Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Zašto su policajci poslednjih meseci među predvodnicima junaka crnih hronika
Umjesto tabloidnom stvarnošću, vrh države bi se morao pozabaviti stvarnošću kao takvom: odnosi se to u prvom redu na premijera i ministra policije Ivicu Dačića, ali i na Aleksandra Vučića, koji se bavi koordinacijom svih sigurnosnih službi u Srba. Praktično i nema dana da neki pripadnik policije ili pripadajućih službi nije na naslovnicama novina i udarnih vijesti elektronskih medija: u trenutku kad nastaje ovaj tekst, u središtu crnokroničke pažnje je onaj jadarskolešnički policajac koji se, kako se navodi ubio, nakon što je ranio bivšu ženu i zatočio rodbinu i „hraniteljsku“ djecu, dok paralelno svi mediji izvještavaju o novosadskom „slučajnom“ ubojstvu u kojem je jedan policajac iz interventne MUP-ove jedinice ubio drugoga, pa i sam sebe pokušao ubiti nakon što je shvatio posljedice igre s vatrenim oružjem.
Dosad dostupne činjenice kažu ovo: novosadski policajac Aleksandar Simić (31) ubijen je hicem iz pištolja u noćnom klubu „Tapas“, u kojem je radio kao osiguranje. Ubio ga je njegov kolega Miodrag Rakić (33), koji je također radio u tom klubu, u slobodno vrijeme, koji je – obratimo pažnju: službenim pištoljem – nakon što je shvatio da je ubio kolegu i prijatelja, pokušao ubiti i sebe. Spriječen je u tome, ali je metak koji je sebi namijenio pogodio slučajnog prolaznika – policajca koji isto tako honorarno radi u klubu u istoj ulici, iako tad ne i na dužnosti – koji će se, nadamo se, oporaviti nakon kirurške intervencije.
NAGRAĐIVANI I TEZGAROŠI: Činjenice su i to da je ubijeni Simić nagrađivani policajac besprijekorne biografije, a da je Ristić – ako je vjerovati dnevniku „Blic“ – malo eksponiraniji u životu. Tako se u tom listu tvrdi da se ovaj hvalio „alfa romeom“ na svojem Fejsbuk profilu, kao i tetovažama orla na leđima i onog razjapljenih čeljusti vuka, poznatog kao simbola Jedinice za specijalne operacije, fotografijama Ratka Mladića i Milorada Ulemeka Legije, zločinca osuđenog (i) za atentat na premijera Zorana Đinđića… „U statusima je sejao mržnju prema Albancima, Hrvatima i homoseksualcima, a samo ove godine u tri navrata u toku afere sa spomenikom u Peći, pred najave Parade ponosa i pred reprezentativne utakmice proti Hrvatske, otvoreno je pozivao na nasilje i linč“, tvrdi „Blic“.
Tragediji u kojoj je ubijen policajac Simić i ranjen slučajni prolaznik, policajac koji također u slobodno vrijeme radi u obezbjeđenju lokala u novosadskom provod-sokaku, prethodilo je – opet navodno, jer se dosad novosadska policija još zvanično nije oglasila – igranje (doslovno) vatrenim oružjem. Naime, jako je zabavno bilo Ristiću, kako objavljuju mediji, da vidi reakcije gostiju (više) lokala na prislonjen pištolj uz glavu; problem je nastao kad je glupost došla do toga da metak stvarno bude ispaljen…
Hladna glava – a o tome bi morali misliti i Dačić (kad se ne druži s Hašimom Tačijem) i Vučić, veliki koordinator – kaže sljedeće: policija štiti građane i državu, a ne privatne splavove i kafiće, pa je i policajcima praktično zabranjeno da u slobodno vrijeme svoj mjesečni budžet dopunjavaju sa honorarnim radom u takvim objektima. Toga se nitko ne drži, ni država, niti pripadnici policije: država (čitati: Dačić, Vučić i svi ostali odgovorni) žmiri, godinama ne donoseći zakon o privatnom osiguranju, podupirući „tezge“ ove vrste i njene posljedice, policajci pokušavajući zakrpiti svoje sramno niske plaće i nadići isto tako sramno loše uvjete u kojima rade; sve se to kristalno jasno iskazalo u vrijeme rasprave o Paradi ponosa, kad su policijski sindikati upozoravali na raskorak između ljudskih prava i sramnih izjava premijera i ministra policije. Evo i konkretnih podataka, po kojima nove fiskalne reformske mjere neće pogoditi niti jednog policajca: njihove su plaće, kako to za „Vreme“ precizira predsjednik Policijskog sindikata Srbije Veljko Mijailović, u rasponu od 32.000 do 40.000 dinara, uz državni dodatak od deset hiljada dinara koji se ovih dana također dovodi u pitanje!
PITANJA I PROBLEMI: Mijailović, također, pita ovo: zašto nema sredstava za rad (nema uniformi, cipela…), zašto – a to je vjerojatno najvažnije – nema procjena rizika za rad policije, zašto nema psiholoških priprema niti podrške za njene pripadnike…
To što su policajci posljednjih mjeseci među predvodnicima junaka crnih kronika ima svoje korijene u svemu što se u ovom društvu događalo proteklih dva i više desetljeća. Nisu oni ni gori niti korumpiraniji od ostalih u ovom društvu, od liječnika, profesora, trgovaca, svih nas pojedinačno, o administraciji da i ne govorimo…
Zato je i moguće da neki Ristić, ne nužno ovaj, kao svoje uzore vidi Legiju i Ratka Mladića – da li ga je netko, postavljen po partijskoj liniji, uopće nešto o tome pitao? Zato je moguće da netko tko jest u tim redovima, nama zaštitnima, jednoga dana upotrijebi oružje za igru sa civilima, ili za rješavanje porodičnog spora.
Problem je, naime, isključivo sistemski: kao građani-glasači zaslužujemo baš ovakvu policiju i sve druge javne službe kakve imamo, kao što svi oni zaslužuju nas ovakve. I o tome bi morali napokon misliti odgovorni za državu i građane, već spomenuti Dačić i Vučić, kojima zbog sistemske nebrige na dušu ide i ovo novosadsko besmisleno krvoproliće od prije nekoliko dana.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve