Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Pregovore o izmenama seta zakona u vezi sa notarima vode advokati i Ministarstvo pravde. Nemački GIZ, koji je podržao izradu zakona, sebe prikazuje kao nekoga ko sa celim zamešateljstvom nije imao ama baš nikakve veze
Napokon, nakon puna tri mjeseca tzv. štrajka advokata u Srbiji, njih više od osam hiljada, Ministarstvo pravde je otpočelo pregovore po normalnijem sistemu od onoga kojega je prije mjesec i nešto mlađahni ministar u jednoj emisiji opisao: „Preda mnom je bio sam vrh advokature“.
Dakle, ustanovljena je Radna grupa koja bi trebala, kako se očekuje, pripremiti prijedloge za izmjenu Zakona o javnom bilježništvu i seta ostalih povezanih zakona. Sve to bi trebalo biti završeno do ponedjeljka, 22. decembra, kada bi se o postignutom trebala izjasniti Skupština Advokatske komore Srbije. Hipotetički, ako bi advokati predloženo usvojili, valjalo bi da se – ne bi bilo prvi puta, uostalom, slijedi još jedna prednovogodišnja rasprava o budžetu – izmjene upute Skupštini Srbije; ovoga puta opravdano po hitnom postupku.
PREGOVARAČI: Da advokati misle ozbiljno, govori već i njihov tročlani „pregovarački“ tim: tu su Jasmina Milutinović, predsjednica Advokatske komore Čačka, Mirjana Jovanović Tomić i Tanja Arsić, advokatice iz Novog Sada, sve tri odlične poznavateljke civilnog prava.
S druge strane, ministarske, u Radnoj grupi su Čedomir Backović, pomoćnik ministra za evropske integracije i međunarodne projekte (jedini koji s notarima nema direktne veze), Nela Kuburović, pomoćnica ministra za pravosuđe i svježe-položena (jun ove godine) javna bilježnica kojoj se, dakako nestranački, smiješi moguća buduća karijera, te profesor Dejan Đurđević, direktor Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo.
Nela Kuburović sigurno ima iskustva za rad u Radnoj grupi. Čim je položila pravosudni ispit – nakon dvije godine pripravničkog staža u Prvom opštinskom sudu u Beogradu – obrela se 2008. godine u Ministarstvu pravde kao savjetnik „za pružanje stručne pomoći Visokom savetu pravosuđa“, za vrijeme ministrovanja Snežane Malović, da bi, čim je osnovana Administrativna kancelarija Visokog saveta sudstva, kojem je šefovala Nata Mesarović, u augustu 2009. godine, bila zaposlena u Sektoru za normativne poslove. Od maja 2013. godine napredovala je do načelnice Odjeljenja za statusna pitanja sudija u VSS-u. Ostalo je historija: danas je u Ministarstvu iz kojega je počela i nebo zna gdje će biti kraj, od savjetnice za stručnu pomoć (sa dvije godine pripravničkog staža) bivšim reformatorima pravosuđa, pomoćnice današnjim, do notarke…
Dejan Đurđević, danas profesor, svoju karijeru veže za profesora Olivera Antića, bio mu je asistent. Zajedno s Antićem je u vrijeme donošenja Zakona o javnom bilježništvu držao one čuvene specijalističke studije o javnom bilježništvu na beogradskom Pravnom fakultetu, na koje su mnogi danas neizabrani notari potrošili nemali novac; uzaludno, jer im to nikakvu prednost nije donijelo. Naprotiv, ispostavilo se da se kod Antića i ostalih u komisiji (profesor Dragor Hiber, Marija Draškić…) s mukom polagao notarski ispit, da bi potom u novoj komisiji sa Đurđevićem i „ekipom“ kriteriji bili sniženi, pravilnik o polaganju izmijenjen i da bi – na kraju – baš kandidati te druge komisije listom, uz rijetke izuzetke, bili imenovani među ona prvotna 94 notara (danas samo 92), usprkos tome što je zakonom izričito propisano da Javnobilježničku komoru mora osnovati – slovom i brojkom – najmanje sto (100) imenovanih javnih bilježnika.
Advokati prof. Đurđevića zovu „vladarom iz senke“, kad je o notarima riječ.
GIZ I DVE BROŠURE: Usprkos primjedbama na njegovo učešće u Radnoj grupi, možda to i nije loše: sigurno je da je upućen u materiju bolje od „ujedinitelja advokata“ ministra Nikole Selakovića, a čaršija priča i da je viđen za Selakovićevog nasljednika. No, tu su još dva detalja: u maju ove godine, izdana je brošura „Javni beležnici – Ko su i šta rade“. Na 30 stranica je upravo prof. Đurđević napisao hvalospjeve o bilježnicima kao „vrhuncu pravosudne profesije“, sve je odštampano u 60.000 primjeraka i podijeljeno po sudovima, lokalnim samoupravama itd. Izdavački partneri (čitaj: financijeri) su bili Ministarstvo pravde, EU, sudjelovala je tu i Svjetska banka, ali prije svega GIZ, njemačka Organizacija za međunarodnu suradnju, čiji je glavni nalogodavac njemačko Savezno ministarstvo za privrednu suradnju i razvoj (BMZ).
Negdje u oktobru ove godine taj isti GIZ se pokušava izvući iz cijele priče s notarima, nakon što su advokati ušli u protest i nakon što se pokazalo koliko je nakaradna cijela zamisao o monopolu, danas već samo 92 notara koji rade nauštrb advokata i građana u njihovim poslovima. Tih oktobarskih dana bio je predviđen skup GIZ-a i notara na kojem bi se, valjda pohvalno, govorilo o prvih mjesec dana notarijata u Srbiji: njemački ambasador koji je trebao otvoriti skup otkazao je svoje učešće, a ubrzo je bez objašnjenja otkazan i sam skup.
Od tada, do danas, šutnja, osim što se prošle subote u „Blicu“ mogla naći brošura pod istim naslovom kao i ona majska. Autor je isti, prof. Đurđević, sadržaj također, osim u tri detalja: uvodne riječi predsjednika Javnobilježničke komore Miodraga Đukanovića (to je onaj koji u nedavnom intervjuu „Danasu“ nije odgovorio ama ni na jedno od pet postavljenih pitanja!), te objavljenog cjenovnika notarskih usluga i imena, sjedišta i telefona notara u Srbiji; na stranu to što je notarima – kao i advokatima, uostalom – zabranjeno reklamiranje. Ima još razlike: ovoga puta se kao izdavač pojavljuje samo Javnobilježnička komora, nema više ni GIZ-a, niti EU. Tiraž je, inače, 162.000 primjeraka, na 42 stranice i još četiri stranice ovitka, u kojem se reklamira GIZ-ov slogan: „odgovornost, sigurnost, efikasnost“.
Na upit „Vremena“ i GIZ i njemačka ambasada ostali su nijemi. U prevodu: peru ruke od skandaloznog uvođenja notarskog sistema u Srbiji.
NJIHOVE ČINJENICE: Sami su, recimo, na sajtu GIZ-Program za pravne i pravosudne reforme, pod naslovom „Na koji način treba ujednačiti praksu javnih beležnika“, objavili: „U tri meseca rada javnih beležnika u Srbiji pojavila su se brojna sporna pitanja u vezi sa primenom Zakona o javnom beležništvu. To je bio dovoljan period da se iskristališu najčešća pitanja, te je Javnobeležnička komora, uz podršku GIZ Programa za pravne i pravosudne reforme, organizovala u Beogradu 13, 14. i 15. novembra 2014. radionice za javne beležnike, kako bi se tu sa ekspertima razgovaralo o tome na koji način treba ujednačiti praksu javnih beležnika.“
Na istom sajtu su informacije o brojnim događajima koje su GIZ i njegov program, među ostalima, realizirali i s Ministarstvom pravde. Na primjer, „Javnobeležnička komora Srbije bila je 7. novembra 2014. godine domaćin radionice javnobeležničkih komora iz regiona i Evrope, održane u Beogradu“, pa „GIZ Program za pravne i pravosudne reforme organizovao je od 27. do 29. avgusta 2014. godine radionice za novoimenovane javne beležnike, prve nakon njihovog imenovanja 1. avgusta 2014“.
Osim informacije o onoj prvoj brošuri iz maja ove godine, koja postoji na sajtu (rekosmo već, gotovo identičnoj ovoj otprije nekoliko dana, osim što GIZ očigledno pere ruke od ove druge), još je jedna zanimljiva informacija iz maja prošle, 2013. godine.
Riječ je o simpoziju pod naslovom „Uloga javnog beležništva u unapređenju pravnog prometa u Republici Srbiji“ i pitanjem „Kakve će i kolike biti nadležnosti javnih beležnika Srbije?“, kojega su organizirali GIZ-ov Projekt za pravnu reformu u Republici Srbiji u partnerstvu s Ministarstvom pravde.
U informaciji na sajtu GIZ-a se kaže da su izmjenama Zakona o javnom bilježništvu iz februara 2013. godine nadležnosti „budućih javnih beležnika proširene u znatnoj meri“, pa se precizira: promet nekretninama je već jedna od definiranih nadležnosti javnih bilježnika, ali ih treba proširiti još.
PREPORUKE I ODBIJANJA: Simpozijski zaključci – a gotovo su svi, osim onoga da parlamentu predstoji velika normativna aktivnost usklađivanja više od 20 zakona prije početka rada notara – pretočeni u one noćne izmjene Zakona o javnom bilježništvu iz posljednje noći augusta 2014. godine, u kojima su nadležni poslušali jedino GIZ-ov biser, potrebu da mnoge poslove „javni beležnici mogu raditi ne samo kao poverene poslove, nego i kao poslove iz izvorne nadležnosti“.
Na ulogu GIZ-a u svem ovom zamešateljstvu oko notara prvi su upozorili advokati. Vidjet ćemo da li će nadležni napokon početi s usklađivanjem zakona koje nisu uskladili prije početka rada notara, da li će ovi pregovori uroditi plodom, da li će građanima vratiti poslovnu sposobnost i pravo na volju kad sklapaju ugovore.
U svakom slučaju, neka se spreme privatni izvršitelji: o njima je ovih dana u parlamentu riječ, a i njihovo uvođenje je podržavao i edukacijski proces godinama provodio (i) GIZ.
A GIZ bi trebao jasno odgovoriti na postavljena mu pitanja. Jer, po njihovim tvrdnjama, u Srbiji su od 2001. i ostaju do 2018. godine. Ako ovako nastave u pravosudnom sektoru, i EU i vladavina prava nama će biti tek misaone imenice.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve