Loader

SPC: Posredi je pre čista predaja nego li makar kakva-takva prodaja

25.april,17:45

DOKUMENT: Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske pravoslavne crkve izdato u ponedeljak, 22. april 2013. pod naslovom Obraćanje državi Srbiji i srpskom narodu povodom parafiranja sporazuma u Briselu. To je drugo javno obraćanje Svetog sinoda na kosovsku temu ovog proleća – 6. aprila u toku rasprave o odgovoru Beograda posle propasti pregovora s Prištinom Sinod je takođe uputio Javni apel državnom rukovodstvu Srbije.

Patrijarh srpski Irinej

U Briselu je parafiran tekst sporazuma „o principima normalizacije odnosâ“ između „Beograda“ i „Prištine“, što je, svakako, eufemizam umesto „Srbije i Kosova“, odnosno između predsednika Vlade Srbije i „predsednika Vlade Kosova“, inače lica sa poternice koju je raspisala Srbija. Neotklonjivi je utisak da se radi o potpunom povlačenju institucionalnog prisustva Srbije na teritoriji njene južne pokrajine, o uspostavljanju ograničene autonomije srpske zajednice na prostoru severno od mosta na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, u okviru Tačijevog establišmenta, i, samim tim, o posrednom i prećutnom, ali ipak faktičkom priznavanju postojanja sistema državne vlasti na Kosovu i Metohiji nezavisnog od postojećeg državnog ustrojstva Srbije.

Stvar je otežana pristankom državnog vrha Srbije na nesmetani proces „evrointegracijâ“ tačijevskog Kosova (bez pomena Metohije, koja zvuči previše pravoslavno i srpski, ali i bez bilo kakvog pominjanja Srbije u tom kontekstu), a nema nikakve sumnje u to da će, posle plaćanja ovako visoke cene za famozni „datum o početku pregovora“, i to pregovora sa nepoznatim brojem novih uslova i sa neizvesnim ishodom, cena za sam eventualni ulazak u Evropsku uniju biti i formalno priznavanje „nezavisnog Kosova“ od strane Srbije i njena obaveza da ne ometa dobijanje stolice „Kosova“ u Ujedinjenim nacijama.

Kako izgleda, posredi je pre čista predaja nego li makar kakva-takva prodaja naše sopstvene vekovne i, u duhovnom i istorijskom smislu, najvažnije teritorije, tempirana od velikih scenarista, inače naših proverenih prijatelja i saveznika, za stotu godišnjicu oslobođenja istorijske Stare Srbije od petvekovnog robovanja Osmanlijama (1389 – 1912/1913). Nama se čini da bi, u odnosu na ovakav sporazum, i podela teritorije bila bolje, pravednije i održivije rešenje. Takođe se pitamo šta je naša visoka državna delegacija tražila u Moskvi pre nekoliko dana ako je već bila spremna da prihvati „maksimum mogućeg“, koji je ipak manji od „minimuma poželjnog“ sa stanovišta elementarnog državnog i nacionalnog interesa Srbije.

Imajući u vidu sve ovde rečeno, a još više neizrečeno, ali podrazumevano, apelujemo na poslanike u Narodnoj skupštini Srbije i na Predsednika Srbije da, pred Bogom, istorijom srpskog roda i sopstvenom savešću, izmere i odmere svoju moralnu i istorijsku odgovornost prilikom odlučivanja o davanju ili uskraćivanju saglasnosti Srbije kao države na ovakav tekst sporazuma.

Istovremeno apelujemo na srpski narod koji je opstao i ostao na svojim vekovnim kosovsko-metohijskim ognjištima i na sav ostali srpski rod, ma gde živeo, da, kakva god bila odluka državnog vrha Srbije, ne prizna diktat sile i nepravde nego da Kosovo i Metohiju smatra, uvek i zauvek, svojom zemljom, ne sporeći, ni na koji način, činjenicu da je to i zemlja onih Albanaca koji u njoj vekovima žive zajedno sa Srbima.

Crkva će, u svakom slučaju, ostati sa svojim narodom i u svojim svetinjama na Kosovu i Metohiji. To joj daje pravo i nameće dužnost da uputi ovaj apel.

AEM i Patrijarh srpski

IRINEJ

Poslednje izdanje

Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije

Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve