Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Vanja Ćalović izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku seksa sa psom zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman
Ko je, dođavola, Vanja Ćalović? Do pre petnaest dana, najveći deo javnosti u Srbiji ne bi znao da odgovori na ovo pitanje. Danas, međutim, stvari stoje nešto drugačije. Većina i dalje ne bi znala da objasni ko je Ćalović i čime se bavi, ali odgovor na pitanje ko je ona glasi: „To je ona Crnogorka što ima seks sa psima.“
Reč je, zapravo, o izvršnoj direktorki crnogorske nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), ekonomistkinji specijalizovanoj za pitanja korupcije, svojevremeno članici Komisije za praćenje implementacije Akcionog plana za borbu protiv korupcije i kriminala, čiji je osnivač Vlada Crne Gore. Vanja Ćalović je ujedno i meta svakojakih napada crnogorskih medija naklonjenih tamošnjoj vlasti. Svašta joj se zamera: od toga kako je parkirala auto, koliko dugo je studirala, zašto drži ruke u džepovima dok joj komšija čisti sneg sa automobila, i sl. Još joj se na dušu stavlja i to što se na nudističkoj plaži sunča, čuda li neviđenog, gola.
Ovdašnjoj javnosti, poslovično nezainteresovanoj za prilike u komšiluku, osim ako nije nešto izuzetno sočno (ili izuzetno bljutavo), Vanja Ćalović je zapala za oko kada je do Srbije stigao glas i slika o tome kako je na naslovnoj strani crnogorskog izdanja tabloida „Informer“ objavljen skrinšot iz video-snimka u kom je navodno Vanja Ćalović, snimljena u trenutku navodnog seksualnog čina sa – psom.
Teško da postoji novinar koji je ikada pomislio: u svojoj budućoj karijeri, želim da se bavim temom seksualnih odnosa između ljudi i životinja. Ali šta je tu je, izmet se sručio na ventilator i teško je praviti se da ga nema svuda, od poda do plafona. Stoga, probajmo u ovoj posve bizarnoj situaciji da sagledamo stvari što je racionalnije moguće.
BEZ ODBRANE: Vanja Ćalović, dakle, našla se na meti optužbi da seksualno opšti sa psom. Našao se nekakav video sa ovom vrstom pornografije. Neko ga je uočio, usput uočivši i fizičku sličnost akterke sa Vanjom Ćalović. Od januara ove godine, klip sa raznih adresa stiže brojnim redakcijama, ambasadama i institucijama širom regiona. Da, mnogi su znali za ovaj klip još od zimus. Od januara nikome nije palo na pamet da ga objavi, ni da ga makar ozbiljno shvati. Da li je to indikator odsustva svesti o javnom interesu ili, naprotiv, prava mera te svesti? Odgovor na ovo pitanje zapravo uopšte nije jednostavan, ali je preko potreban.
Uzmimo kao pretpostavku da se na tom snimku zaista nalazi Vanja Ćalović. Uz svo gnušanje i odvratnost prema onome što se na tom snimku događa, razumno je postaviti pitanje: kako to oduzima Vanji Ćalović pravo da govori o korupciji u crnogorskom društvu? Zvuči kao još jedno komplikovano pitanje, ali probajmo da pojednostavimo. Zamislimo da se između Vanje Ćalović i crnogorskog vladajućeg establišmenta odvija sledeći dijalog:
Vanja Ćalović: „Korumpirani ste i imamo dokaze za to.“
Crnogorski establišment: „A ti imaš seks sa psima.“
Vanja Ćalović: „Kako to menja činjenicu da imamo dokaze o vašoj korumpiranosti?“
Ovaj imaginarni razgovor pokazuje svu banalnost i zlonamernost plasiranja spornog videa. Nije Vanja Ćalović ni prva ni poslednja koju neki centar moći, ili javnost, želi da diskredituje preko seksualnog skandala. Ali, ko god da je odabrao ovakav način, optužujući je za zoofiliju, propustio je jedan bitan element u svakom političkom seks-skandalu: nikada nijedan političar nije stradao na ovaj način zbog svojih ovakvih ili onakvih seksualnih sklonosti, nego zbog toga što nije govorio istinu. Nije američkog predsednika Bila Klintona upropastila afera sa Monikom Levinski, nego to što je negirao da je afere uopšte bilo.
Međutim, na toj tački stvari postaju nezgodne za Vanju Ćalović: izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman. Da bi uopšte negirala ove tvrdnje, treba da zagazi u muljagu u kojoj je sve dozvoljeno, granice nema i niko nije pošteđen. Zaista, ko bi razuman pristao na to da izgovori rečenicu: „Ne, ja ne upražnjavam seks sa psima.“ Sa druge strane, ako ne reaguje, izgleda „krivo“. Prosečan ljudski mozak sa gađenjem odbija ideju da je seks između ljudi i životinja prihvatljiv, pa isto tako odbija da je ljude moguće kompromitovati i diskreditovati na način koji je zadesio Vanju Ćalović.
U ovom mehanizmu za diskreditaciju, zanimljiv je još jedan momenat: teret dokazivanja je na žrtvi. „Informer“ je objavio skrinšot izuzetno lošeg kvaliteta, na kom se jedva razaznaju crte lica žene na snimku, ali uz senzacionalistički naslov „Da li je ovo Vanja Ćalović?“ Drugim rečima, optužićemo te za bilo šta što nam padne na pamet, a ti se posle koprcaj da dokažeš da nisi kriva. U principu, kad mediji izađu sa nekom tvrdnjom, red je da je prvo istraže, potkrepe, i koliko god mogu – dokažu. Umesto toga, imamo jednu mutnu fotografiju, jedno nesuvislo pitanje i jednu osobu na čije je ime bačena ljaga. Sa stanovišta onih kojima je u interesu da se Ćalović diskredituje – operacija je uspela. Sa stanovišta zdravog razuma i profesionalnih standarda, „Informer“ je isto tako mogao na naslovnu stranu da stavi mečku s mečićima i da se upita da li je to Vanja Ćalović.
Pa zašto nije? Zato što je bilo koju ženu, za razliku od muškaraca, mnogo lakše diskreditovati i odstraniti iz javne sfere tako što će se zaigrati na kartu seksualnosti. U slučaju Vanje Ćalović, takav pokušaj smo već gledali pre nekoliko godina kada su u javnost procurele njene paparaco fotografije sa Ade Bojane. S kojim pravom ona ukazuje na korupciju, kad imamo dokaz da šeta gola po nudističkoj plaži? Možda bi trebalo uvesti pravilo da se ukazivanjem na korupciju mogu baviti samo isposnici iz manastirskih kelija ili ginekološkim pregledom utvrđene device, kako bi se zadovoljio moralni standard onih koji bi da diskredituju na ovaj način.
ČEGA SE PAMETAN STIDI…: Nego, otkud sve ovo, u ovolikoj količini u javnom prostoru Srbije? Otkad se to srpska javnost toliko zanima za političku i društvenu scenu zemalja u okruženju? Odgovor smo dobili u nedelju, 29. juna uveče, u emisiji „Utisak nedelje“, u kojoj je Vladimir Beba Popović izjavio da sa uživanjem „šeruje link“ sa video-snimkom seksa žene i psa. Popović je u istoj emisiji otkrio da sarađuje sa Vladom Srbije i da mu je uloga u toj saradnji savetodavna. U tom smislu, slučaj Vanje Ćalović mogao bi da bude pokazna vežba ili, pak, savet javnom mnjenju u Srbiji: usudite li se da kritikujete vlast, ovako ćete proći, ako vam ne iskopamo nešto prljavo – izmislićemo. U takvoj atmosferi, svako je potencijalna meta, a nebo je granica kad je reč o načinima na koje bi mogao biti pogođen. Pogotovo kad iza cele operacije stoje centri moći koji imaju na raspolaganju „svoje“ medije. A ti mediji, poput batinaša stoje na ćošku i preteći mašu palicama svakom ko se usudi da prođe.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve