Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Krajem januara, ako ovoga četvrtka na stolu budu dokumenti s dogovorenim izmenama Zakona o javnom beležništvu i pripadajućeg seta zakona, moći će se bar nazreti kraj agonije paralizovanog pravosuđa i protesta advokata
Natezanja oko pojmova solemnizacije i legalizacije ugovora većini građana ne znače ama baš ništa, ali višednevni mučni pregovori između predstavnika Ministarstva pravde i Advokatske komore Srbije (AKS), čini se, doveli su do (zasad usmenog) zaključka da se građanima vraća njihova poslovna sposobnost, da će sami i uz pomoć svojih advokata moći sastavljati ugovore, koje će potom javni bilježnici samo ovjeravati; nejasno je zašto tim Ministarstva insistira da se to i dalje naziva solemnizacijom, iako bi sasvim prirodan izbor termina bila obična ovjera ugovora.
Ima u rezultatima razgovora silnih najavljenih promjena, ali jedna od važnijih je i to da će javni bilježnici – ako se ostvari obećano – javnobilježnički zapis (vulgarni prevod za laike: formular koji notari ispunjavaju i masno naplaćuju, nakon što im građani donesu svu silu ne/potrebnih papira) moći sačinjavati samo kad su posrijedi ugovori o raspolaganju nepokretnostima poslovno nesposobnih osoba, nijemih, gluhih i slijepih, kao i sporazumi o zakonskom izdržavanju. U slučajevima, dakle, koji su bili predviđeni prvotnim Zakonom o javnom bilježništvu, koje je odgovorna skupštinska većina „presnimila“ na sve građane, i u slučajevima koje je, prije uvođenja notara u sistem, ionako radio sud u vanparničnom postupku.
KRAJ ILI NASTAVAK AGONIJE: Premali je prostor za zamaranje čitalaca detaljima dosadašnjih rezultata pregovora: Jasmina Milutinović, predsjednica Advokatske komore Čačka, za „Vreme“ precizira da će se konkretna slika vidjeti u četvrtak 8. januara, da bi potom predložene izmjene propisa trebao razmotriti Upravni odbor AKS, najvjerojatnije 10. januara, te bi konačnu odluku o (ne)prihvaćanju dogovorenog trebala 17. januara donijeti Skupština AKS. Potom, ako je vladajućima iz Ministarstva pravde vjerovati, izmjene bi – takve kakve (i ako ih) „ovjeri“ AKS – trebale, dakako po hitnom postupku – ući u parlamentarnu raspravu, a skoro četveromjesečni protest advokata bit će, ako se sve to ostvari, obustavljen danom objavljivanja zakonskih izmjena u „Službenom glasniku“.
Krajem januara, dakle, ako nadležni budu poštovali tajming koji su obećali, odnosno ako ovoga četvrtka na stolu budu dokumenti s dogovorenim izmjenama Zakona o javnom bilježništvu i pripadajućeg seta zakona, moći će se bar nazrijeti kraj agonije paraliziranog pravosuđa i protesta advokata.
Pregovarači AKS – advokatica Milutinović, Tanja Arsić i Mirjana Jovanović Tomić (Advokatska komora Vojvodine) – relativno su optimistični glede ishoda pregovora, iako ni advokatica Milutinović niti Arsić u razgovoru za „Vreme“ nemaju jasan odgovor na pitanje da li zaista vjeruju u dobre namjere vladajućih, s obzirom na to da je neophodno donijeti niz podzakonskih akata i niz izmjena sistemskih zakona (neke se već spremaju, ne znamo što nam nose). Inače, sve tri pregovaračice iz AKS mogle su, s obzirom na svoja znanja, u nekoj pauzi razgovara u Ministarstvu časkom položiti notarski ispit, nasuprot pregovaračima Ministarstva. Jest da je tu „tata na notare“ profesor Dejan Đurđević, pa pomoćnik ministra zadužen za međunarodnu suradnju Čedomir Backović, ali i pomoćnica Nela Kuburović, mlađahna funkcionarka koja je od pripravnice namah postala savjetnica, pa i položena notarka odnedavno, za koju apsolutno nije jasno što uopće – i s kojim znanjima – traži u pregovaračkom timu Ministarstva pravde.
PESIMIZAM VS. OPTIMIZAM: Ima u AKS i sasvim pesimističnih viđenja. Na primjer, advokat Vladimir Gajić tvrdi da dosadašnji pregovori nisu doprinijeli da se advokatura Srbije približi svojim ciljevima, te da se iz posljednjih nastupa ministra Nikole Selakovića i premijera Aleksandra Vučića advokatima „stavlja do znanja da vlast želi da iskoristi pregovore isključivo radi zaštite vitalnih interesa javnog beležništva, kao i da budući planovi Ministarstva pravde izraženi kroz ‘Akcioni plan za 2015’ ukazuju na plan proširenja nadležnosti javnih beležnika, kao i da pregovori kao jedan od glavnih ciljeva imaju konvalidaciju korupcije i aboliciju ministarske odgovornosti, kako ministra pravde tako i celog njegovog kabineta“.
Rasplet ćemo eventualno vidjeti za koji dan. U međuvremenu, raspisan je konkurs za imenovanje još 117 javnih bilježnika, koji traje do kraja januara. Usput, u posljednjim mjesecima 2014. godine nemali broj sudija je na vlastiti zahtjev razriješen funkcije; vidjet ćemo tko će od njih biti imenovan za notare, kao što ćemo vidjeti koliko će imenovanih biti među onima koji su u posljednjim rokovima, za razliku od onih u prvim i strožim, položili notarski ispit.
Očito cijela „notarska priča“ nema (sretnog?) kraja, ma kako završili pregovori advokata i ministarskih uzdanica.
A Ustavni sud šuti, kao što je šutio onomad kad su desetkovani sudije i tužioci (i oni danas šute) i kad je očito čekao promjenu vlasti. Što danas čeka, ne zna se. Savjest očito ne, čak su i na Ustav zaboravili.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve