Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
"Jasno mi je da je dobro da mene ne bi zvali jer je bilo i ranije nekih razgovora da preuzmem neku funkciju u klubu, pa se ništa nije dogodilo. Sada su me zvali potpredsednici Slaviša Kokeza i Ivica Tončev i napravili smo dogovor", kaže za "Vreme" Zvezdan Terzić, generalni sekretar FK Crvena zvezda
Sa novim generalnim sekretarom FK Crvena zvezda razgovaramo, kako dolikuje, na stadionu kluba u kancelariji koja se neformalno zove „Džajina“. Od sredine juna kada je imenovan na funkciju u klubu, Terzić je uspeo da dovede novog trenera i da dogovori sa igračima kojima se duguje, a koji su i dalje u igračkom pogonu, da ne raskidaju jednostrano ugovore iako na to imaju pravo. Uspeo je da spreči za sad da klub bude kažnjen i od strane FIFA zbog kršenja odredaba finansijskog fer-pleja i da počne takmičenje u domaćem prvenstvu sa minus bodovnim skorom.
Nije uspeo da u potpunosti izmiri dugovanja prema bivšim igračima zbog kojih je Zvezda izbačena iz fudbalske Evrope, ali veruje da će uspeti da u najskorije vreme reši deo i tih problema.
Nije uspeo ni da uveri one koji ga vide kao jednu od najproblematičnijih osoba u srpskom fudbalu da on to nije i da sudski postupci koji se vode protiv njega neće biti okončani nekom drastičnom kaznom.
Nikoga nije ostavio ravnodušnim.
Doveo je već nekoliko mladih igrača u Zvezdu i u pripremi prvenstva kroz kampanju novih dresova forsira trojicu Zvezdinih mladih igrača.
„Ako ne budemo u stanju da proizvedemo igrače kao što je Luka Jović, koji će imati ozbiljnu cenu na fudbalskog tržištu, mi nećemo uspeti u nameri da oporavimo klub koji je pred nestankom, koji je u nekoj vrsti kliničke smrti“, kaže u razgovoru za „Vreme“ Terzić.
Kada se prošetate rezidencijalnim delom stadiona „Marakana“, brzo shvatite da je Terzić, kao pojava, nešto što sada izgleda najbolje u tom klubu. Za razliku od igračkih dana, kada ga pamtimo kao igrača sa čupavom tršavom kosom, to je danas doterani gospodin koji puno polaže na svoj izgled: od frizure, preko zuba, noktiju i cipela, Terzić izgleda odlično, zrači energijom i optimizmom, izgleda skupo. Nosi košulje i odela koja su za njega specijalno sašivena, govori mirno sa naglaskom koji može da prevari jer biste pomislili da je iz Srema, jer ima to okruglo i razvučeno Č i Ž, dok vodimo razgovor neprestano proverava nešto na ajpedu.
KREDIBILET I PLAN: S druge strane, u klubu je apatija izazvana tihim decenijskim propadanjem, ljudi koji tamo rade kao da su se posakrivali iza stolova i stolica, pa nas niko za sat i po nije ponudio ni kafom. Terzić kaže da mu izgleda kao da su prethodne garniture zapošljavale samo prijatelje i rođake.
„Mi imamo 160 zaposlenih, a nemam nijednog dobrog pravnika ili finansijskog direktora. Bez dobrih kadrova nemoguće je promeniti situaciju, nemoguće je klubu dati novu energiju“, kaže Terzić i kao da najavljuje ozbiljne rezove i na tom polju.
Kaže da klub mora „da se utegne, mora da se skockaju mnoge stvari, mora da se zna ko šta radi i mora da postoji poštovanje prema onome ko vodi klub“.
Terziću je moguće pripisati sve, ali nikako da u svakom trenutku nije do kraja svestan svoje pozicije i toga što jeste. Zna da će biti govora o tome da je on na neki način u sukobu interesa jer se OFK Beograd vidi kao njegov klub, ali on tvrdi da će izbeći i situaciju da igrači OFK prelaze u Zvezdu baš iz tih razloga.
Iskreno, u to je teško poverovati i teško je razumeti kako će funkcionisati bez njega ono što on vidi kao svoje do sada najznačajnije poslovno delo, ali nas on uverava.
„Na Karaburmi je sve postavljeno kako treba, tamo su kadrovi dobro selektirani i sistem radi i bez mene. Meni ostaje to mesto kao nešto gde uvek mogu da se vratim“, govori Terzić, svestan da mu predstoji ogroman posao u klubu kome ne pripada „originalno“.
„Jasno mi je da je dobro da mene ne bi zvali jer je bilo i ranije nekih razgovora da preuzmem neku funkciju u klubu, pa se ništa nije dogodilo. Sada su me zvali potpredsednici Slaviša Kokeza i Ivica Tončev i napravili smo dogovor“, kaže za „Vreme“ Terzić.
Objašnjava nam da će njegov posao biti zapravo posao generalnog menadžera koji raspolaže budžetom i odgovara za sportski deo funkcionisanja kluba. On u svojoj funkciji treba da spoji ono što su nekada zajedno bili Vladimir Cvetković i Dragan Džajić u doba Zvezdine najveće svetske slave.
„Imam školu, radio sam u sportu, vodio klub, vodio Savez, imam iskustvo, a verujem da posedujem i božji dar da prepoznam dobrog igrača i da uspevam da sastavim dobar tim“, opravdava svoju dvojaku funkciju Terzić.
On će odgovarati Upravnom odboru, ali nas uverava da ima dogovor da on vodi klub, da mu se dâ vremena i da ne mora da za svaku odluku čeka amin borda, već da položi račun posle izvesnog perioda. Veruje da je praksa po kojoj je zapravo UO odlučivao o svim pitanjima u klubu bila loša i da će za klub biti bolje ako se direktno zna ko je odgovoran za funkcionisanje kluba. Kaže da je to tražio od Kokeze i Tončeva i da su mu obećali da će tako i biti, a ako ne bude, kaže Terzić, onda će se lako sa njim dogovoriti o prekidu saradnje.
Plan mu je da klub u narednim godinama povrati kredibilitet, da vrati veru kod potencijalnih finansijera koji će biti spremni da podrže koncept nove Crvene zvezde.
„Nas svakoga dana davi dug od 47 miliona evra i ogroman je problem što nema poverenja kod institucija koje bi mogle da finansijski podrže klub i da na neki način stopiraju otplatu tog duga. Idealno bi bilo da nas jedna banka podrži kreditom u iznosu duga da bismo vratili ono što moramo, a da docnije posle restartovanja celog sistema vraćamo i taj dug prema toj nekoj finansijskoj instituciji“, objašnjava svoj plan Terzić.
On insistira na tome da Zvezda mora da ima najbolju omladinsku školu i da u to mora da se investira, da je nužno razgranati mrežu skauta na prostoru čitave nekadašnje Jugoslavije i da ne sme da se dogodi da najbolji mladi igrači idu u klubove koji imaju daleko manju reputaciju od Zvezde.
„Na primer, ne sme ubuduće da se desi da neki talentovani klinac iz Trebinja, koje celo navija za Zvezdu, ode u Vojvodinu ili neki drugi klub, ili neki talentovani klinac iz Banjaluke. Ljudi tamo moraju da znaju ko predstavlja decu i da svi oni dođu na Marakanu“, kaže Terzić.
KOMOTNA POZICIJA: Međutim, pre svega toga, potrebno je gasiti brojne finansijske požare koji gore u klubu i za koje je sada u trenutku ogromne krize skoro nemoguće naći rešenje. Terzić kaže da je sada klubu potrebno najmanje sedam miliona evra da bi prodisao i da ni on ni Kokeza ni Tončev sami ne mogu da nađu toliki novac, naročito u situaciji kada nemaju koga da prodaju, i da će u najskorije vreme probati da nađu pola te sume.
„Verujem da mogu da obezbedim tri ili četiri miliona evra, a ostalo ide ‘na obraz’. Znam da su i ranije razni obećavali i da su ih izigrali, ali verujem da ću svojim autoritetom uspeti i to nekako da rešim“, siguran je Terzić.
On nam objašnjava da je uporedo sa radom na rešavanju ovih ogromnih problema organizovao sastanke sa svim ljudima kojima je „Zvezda na srcu“ jer želi da se predstavi i da predstavi ono što je njegov plan i da za njega traži pomoć i podršku. Za prethodne uprave kaže da nisu radile dobro svoj posao i da je tu bilo puno nekompetentnih ljudi, koji možda nisu imali lošu nameru, ali su zapravo iz godine u godinu samo uvećavali dug. Kao pozitivan primer izdvaja upravu Vladana Lukića za koju veli da je imala dosta odličnih ideja u cilju stabilizacije kluba i da je dovela glavnog sponzora Gasprom.
„Cenim ono što je u klubu uradio Goran Vesić sa Lukićem, iako su u javnosti prikazani u lošem svetlu. Lukić je verovatno najpošteniji čovek koji je ikada bio u klubu, a Vesić je pokrenuo odlične projekte u cilju finansijske stabilizacije kluba, ali tada nije bilo nikakve podrške države, štaviše, pa ni rezultati nisu mogli da budu bolji“, kaže Terzić.
Kaže da je imao sastanke sa „vođama navijača“ i da im je objasnio čitavu situaciju u klubu i tražio strpljenje i podršku. Tvrdi da ima komotnu poziciju jer je pozvan u najtežem trenutku u istoriji kluba da pomogne, da se nije laktao i gurao da dođe i vodi Zvezdu.
„Rekao sam im da za mene ne moraju da organizuju povike sa tribina ako stvari ne krenu kako treba jer sam ozbiljan čovek i, ako vidim da ne mogu da uradim ono na šta sam se obavezao, da ću sam da odem“, govori o svom odnosu sa „Delijama“ Terzić.
Na kraju, moj kratki komentar kao zalog za budućnost.
Od trenutka kada su se posvađali Dragan Džajić i Slavoljub Muslin 2004. godine, Crvena zvezda ide temeljno u propast. Klub je pred gašenjem više godina. Dobio je jednu infuziju 2009. godine kada je došao Vladan Lukić i godinu dana docnije kada je doveden Robert Prosinečki. Međutim, umiranje je samo odloženo. Terzić je čovek „sa prijateljima i u raju i u paklu“ i ako neko poznaje fudbal iznutra to je on, što znači da sa manje može da uradi više. Vođenje Zvezde veće je od vođenja Fudbalskog saveza i on to zna. Na njegovoj strani je spušten prag očekivanja: ljudi bi sada samo da Zvezda ne bude i fizički ugašena, a opet, sve ostalo je protiv njega. On ima o sebi dobro mišljenje, ali ćemo videti da li će moći da se nosi sa sujetama ljudi koji su ga zvali u klub. Ukoliko njihova reč bude poslednja, pokazalo se poslednje dve godine, od tog uzleta Zvezde neće biti ništa. A ukoliko Terza omane, ni Karaburma ni Crna Gora mu neće biti „sigurna kuća“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve