Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Po prirodi stvari i po crti svog karaktera, Saša Ćirić postao je sjajan urednik. Bio je – pre i iznad svega – savestan i temeljit u svemu. Ne bih umeo da nabrojim koliko puta mi se, čitajući moj tekst, javio telefonom da pita jesam li baš to hteo da kažem ili da me obavesti da je grešku ispravio i bez pitanja. Svaki put je bio u pravu
Upoznali smo se oko onog šezdesetosmaškog cirkusa i karnevala, kad se on pridružio još kao – ako se ne varam – tek svršeni maturant. Zbog karakterističnih kosih očiju odmah je prozvan „Saša Kinez“. Kasnije, kad sam se vratio iz Zagreba i belog sveta, družili smo se više. Upisao je bio filozofiju, ali ga je sve do kraja, pre neki dan, iznad svega zanimala mediteranska antika, stari Grci pre svega.
Nešto drugo mi je tada kod njega bilo postalo važno: pismenost praćena književnim talentom koji se retko viđa. Bezuspešno smo ga nagovarali da svoje pesmice (izvanredne!) i priče koje je pisao proba da objavi. Odbijao je, jer je bio – i do kraja ostao – perfekcionista. Danas mi se čini da je tako bilo bolje: da se upustio u književnički zanat, teško bi preživeo u tom zverinjaku, jer je bio talentovan – što se tada nije praštalo, a ne prašta se ni danas. Živeo je od plate u SOFK-i, kao sekretar Karate saveza, dok se nije ukazala prilika da ga dovedemo u tadašnji NIN. Tu je morao da piše, perfekcionista ili ne, svake nedelje, i išlo ga je jako dobro. Čini mi se da mu nije padalo lako, ali šta se može.
U međuvremenu smo se družili onoliko s njim i Bojanom, letovali zajedno i sve. Imali su tada tu škodu i vozali su se svuda; tačnije, Bojana je vozila, jer Sašu to nije zanimalo. Čitao je i čitao stalno i sve, što je preduslov za svako pisanje (to se danas zaboravlja). Bio je pažljiv slušalac i razborit govornik; ubrzo sam naučio da ga dobro slušam, imalo se tu šta čuti – sve do kraja. Jednom rečju – čovek talentovan, pametan, obrazovan i razborit. Osim toga, i blage naravi, što je pokušavao da sakrije hinjenom mrzovoljom i imidžom matorog zakerala, što je bilo raskrinkavano posle nekoliko dana, kao što znaju mlađi saradnici „Vremena“.
Naime, po prirodi stvari i po crti svog karaktera, Saša Ćirić postao je sjajan urednik. Bio je – pre i iznad svega – savestan i temeljit u svemu, što je danas postala retka pojava među novinskim urednicima. Njemu ni najmanja činjenična, gramatička (ne dao Bog!) ili slovna greška nije promicala – u granicama razumno mogućim, naravno, jer je određen broj grešaka u svakim novinama neizbežan. Ali grešaka ima raznih, a njemu one činjenične i gramatičke nisu mogle da se provuku. Ne bih umeo da nabrojim koliko puta mi se, čitajući moj tekst, javio telefonom da pita jesam li baš to hteo da kažem ili da me obavesti da je grešku ispravio i bez pitanja. Svaki put je bio u pravu, naravno. A imao je i laku ruku za kraćenje tekstova: neprimetan rez, a tekst kraći i bolji. Bez takvih urednika nema dobrih novina.
Njegova legendarna mrzovolja i nadurenost bile su – što se ubrzo nauči – samo poza i kasnije predmet šala. Mlađi novinari dolazili su smrznuti od straha u početku, ali to nije trajalo duže od nekoliko dana. Mi, koji ga znamo od početka, uživali smo tiho u njegovom humoru dok se deca tresu od treme.
Saša Ćirić došao je u „Vreme“ skoro odmah, sasvim prirodno i bez ijedne primedbe, kao čovek nesporan i poželjan u ovakvoj redakciji, a bili smo tada (1990) prilično izbirljivi. Delio je naš svetonazor, profesionalne i moralne standarde, osobine onoga kako je Igor Mandić svojevremeno opisao „Vreme“, kao – otprilike – novine pristojne građanske orijentacije koje nikada nisu prestupile ni na koju stranu. Moralizirao je Saša kao i svi mi, jer je u novinarstvu koje drži do sebe moraliziranje neizbežno. ¶
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve