju kada ne donese odluku po žalbi u propisanom roku od 30 dana, je dodatno opterećenje njegovom radu, uprkos činjenici da sam nije doprineo takvoj situaciji.

Strateški dokumenti države u vezi sa reformom javne uprave, borbom protiv korupcije, formalnim priključenjem države međunarodnoj inicijativi za tzv. otvorenu upravu i sam proces evropskih intergacija, nužno zahtevaju da se zakonske obaveze prema javnosti i građanima moraju dosledno poštovati i izvršavati i u realnom životu, a ne samo kroz propise.

Zaključke donete povodom razmatranja Izveštaja Poverenika za 2013.godinu, Narodna skupština u velikoj većini primenjuje, s tim što nadzorna funkcija u pogledu sprovođenja usvojenih zaključaka povodom razmatranja izveštaja naezavisnih državnih organa, nije u potpunosti sprovedena. Nadležni odbori Narodne skupštine ne koriste dovoljno sugestije i mišljenja Poverenika koje im dostavlja u postupku razmatranja i donošenja zakona u situaciji kada je Poverenik isključen iz procesa davanja mišljenja u fazi utvrđivanja nacrta i predloga zakona, a sam nema ovlašćenje za podnošenje amandmana.

Imajući u vidu prikazano stanje u oblasti pristupa informacijama i prepreke koje godinama umanjuju efekte zaštite ovog prava, Poverenik konstatuje da značajna većina zaključaka Narodne skupštine koji obavezuju izvršnu vlast na njihovo otklanjanje, nije sprovedena u delo, zbog čega se i u ovom Izveštaju ponavljaju sve preporuke koje nisu sprovedene.

Ključni uslov daljeg rada Poverenika i napretka stanja jeste to da se promeni praksa sporog ili neprimereno pasivnog odnosa nadležnih u otklanjanju onih prepreka koje iz godine u godinu štete ostvarivanju prava, a na koje ne može da utiče jedino Poverenik. Neodgovoran odnos prema zakonskim obavezama i nepoštovanje ljudskih prava, koji ostaju nekažnjeni, zasigurno ne doprinosi naporima države u borbi protiv korupcije i ostvarivanju većine drugih tranzicionih ciljeva.

Izveštaj o sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u 2014. (rezime)

Šabić: Potcenjivanje činjenica koje govore o nepoštovanju obaveza prema javnosti

„I u 2014. godini nastavljen je kontinuirani trend sve intenzivnijeg obraćanja građana i drugih subjekata Povereniku. Taj trend je dobar kao potvrda rasta poverenja građana u instituciju Poverenika, ali i istovremeno izvesno predstavlja i potvrdu velikog broja problema u ostvarivanju prava.

U 2014. godini Poverenik je imao u radu ukupno 11.387 predmeta (8.749 predmeta iz oblasti slobodnog pristupa informacijama i 2.638 predmeta iz oblasti zaštite podataka o ličnosti), što je za oko 15 odsto više u poređenju sa 2013. godinom ili za oko 33 odsto više nego u 2012. ili za 46 odsto više nego u 2011. ili 3 puta više nego u 2010. ili čak 26 puta više nego u 2005. godini. Ovi podaci se, naravno, odnose samo na formalne postupke, broj neformalnih obraćanja građana je neuporedivo veći.

Ocene stanja u dve oblasti su bitno, dijametralno različite. S jedne strane, bez obzira na održavanje nekih hroničnih problema, pa i ponovnu pojavu nekih problema za koja smo mislili da su prevaziđena u oblasti slobode pristupa informacijama, ipak imamo kontinuiran progresivan proces, koji je po mnogo čemu sudeći, ireverzibilan. Naravno, pomenute probleme nikako ne treba potcenjivati i treba naglasiti da su oni proizvod i posledica nefunkcionisanja mehanizama koji nisu pod kontrolom Poverenika već izvršne vlasti.

Vlada, uprkos jasnim, zakonom utvrđenim obavezama ni u jednom slučaju kada je to bilo potrebno nije prinudom obezbedila izvršenje rešenja Poverenika. Lošu „praksu“ Ministarstva pravde i državne uprave koje tri godine zaredom nije procesuiralo ni jednog od brojnih prekršioca zakona, u 2014. godini praktično je nastavilo sada nadležno Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave. Ovakav odnos nadležnih za pokretanje prekršajnih postupaka objektivno je „poziv“ na kršenje zakona.

Takvu praksu je nužno neodložno promeniti, s obzirom na značaj transparentnosti kao i za ostvarivanje niza tranzicionih ciljeva odnosno fundamentalnih načela demokratskog društva, kao što su – dobra uprava, demokratska kontrola vlasti, racionalnost, odgovornost i posebno za borbu protiv korupcije. Potcenjivanje činjenica koje govore o nepoštovanju obaveza prema javnosti, pogotovo kad je propraćeno hroničnim odsustvom odgovornosti za kršenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama, izvesno i neminovno udaljava od ostvarivanja većine tranzicionih ciljeva, posebno od željenih i snažno proklamovanih rezultata u borbi protiv korupcije.

Stanje u oblasti zaštite podataka o ličnosti, kao što je već rečeno, je nezadovoljavajuće i zabrinjavajuće.

Tokom 2014-te godine Poverenik je u ovoj oblasti okončao postupanje u 2200 predmeta, što je uvećanje od oko 16 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, za stanje u oblasti karakteristični su problemi koje nikakve aktivnosti Poverenika ne mogu da otklone budući da su glavni izvori problema van domašaja Poverenika.

Najveći problem je potpuno odsustvo osmišljenog, strateškog pristupa na globalnom, državnom nivou, jer implementacija savremenih standarda zaštite podataka o ličnosti za svaku tranzicionu državu predstavlja izuzetno složen, državni zadatak čije rešavanje nužno podrazumeva takav pristup i angažman velikog broja subjekata.

Međutim, ni više od četiri godine nakon usvajanja Strategije zaštite podataka o ličnosti, iako je imala obavezu da to uradi u roku od tri meseca, Vlada nije donela Akcioni plan za sprovođenje Strategije, koja je usled toga ostala prazna proklamacija, a propušteno je da se uradi mnogo šta što je bilo i moguće i nužno.

Pored više upozorenja Poverenika na potrebu radikalnih izmena odnosno donošenje novog zakona o zaštiti podataka o ličnosti, na tom planu nije ni u 2014. godini učinjeno praktično ništa. Izostala je reakcija i na ranije „parcijalne“ inicijative Poverenika pa nemamo, iako to Ustav nalaže, zakonska rešenja u veoma delikatnim oblastima obrade ličnih podataka kao što su video nadzor, biometrija, bezbednosne provere itd. Slično važi i za pristup podacima o elektronskoj komunikaciji građana.

Suočen sa napred navedenim stanjem, Poverenik je, nastojeći da pomogne Vladi, odlučio da sačini Model novog ZZPL. Nakon primljenih sugestija tokom sprovedene javne rasprave, Poverenik je u oktobru 2014. godine, Model novog ZZPL dostavio Ministarstvu pravde i objavio ga na svojoj internet stranici, gde se i danas nalazi. Nažalost nije poznato da je Ministarstvo pravde, odnosno Vlada RS, preduzelo aktivnosti s ciljem usvajanja dostavljenog modela ZZPL ili izrade novog teksta na osnovu ovog modela.

Zaista bizarno zvuči podatak da ni šest godina od početka primene Zakona Vlada nije donela uredbu o zaštiti naročito osetljivih podataka zbog čega je zakonom zajamčena posebna zaštita naročito osetljivih podataka velikog broja lica takođe ostala samo prazna proklamacija. Usled toga, u velikom broju slučajeva obrade podataka, dolazi do povrede prava građana i to, što je posebno zabrinjavajuće, na flagrantan način i vrlo često od strane državnih organa.

Navedeni razlozi dovode do velikog broja povreda zajamčenih ljudskih prava pa je neophodno, da svi nadležni organi, posebno Vlada Srbije i nadležna ministarstva, kvalitativno izmene dosadašnji odnos prema stanju u oblasti zaštite podataka o ličnosti.“

Izjava Rodoljuba Šabića uz Izveštaj o sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u 2014. Sajt Poverenika, mart 2015.

Neodgovarajuća zaštita podataka o ličnosti

***

Postojeći pravni okvir zaštite podataka o ličnosti ni izbliza ne može da obezbedi nesmetano uživanje prava na privatnost, odnosno zaštitu podataka o ličnosti u svim oblastima života pojedinca. Brojne odredbe ZZPL su neodgovarajuće, odnosno nepotpune, a niz pitanja uopšte nije uređen ni ZZPL, kao ni posebnim sektorskim zakonima.

Slična situacija je i sa podzakonskim aktima koji često uređuju materiju koja bi trebalo da bude uređena isključivo zakonom, što predstavlja direktno nepoštovanje odredbe Ustava Srbije (član 42. stav 2) da se prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuju zakonom, znači ne podzakonskim aktima. Takođe, podzakonskim aktima često se nedovoljno ili nepotpuno uređuju tehnička i slična pitanja u vezi sa radnjama obrade podataka, a koja bi upravo ovi akti trebalo da uređuju.

Određeni podzakonski akti nisu doneti, posebno oni koje je Vlada RS trebalo još davno da donese. Tako npr. Poverenik je već više puta do sada ukazivao na neophodnost donošenja Akta o načinu arhiviranja i merama zaštite naročito osetljivih podataka, na osnovu člana 16. stav 5. ZZPL, koji je Vlada RS trebalo da donese u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ZZPL, znači do 4. maja 2009. godine, ali to nije učinila ni do danas (kašnjenje skoro šest godina, iako je Poverenik nebrojeno puta podsećao na ovu obavezu). Time je posebna zaštita naročito osetljivih podataka, proklamovana ZZPL, ostala samo prazna proklamacija.

Posebno je zabrinjavajuće hronično odsustvo inače neophodnog strateškog pristupa na ovom planu. Akcioni plan za sprovođenje Strategije zaštite podataka o ličnosti, sa definisanim aktivnostima, očekivanim efektima, nosiocima konkretnih zadataka i rokovima za izvršenje zadataka, Vlada RS je trebalo da donese u roku od 90 dana od dana objavljivanja ove strategije u „Službenom glasniku RS“, znači do 20. novembra 2010, ali to nije učinila ni do danas (kašnjenje više od četiri godine, iako je Poverenik nebrojeno puta podsećao i na ovu obavezu). Razume se, da je u odsustvu Akcionog plana koji bi morao obezbediti njenu realizaciju i Strategija ostala na nivou prazne proklamacije, te da je imajući u vidu protok vremena, već verovatno i zastarela u odnosu na standarde koji se afirmišu u demokratskim zemljama, posebno u EU.

Na odgovarajuće postupanje Vlade RS nisu uticali ni zaključci Narodne skupštine, koja je npr. na sednici održanoj 5.juna 2014. godine, povodom razmatranja Izveštaja Poverenika za 2013. godinu, zaključila da pozove «nadležne organe i imaoce javnih ovlašćenja da preduzmu potrebne mere za realizaciju preporuka Poverenika na koje se u izveštajima Poverenika iz godine u godinu ukazuje.» A u Izveštaju Poverenika za 2013. godinu, u preporukama koje se odnose na materiju zaštite podataka o ličnosti, pored ostalog, ukazuje se i poziva Vlada RS da predloži novi tekst ZZPL, da predloži izmene/dopune više sektorskih zakona, da donese akt o načinu arhiviranja i merama zaštite naročito osetljivih podataka, kao i da donese Akcioni plan za sprovođenje Strategije zaštite podataka o ličnosti.

Osim što je utvrdila predlog izmena/dopuna nekoliko sektorskih zakona, Vlada RS nije postupila po ostalim, gore pomenutim, zaključcima Narodne skupštine. Po mišljenju Poverenika, ovakav odnos Vlade RS prema zaključcima Narodne skupštine jednostavno je neobjašnjiv i nedopustiv.

Suočen sa napred navedenim stanjem, kao i sa brojnim problemima u praksi koji proizilaze iz takvog stanja, Poverenik je u poslednje 3-4 godine, nekoliko puta na to ukazivao Vladi RS, odnosno Ministarstvu pravde. S obzirom da Vlada RS nije na to reagovala, Poverenik je sačinio Model novog ZZPL. Poverenik se, tom prilikom, nije opredelio za izmene i dopune važećeg ZZPL, jer bi izmene i dopune činile preko sedamdeset procenata postojećeg teksta, te je iz nomotehničkih razloga sačinio tekst Modela novog ZZPL. Nakon primljenih sugestija tokom rasprave, Poverenik je u oktobru 2014. godine, Model novog ZZPL dostavio Ministarstvu pravde i objavio ga na svojoj internet stranici, gde se i danas nalazi. Povereniku nije poznato da li je Ministarstvo pravde, odnosno Vlada RS, preduzela aktivnosti s ciljem usvajanja dostavljenog modela ZZPL ili izrade novog teksta na osnovu ovog modela.

Neodgovarajući pravni okvir ima za direktnu posledicu nizak stepen primene ZZPL u realnom životu, što znači da fizičkim licima nije omogućeno da u potpunosti ostvaruju ustavno pravo na zaštitu podataka o ličnosti u svim oblastima života, odnosno da nesmetano uživaju pravo na privatnost. Bez obzira na to, građani Srbije su se tokom 2014. godine, češće obraćali Povereniku nego ranijih godina, što potvrđuju podaci koji slede.

Poverenik je tokom 2014. godine, iz oblasti zaštite podataka o ličnosti, okončao postupanje po 2.200 predmeta, što je uvećanje od 15,7 odsto u odnosu na 2013. godinu kada je okončao 1.901 predmet.

Vršenje nadzora. Poverenik je tokom 2014. godine okončao 1.031 nadzor, što je uvećanje od 24,06 odsto u odnosu na 2013. godinu kada je okončao 831 nadzor. Postupci nadzora su 2014. godine okončani na sledeći način: u 350 slučajeva utvrđene su povrede ZZPL; 538 predmeta je završeno tako što je utvrđeno da je postupljeno po prethodno izvršenom nadzoru, donetom upozorenju, odnosno rešenju, i 143 predmeta su završena obaveštenjem. Pored toga, još 312 predmeta je završeno službenom beleškom.

U 350 predmeta u kojima je utvrdio da su povređene odredbe ZZPL, Poverenik je doneo 298 upozorenja, 13 rešenja, podneo 35 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka i 4 krivične prijave.

Rukovaoci nad kojima je Poverenik pokrenuo najveći broj postupaka nadzora su: privredna društva – 247 (31,6 odsto), banke – 146 (18,7 odsto), organi državne uprave – 98 (12,5 odsto), itd.

Procenat postupanja rukovalaca po aktima Poverenika kojima je utvrdio da su povređene odredbe ZZPL, je sledeći: po upozorenjima donetim po članu 50. ZZPL (prethodna provera radnji obrade) – 91,76 odsto; po upozorenjima donetim po članu 56. ZZPL (ovlašćenja Poverenika za preduzimanje određenih mera nakon što je u nadzoru utvrdio povrede zakona) – 84,96 odsto; po rešenjima (o brisanju podataka prikupljenih bez pravnog osnova, otklanjanju nepravilnosti u određenom roku i privremenoj zabrani obrade) – 90,91 odsto.

Postupanje po žalbama. Poverenik je tokom 2014. postupao po 299 žalbi, od čega je 241 primljena tokom 2014, a preostalih 58 su prenete iz 2013. godine. Najčešći razlozi za izjavljivanje žalbe Povereniku su da rukovaoci nisu stavili na uvid podatke ili nisu izdali kopiju podatka ili to nisu učinili u propisanom roku i na način propisan ZZPL (105). Najveći broj žalbi, čak 202, izjavljene su zbog (ne)postupanja organa vlasti, od čega je 75 izjavljeno protiv ministarstava, najčešće Ministarstva unutrašnjih poslova (48).

Poverenik je rešio 244 žalbe, što je uvećanje od 40,23 odsto u odnosu na 2013. godinu kada je rešio 174 žalbe. Rešavajući po žalbama, Poverenik je ocenio da su žalbe bile osnovane u 105 slučajeva, odnosno 43,1 odsto; u 58 slučajeva, odnosno 23,7 odsto Poverenik je zaključkom obustavio postupak; u 51 slučaju, odnosno 20,9 odsto Poverenik je odbio žalbu kao neosnovanu ili je odbio zahtev kao neosnovan, i u 30 slučaja, odnosno 12,2 odsto odbacio je žalbu iz formalnih razloga.

Procenat postupanja rukovalaca po žalbama Poverenika je 81,58 odsto.

Davanje mišljenja. Poverenik je dao 699 mišljenja, što je uvećanje od 36,79 odsto u odnosu na 2013. godinu kada je dao 511 mišljenja. Mišljenja i odgovarajući odgovori dati su: građanima – 398; pravnim licima – 138 i državnim organima i organima lokalne samouprave – 163. Pored toga, Poverenik je dao i 19 mišljenja kojima su obrađeni zahtevi za promenama u Centralnom registru.

Od 163 mišljenja datih državnim organima i organima lokalne samouprave, 24 je dato na nacrte i predloge zakona i to 16 na zahtev nadležnih organa i 8 po sopstvenoj inicijativi Poverenika. Procenat postupanja rukovalaca po ovim mišljenjima je 83,33 odsto.

Centralni registar. Poverenik ukazuje na negativnu tendenciju da sve manji broj rukovalaca dostavlja sve manji broj evidencija o zbirkama podataka o ličnosti koje vode. Tako, tokom 2014. godine 226 rukovalaca je dostavilo evidencije o zbirkama podataka koje vode, što je za 40,27 odsto manje nego 2013. godine kada je 317 rukovalaca tako postupilo. Takođe, tokom 2014. godine rukovaoci su dostavili evidencije o 950 zbirki podataka koje vode, što je za 70,53 odsto manje nego 2013. godine kada su dostavili evidencije o 1.620 zbirki podataka.

Ostale aktivnosti. Pored napred navedenih aktivnosti, Poverenik je: rešio 101 predstavku, 64 zahteva za pristup informacijama, dao 18 odgovora na tužbe Upravnom sudu, rešio 5 prosleđenih zahteva, doneo 13 instrukcija povodom unapređenja zaštite i preventive, rešio 14 zahteva za iznošenje podataka iz Srbije, udovoljio na 3 zahteva za ostvarivanje prava u vezi sa obradom podataka o ličnosti, rešio 6 predmeta koji su se odnosili na ostalu komunikaciju sa rukovaocima i podnosiocima, odbio jedan predlog za povraćaj u pređašnje stanje, i okončao jedan predmet iz oblasti međunarodne saradnje.

Takođe, Poverenik je i tokom 2014. godine nastavio da realizuje brojne aktivnosti na promociji i afirmisanju prava na zaštitu podataka o ličnosti. Tako npr. Poverenik je učestvovao na brojnim edukativnim seminarima i obukama, na okruglim stolovima, konferencijama i dr. Isto tako, Poverenik je i putem medija, svoje internet prezentacije, socijalnih mreža i drugim načinima komuniciranja, upoznavao javnost, ali i neposredno, određene rukovaoce, o ostvarivanju i preprekama u ostvarivanju prava na zaštitu podataka o ličnosti.

U pogledu postupanja tužilaštava po krivičnim prijavama Poverenika, Poverenik je tokom 2014. godine podneo 4 krivične prijave (jedna je odbačena na osnovu oportuniteta, a postupanje po ostalim je u toku). Međutim, od nekoliko desetina krivičnih prijava koje je Poverenik do sada podneo, Povereniku nije poznato da je pokrenut neki sudski postupak.

U pogledu postupanja prekršajnih sudova, Poverenik je tokom 2014. godine podneo 35 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka zbog povreda odredbi ZZPL, a primio je 39 odluka prekršajnih sudova (prvostepenih i drugostepenih) povodom prekršajnih zahteva koje je podneo u prethodnom periodu. Od ovih 39 odluka najveći broj su osuđujuće presude (27). Uvidom u sve odluke više prekršajnih sudova, Poverenik konstatuje da su neke odluke međusobno različite, iako sadrže isti činjenični i pravni osnov, kao i da su u osuđujućim presudama kojima su izrečene novčane kazne, iznosi tih kazni znatno bliže zakonskom minimumu nego maksimumu.

U pogledu postupanja Upravnog suda, Upravni sud je tokom 2014. godine rešio 19 tužbi protiv Poverenika, tako što je u devet slučajeva odbio tužbu, u jednom slučaju je uvažio tužbu i predmet vratio Povereniku na ponovno odlučivanje, u 3 slučaja je odbacio tužbu, a u 6 je obustavio postupak.

Poverenik i ovom prilikom konstatuje da su i nakon proteka više od dve godine, izostale aktivnosti nadležnih organa u vezi sa realizacijom dobrog dela mera iz „paketa od 14 mera“, koji su zajedno predložili Poverenik i Zaštitnik građana, a u okviru kog je, pored ostalog, predloženo ujedinjenje procedura i postojećih paralelnih tehničkih resursa „službi“ i policije u jednu nacionalnu agenciju koja bi, kao provajder, pružala tehničke usluge neophodne za presretanje komunikacija svim autorizovanim korisnicima, kao i neizbrisivo beleženje „traga“ pristupa telekomunikacijama, uz sve podatke potrebne da bi se mogla izvršiti naknadna kontrola zakonitosti pristupa. Poverenik podseća da je u vreme kad je predložen, ovaj „paket“ dobio snažnu verbalnu podršku.

Zaključci koji se neminovno nameću u odnosu na oblast zaštite podataka o ličnosti su da je ukupan pravni okvir i dalje na zabrinjavajuće niskom novou, neodgovarajući i nepotpun. Uz to, istovremeno i Vlada i Skupština ne pribavljajući prethodno mišljenje Poverenika, utvrđuju i usvajaju propise, čak i zakone, koji u pravni poredak unose dodatnu konfuziju odnosno elemente neustavnosti. Zbog navedenog su već nekoliko godina prisutni isti problemi u vezi sa ostvarivanjem ozbiljnijeg napretka u oblasti zaštite podataka o ličnosti. Ti problemi su van domašaja Poverenika, njihovo rešavanje zavisi od organa izvršne i zakonodavne vlasti.

Izveštaj o sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u 2014. (rezime)

Poslednje izdanje

Intervju: Dobrica Veselinović

Bojkot nije dobro rešenje Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve