Od početka nešto je krenulo pogrešnim putem u istraživanju o mladima i kulturi, i na kraju završilo u ogromnom nesporazumu. U međuvremenu, mladi, tačnije maturanti, u očima javnosti ispali su neznalice, potpuno krivo postavljeni u svojim viđenjima sveta, kao kakav apsurdni deo ovog društva
Najveći problem nedavnog istraživanja o vrednostima i kulturnom aktivizmu maturanata, ispostavilo se, nije u lošoj medijskoj prezentaciji koja je proizvela nevericu javnosti u to ko su idoli mladih. Problem predstavlja, pre svega, njegova organizacija, jer razgovore sa maturantima nisu obavljali obučeni istraživači. Umesto njih, kontaktirani su pedagozi u školama, kojima su prosleđeni upitnici i koji su ih dalje na časovima delili učenicima. Takav vid ispitivanja ne bi se mogao nazvati ni anketom, ni intervjuom, budući da su đaci sami popunjavali i zaokruživali šta su i kako hteli. Pritom, pedagozi su možda i namerno, radi boljeg utiska o školi, birali odlične i vrlo dobre đake pa oni čine većinu ispitanika. Sad, može se diskutovati o tome da li su onda stvarno naši maturanti blagi tradicionalisti, kako se tvrdi u istraživanju, jer kakvi bi bili da su im se priključili i svi oni s kečevima, dvojkama, ponavljači. I kad su tako blagi, kako je moguće da gaje toliku netrpeljivost prema drugim nacionalnostima. Utisak pojačava i to što je više od 90 odsto ispitanih maturanata srpske nacionalnosti.
Sve je počelo od jednog zaključka istraživanja koji je, pošto je krivo prenesen u medijima, ozbiljno uzburkao javnost: da maturanti Srbije, kao svoje idole najčešće navode zvezde estrade, istorijske ličnosti i političare. Anketa je, kažu mediji, pokazala da maturanti sa tradicionalnim stavovima cene pevačicu Jelenu Karleušu, predsednika vlade Ivicu Dačića, zatim Vladimira Putina, Moamera Gadafija, Tita, ali i Milorada Ulemeka Legiju. S druge strane, srednjoškolci sa netradicionalnim ili blago tradicionalnim stavovima cene umetnike kao što su Ernest Hemingvej, Milorad Pavić, Gogen, Agata Kristi, ali i vojskovođe i političare poput Napoleona, Gandija, Đinđića…
U istraživanju Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka o vrednostima i kulturnom aktivizmu maturanata Srbije, koje je za cilj imalo da ispita odnos maturanata prema kulturi, od ukupno 46 pitanja u upitniku našlo se i to jedno: Da li imate idola? U slučaju da ispitanik ima idola, trebalo je da navede njegovo ime. Rezultati su sledeći: od anketirana 1773 maturanta širom Srbije, 70 odsto njih je reklo da nema idola, što je mora se priznati, ozbiljna većina. Svega 30 odsto ili ukupno 550 maturanata potvrdilo je da ima idola.
E sad, među tih 550 podatak ko im je idol nije navelo 95 maturanata, pa se čini da još ne znaju mnogo o tome. Ostalo je dakle 455 maturanata, među kojima je najveći broj njih rekao da je njihov idol neki član porodice – 64 odgovora, drugi su rekli da im je idol neki od profesora – 16, da su sami sebi idol reklo je 13. Odgovori preostalih oko 360 maturanata raspršili su se na više od 200 poznatih ličnosti iz sveta politike, estrade, sporta… U njima se kao najpopularniji idol pominje Novak Đoković, koji je dobio 15 glasova. Za Jelenu Karleušu opredelilo se devet maturanata, za Ivicu Dačića jedan, za Putina jedan, za Gadafija dva, za Legiju dva, za Tita tri. Hemingvej je dobio jedan, Agata Kristi dva, Pol Gogen jedan, Milorad Pavić jedan, Napoleon dva, Gandi tri, Zoran Đinđić tri glasa. Možda treba dodati da se za Slobodana Miloševića kao idola opredelio jedan maturant, za Dražu Mihailovića dva, Ivu Andrića dva, Nikolu Teslu pet, ali za Šabana Šaulića šest maturanata. „Ako pričamo o idolima, zaključak istraživanja je da maturanti nemaju idole“, kažu za „Vreme“ autorke istraživanja sociološkinja Bojana Subašić i arheološkinja Bogdana Opačić.
Osnovni cilj istraživanja nije bio otkrivanje idola, nego da se utvrdi postojanje veze između pojedinih vrednosnih orijentacija maturanata i njihovog učešća u kulturi. „Koristili smo skalu tradicionalizma“, kaže Bojana Subašić, „koja je preuzeta iz prethodna dva istraživanja koja su se pokazala kao pouzdana, gde su navedeni stavovi prema naciji, autoritetu, patrijarhalnim odnosima. Na osnovu te skale pravili smo kategorije: tradicionalisti, umereni tradicionalisti, blagi tradicionalisti, netradicionalisti…“ Zaključak istraživanja glasi da maturanti srednjih škola u Srbiji pokazuju nizak stepen tradicionalizma. Ukoliko i jesu tradicionalisti, njihov tradicionalizam se najviše vezuje za dom i porodicu. Više od trećine maturanata pokazalo je neodređen stav prema tradicionalizmu, dok se najveći broj maturanata nalazi u kategoriji blagog tradicionalizma. „Što se tiče posećenosti kulturnim sadržajima“, kažu autorke, „u odnosu na ranija istraživanja situacija je i dalje alarmantna i tu se ništa ne menja. Ono što smo u ovom istraživanju pokazali to je da ipak postoji razlika između onih koji pokazuju viši stepen tradicionalizma u odnosu na one koji pokazuju niži stepen, odnosno da ovi koje smo ocenili kao ‘moderniste’ više posvećuju pažnje kulturi.“
O tome kako provode slobodno vreme, rezultati pokazuju sledeće: na ponuđene odgovore najviše njih, oko 32 odsto maturanata, zaokružilo je da se druži s prijateljima i gleda televiziju. Potom, sede u kafiću i na internetu. Da čita knjige, piše, slika, svira, reklo je oko 11 odsto njih, a u bioskope, pozorišta, galerije, muzeje, na koncerte, odlazi svega oko tri odsto maturanata.
Svaki četvrti ili peti maturant protivi se kontaktu sa drugim narodima, dok se svaki drugi (a nekad i češće) protivi odnosu sa Albancima, Hrvatima, Romima. Rezultati pokazuju da oni uglavnom nemaju ništa protiv toga da osoba druge nacionalnosti ili etničke pripadnosti bude njihov komšija, prijatelj, kolega, drug iz razreda. Međutim, velikom broju njih nije baš drago da im to bude neko nadređen: nastavnik, profesor ili vodeći političar. Takođe, smeta im i pomisao da bi taj neki „stranac“ mogao biti trajno naseljen u Srbiji, ali najveći otpor se javlja pri pomisli o sklapanju braka sa osobom druge nacionalnosti. Netrpeljivost je najviše izražena prema Albancima, čak kod 65 odsto maturanata, zatim prema Romima (49) i Hrvatima (43). A ono što bi moglo više da šokira od svega ostalog jeste da 39 odsto maturanata gaji netrpeljivost prema Jevrejima. Posle njih dolaze Amerikanci.
Naši odlikaši pokazali su se i na pitanju „navedite bar jednu demokratsku vrednost“. Oko 75 odsto njih nije znalo da navede nijednu. Istina, uvek postoji mogućnost da ih je mrzelo da razmišljaju, da im je već dojadilo da sve to popunjavaju i da su jedva čekali kad će da zvoni. Maturanti su oduvek bili šaljivi ljudi, pa kako napisa u anketi jedan od njih, inače po nacionalnosti „Jugosloven“, po veroispovesti „Pravoslavac“, koji se grčevito trudio da piše na neveštoj ćirilici, da mu je omiljeni kompozitor Mozzart kog je jedino ispisao latinicom, a što je, zna se, naziv kladionice, ne i onog Mocarta s jednim „z“.
Prof. dr Zagorka Golubović
Kvalitet istraživanja
Sa dr Zagorkom Golubović, sociološkinjom, razgovarali smo o nekim osnovnim elementima istraživanja koje može dati veoma pouzdane rezultate. Ono na čemu dr Golubović pre svega insistira jeste dobra polazna osnova, a to je formiranje stručnog i kvalitetnog tima. U pripremi tima, pre samog istraživanja, neophodno je organizovati seminar za istraživače kako bi bili instruisani za rad s ispitanicima. Takođe, smatra ona, najbolja su kvalitativna istraživanja, kada nisu dati ponuđeni odgovori, kada se odgovori ni na koji način ne sugerišu, nego se kroz razgovor i traženje objašnjenja za njih dolazi do preciznih podataka.
Kada je reč o istraživanju o vrednosnoj orijentaciji i kulturnom aktivizmu maturanata u Srbiji, prof. Golubović smo pitali da oceni relevantnost dobijenih rezultata.
„Kao prvo, problem je da li su izabrani stručni ispitivači. Zatim, nisu postavljana preliminarna pitanja pre nego što se traže odgovori na njih. Na primer: šta maturanti podrazumevaju pod idolima i kako objašnjavaju svoj izbor idola; da li gaje netrpeljivost prema nekom narodu, kojem i zašto; šta su za njih demokratske vrednosti i da li neke od njih prihvataju, ako ne, zašto, i koje vrednosti prihvataju. Mislim da je na osnovu ovako izvršene ankete teško odgovoriti na pitanje šta su pravi uzroci takvih opredeljenja ispitanika.“
O maloj zainteresovanosti maturanata za kulturu…
Pre svega trebalo je pitati šta je za njih kultura, da li učestvuju u nekim kulturnim manifestacijama i kojim, ako ne, zašto ne, da li u gradu postoji nedostatak kulturnih institucija, da li je dobra ponuda kulturnih manifestacija, da li je loša predstava o kulturi u medijima, da li se uloga kulture nipodaštava u modernom životu, da li ih više privlači takozvana Pink kultura, itd.
Kako tumačite to što maturanti većinom nemaju idole?
Iz istraživanja nije jasno da li su ispitanici razumeli šta su idoli. Ako su to shvatili kao pristrasno formiranje po ugledu na neke ličnosti – pozitivno je ako to odbacuju; ali ako smatraju da u društvu nema pozitivnih ličnosti na koje bi se ugledali, to je zahtevalo dublji odgovor zašto tako misle o društvu.
Kako bi se mogao protumačiti rezultat o netrpeljivosti prema Jevrejima?
Nedostaje prethodno pitanje da li gaje neprijateljstvo prema nekom narodu i ako odgovore pozitivno, prema kojem najviše i najzad zašto toliko prema Jevrejima.
S obzirom na to da je reč o većinski anketiranim boljim đacima, iz kog ugla je najbolje sagledati podatak o velikom stepenu nepoznavanja osnovnih demokratskih vrednosti?
Prethodno je trebalo pitati šta podrazumevaju pod demokratskim vrednostima i koje od tih vrednosti prihvataju, a koje ne. Ako odgovore da ne znaju, trebalo je pitati da li u porodici ili u školi o tome ikad raspravljaju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.