Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Smederevska Palanka od septembra prošle godine nema uličnu rasvetu. Gradu je struja isključena zbog duga koji, kako trenutno stvari stoje, nema od čega da plati. Kako izgleda život u gradu bez svetla
Nekoliko delimično osvetljenih prilaznih ulica, jedna svetiljka ispred zgrade Skupštine Opštine, nekoliko u okolini gradske bolnice. Ostale ulice u Smederevskoj Palanci i okolnim selima su u potpunom mraku. Isključivanje ulične rasvete u septembru prošle godine jedna je od posledica blokiranih opštinskih računa.
Dug za električnu energiju iznosi oko 886 miliona dinara, što je iznos jednak ukupnom opštinskom budžetu. Od toga za uličnu rasvetu duguje se oko 440 miliona. U poslednje tri godine, račun izvršenja budžeta opštine u konstantnoj je blokadi i crvenoj zoni. Od septembra sve probleme je prekrio mrak.
Prvih nekoliko dana građani su se nadali da je baš taj poslednji bez struje, a svake večeri doživljavali novo razočaranje. U okolnostima u kojima žive, nada ne umire poslednja.
Novi gradonačelnik Kragujevca po postavljanju na vlast izjavio je da bi grad koji vodi, da je ostao pod starom vlašću, bio sledeći posle Palanke koji bi bankrotirao. Krivica se prebacuje sa vlasti na opoziciju i obrnuto. Opštinsku vlast čini koalicija DS-a i SPS-a, možda kada se to promeni… Gradovi i opštine u kojima je na vlasti Srpska napredna stranka po pravilu bolje prolaze zbog dobrih odnosa sa republičkom vlašću.
Predsednik opštine Smederevska Palanka Radoslav Milojičić izjavljivao je ovih dana za medije da se gradske vlasti dovijaju kako znaju i da Opština živi zahvaljujući mogućnosti da troši polovinu sredstava sa računa.
Ni problem vodosnabdevanja nije nikakva novost, sa njim se Palančani suočavaju svakog leta, jer nemaju sopstvene bunare za vodosnabdevanje, a u toku je izgradnja novih postrojenja koja bi, kako je rečeno na početku samih radova, trebalo da trajno reše problem. Od majskih poplava isključivanja vode su mnogo restriktivnija. Dešava se da u toku dana svega nekoliko sati ima vode na slavinama.
NIKUDA BEZ PRUTA I LAMPE: „Isključuju nam vodu i struju, kao da smo u XIX veku, jedino je razlika u broju stanovnika i automobila. Ne znaš čega više da se plašiš – da te ne pokradu ili da te ne zgazi auto. Mnogo je i pasa lutalica, pa su prut i lampa postali obavezni za večernji izlazak“, kaže jedna sugrađanka.
Meštani su ironični pa kažu da žive u najromantičnijem gradu, da su toliko velikodušni, pa ne obeležavaju samo sat za planetu Zemlju, već to rade mesecima, ali i da žive u zoni sumraka. Saglasni su u jednom – za neke je ovakva situacija idealno radno okruženje. Krađe automobila i svega ostalog je u porastu, a sada i mrak ide u prilog.
Na parkingu ispred jedne stambene zgrade parkiran je „kec“ bez dva točka. Krade se svuda, ne samo po zavučenim ulicama, već i u centru grada. Česte krađe nisu nikakvo čudo, pogotovo ako se zna da je oko 10 procenata stanovništva na socijalnoj kašici.
„Plašim se da vozim noću iako sam vozač već 15 godina. Događalo mi se da jedva uočim pešake. Znam da su od kad nema ulične rasvete na putu stradali pešak i biciklista. Ne znam tačno, ali verujem da je jedan od uzroka bio i mrak“, kaže sugrađanin koji nas je upozorio da ukoliko prelazimo pružni prelaz kod crkve, vodimo računa jer je rampa često u kvaru.
Isključivanje ulične rasvete poklopilo se sa početkom školske godine. Zbog uvođenja smenske nastave i u niže razrede osnovne škole, roditelji su organizovali proteste, uplašeni za sigurnost svoje dece. „Časovi traju do pet, šest po podne. Tada je već uveliko mrak. Dogovorili smo se da svake večeri po jedan roditelj čeka decu. Kao da nas je neko ubacio u vremeplov i vratio nekoliko decenija unazad, moje roditelje su tako čekali, a sada ja čekam svoje dete. Deca ni na treninge ne mogu da idu sama, pa se i tada organizujemo“, kaže majka jednog petaka.
Prve tamne senke na ovu varoš počele su da padaju propadanjem HK Goša, koja je upošljavala većinu stanovništva. „U Smederevskoj Palanci je prema poslednjim podacima 3846 aktivnih tražilaca posla. Taj broj ne uključuje one koji su prijavljeni u službi, ali iz nekog razloga sprečeni da obavljaju posao, zbog bolesti, trudnoće… Njih je još oko hiljadu“, kaže za „Vreme“ Ivana Stevanović, rukovodilac odeljenja NSZ u Smederevskoj Palanci. Ovome treba dodati i da je veliki broj onih koji iz raznih razloga nisu evidentirani.
Dok lopovi vršljaju gradom, građani se nadaju skorašnjem poboljšanju situacije. Mrak u gradu propalih fabrika i propuštenih prilika traje nekoliko meseci, ali je Palanka u mraku odavno. Od ovog pravog, koji traje od septembra, strašniji je onaj društveni. Iz ovog poslednjeg izlaz se ne nazire. Nijedna gradska vlast u poslednjih nekoliko mandata nije im valjala, a na poslednju su najogorčeniji.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve