Loader

„Novi Barozo“ ipak Žan-Klod Junker

27.jun,19:48

Biši premijer Luksemburga imenovan za predsednika Evropske komisije uprkos protivljenju britanskog premijera Kamerona

Martin Šulc opet Predsednik Evropskog parlamenta

Martin Šulc, član nemačke Socijal-demokratske stranke, predsednik dosadašnjeg saziva Evropskog parlamenta je 1. jula ponovo izabran na tu funkciju, koju je pre dve godine nasledio od konzervativca Poljaka Jiržija Buzeka. Na tajnom glasanju dobio je podršku 409 od ukupno 721 poslanika parlamenta u Strazburu, na plenarnoj sednici nakon izbora u maju. Izbor Šulca za čelnika EP su pored socijaldemokrata, podržali i pripadnici umereno desne Evropske narodnjačke stranke.

Novu podršku EP Šulc je dobio u zamenu za obećanje da će njegove socijaldemokrate 16. jula u Evropskom parlamentu glasati za izbor Žan-Kloda Junkera, kandidata desnog centra, za predsednika Evropske komisije.
Martin Šulc koji važi za borca za veću integraciju EU i uživa poštovanje američkih zvaničnika,

Šulc je rođen 20. decembra 1955. godine u Ahenu, Severna Rajna Vestfalija, doktor je tehničkih nauka, honorarno predaje na pojedinim evropskim fakultetima, oženjen je, otac je dvoje dece.

Lideri zemalja članica Evropske unije su u petak, 27. juna imenovali bivšeg luksemburškog premijera Žan-Kloda Junkera (Jean-Claude Juncker) za novog predsednika Evropske komisije, čemu se najglasnije protivio britanski premijer Dejvid Kameron, koji je doživeo ponižavajući poraz prilikom glasanja koje se završilo rezultatom 26:2 u korist novog predsednika Evropske komisije. Kamerona je u glasanju podržala samo Mađarska. Posle odluke o imenovanju Junkera, Kameron je izjavio da da je uvek branio britanske interese, da je evropske kolege opominjao da vode računa o raspoloženju javnog mnjenja u Britaniji i da bi evropski političari mogli da zažale zbog svoje odluke donete u kuloarima („backroom deal“). Kameron kaže da je Junker vrhunski briselski insajder koji je učestvovao u donošenju odluka duže od dve decenije i da ako se žele promene treba da se izabere drugi tip ličnosti.“

Junkera je za tu funkciju nominovala Evropska narodna partija na kongresu u Dablinu u martu 2014.

Nemačka kancelarka Angela Merkel, koja je, kako piše britanski Gardijan, pokazivala rezerve prema Junkeru, ipak ga je podržala. U susretu s njom pre odlučivanja Kameron je naglasio da imenovanje Junkera može da obeleži zabrinjavajući momenat za Evropu i Britaniju. („worrying moment for Europe and for Britain“), jer može da potkopa napore u ubeđivanja birača u korist reforme EU.

Junker je pobornik čvršćih evropskih integracija u trenutku kad Britanci žele labavije odnose sa Evropskom unijom, koju vide kao pretnju nacionalnom suverenitetu. Kameron, želi da pregovara o vezama Britanije i EU i da održi referendum obritanskom članstvu u EU do 2017.

Junkerov izbor tek treba da potvrdi Evropski parlament, koji će se u utorak, 1. jula, okupiti u novom sazivu nakon majskih evropskih izbora.

Žan-Klod Junker (1954) je bio premijer Luksemburga od 1995. do 2013, što je naduži premijerski mandat u EU. Bio je i prvi predsednik Evrogrupe od 2005. do 2013. i ministar finansija Luksemburga 1989 – 2009.

Dok je predsedavao Savetom za ekonomska i finansijska pitanja (Council of Economic and Financial Affairs – ECOFIN), bio je po neki mišljenjima glavni arhitekta ugovora iz Mastrihta (Maastricht Treaty) iz 1992. Neki izvori smatraju da je Junker bio uspešan medijator «heroj iz Dablina») u sporovima između Francuskog predsednika Žaka Širaka (Jacques Chirac) i nemačkog kancelara Helmuta Kola (Helmut Kohl).

O izboru predsednika EK u novom broju Vremena

Pravilo se potvrdilo i kada je pre mesec dana ona manjina birača koja je glasala na evropskim izborima dala relativno ubedljivu podršku Evropskoj narodnoj partiji, frakciji konzervativnih partija u Evropskom parlamentu (EP), kojoj pripada i Hrišćansko-demokratska unija (CDU) Angele Merkel. U zbiru sa socijaldemokratama – sa kojima zajedno vladaju od kada je EP osnovan – konzervativci imaju komotnu većinu, 412 od 751 poslaničkog mandata. Kancelarka se, mora biti, radovala što njeni i dalje dominiraju Evropskom unijom, iako suočeni sa napadima zdesna. Ali kancelarka se i te trijumfalne večeri vajkala koga da podrži za mesto šefa briselske birokratije, za fotelju koju će posle deset dugih godina napustiti takođe konzervativac Žoze Manuel Barozo.

Novi Barozo trebalo bi da bude Žan-Klod Junker, bivši dugogodišnji premijer idiličnog Luksemburga, gde su plate najveće, a mesta u restoranima sva rezervisana u vreme ručka. Na čelu minijaturne zemlje Junker je proveo 18 godina, do 2013, sve dok se nije otkrilo da luksemburška tajna služba špijunira političare. Tada je podneo ostavku i izgubio izbore. I tada je počeo da telefonira prijateljima širom Evrope, sa kojima je godinama sastančio u Briselu i za koje je uvek morao da ima vremena kao šef evrozone, na čijem je čelu bio do prošle godine. Verzirani političar, naime, nikako nije hteo u penziju. Naprotiv, hteo je da dođe na čelo Evropske komisije i dobro je znao šta mora da uradi – da obezbedi podršku kolega iz narodnih partija širom Evrope kako bi postao nosilac liste pred evropske izbore.

Više u tekstu EVROPSKA UNIJA – IZBOR ŠEFA EVROPSKE KOMISIJE >
Junker – Merkel 2:0
Nemanja Rujević, VREME | BR 1225 | 26. JUN 2014.

Kako se bira predsednik Evropske komisije

Sala u kojoj zaseda Evropska komisija u Briselu

Predsednika Komisije prvo predlaže Evropski savet; ovog kandidata zatim zvanično bira Evropski parlament. Kandidat kojeg bira Savet je često bio vodeći nacionalni političar, a od 2004. godine, po predlogu Ustava EU (koji je u međuvremenu napušten) pri izboru Predsednika Komisije moraju se uzimati u obzir i rezultati izbora za Evropski parlament. Stranke desnog centra EU su već 2004. vršile pritisak da se to neformalizovano načelo primeni kako bi bio odabran kandidat iz njihovih redova, i na kraju je izabran kandidat sa desnice, Žoze Manuel Barozo iz Evropske narodne partije.

Na odluku Savetautiče i to iz koje geografske oblasti Evrope dolazi kandidat, kakav je njegov politički uticaj, jezici (Francuska smatra dobro znanje francuskog jezika neophodnim uslovom), i stepen uključenja zemlje članice (koja bi trebala biti član i evrozone i Šengenskog sporazuma).

Vođa grupe Saveza liberala i demokrata za Evropu Grejem Votson je opisao proceduru izbora kao „pijacu tepisima u Justusu Lipsiusu“ (prema istoimenom zdanju, sedištu Saveta)…

Poslednje izdanje

Intervju: Dobrica Veselinović

Bojkot nije dobro rešenje Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve