Komentar
Nestorović reloaded: Bućkalo za somove
Doktor Branimir Nestorović predstavio je još bolji i noviji pokret „Mi snaga naroda“ i opet će na izborima glumiti opoziciju. I opet će odneti neke glasove
Umereno cirkanje tokom dana pomaže od raznih jada, nerviranja i besova; pod uslovom da se zadrži prisebnost duha. Kakva su vremena, teško treznima. Muškarac će s pravom očekivati da ga njegova jedina i voljena s razumevanjem dočeka takvog, pod dejstvom umereno do malo pripitog i odgovarajuće dobre volje
Tačnije rečeno – alkoholizam i prateće pojave. Sklonost piću i preterivanje u njemu donekle nepravedno se pripisuje isključivo muškom polu. To je uglavnom istina – donekle barem, kako da vam kažem… Tradicionalno vaspitanje ženske čeljadi mršti se na „konzumaciju“, je li, alkoholnih pića; s druge strane, „pravi muškarac“ mora da ima cug; to mu dođe kao neka kvalifikacija za njegovu „muškost“. Muškarac koji ne pije ili je pičkica (ako ne i gore); ili mu je doktor zabranio pod pretnjom smrću; ili se pića okanio kad je shvatio da to neće dobro svršiti, jer je već probao i video kuda to vodi.
Moja generacija muškića još je uživala tu privilegiju da ih njihova razredna u gimnaziji (lepotica Bogdanka u mom slučaju) odvede na „vinjauk“ u nekada postojeću zlosrećnu kafanu „Lion“, gde se sada prodaju dečje igračke, a iz razloga dobrog uspeha u filozofiji za četvrti razred gimnazije. Naravno da smo bili veoma umereni. Bogdanka je bila u pravu, s obzirom na to šta nas je sve čekalo u budućem našem muškom životu: studije i prateće pojave; bolje odmah da vidimo o čemu je reč i na tome sam joj do dana današnjeg zahvalan. Onda smo se na maturskoj večeri upropastili kao gude, pa smo sutradan shvatili njenu poruku: polako s tim.
Piće je – ako već niste zakleti trezvenjak (meni dosadna vrsta) – porok neizbežan u muškom životu. Pogotovo u nekim zanimanjima koje sada neću nabrajati, nema smisla, ali nagađate već. Ne kažem to radi pravdanja ili opraštanja onima koji preteraju; to je jednostavno tu kao civilizacijski problem. Nije da od pića nema koristi i utehe; nije naš praotac Noje tek tako počeo da gaji vinovu lozu odmah po završetku onog potopa onomad, čim je sišao sa gore Ararata (ne znam samo kako, ali dobro: ne treba sumnjati u Sveto pismo). Alkohol je – kažu doktori – anksiolitik i vazodilatator; običnim jezikom – uklanja zebnju (Angst) i širi krvne sudove. U umerenim količinima, naravno. Muškima je suđen između ostaloga i zbog ratničke rodne (čuj mene: rodne!) uloge: „Bez ruma nema šturma“, ponavljao je moj deda Nika poslovicu iz K.u.K. vojske. Iskreno rečeno, alkohol je među važnijim i popularnijim sredstvima za odbranu od „praćki i strela sudbe obesne“, da sada ne insistiram na politički i zdravstveno nekorektnim eulogijama. Alo, ljudi: treba ostati živ i smiren u jadima i problemima ovoga sveta, naročito danas (mada je uvek bilo manje-više isto). To, naravno, ne znači da se treba upropašćavati do totalne anestezije poput izvesnih severnih naroda koji to rade petkom i subotom, jer preko radne nedelje rintaju od jutra do mraka. Mi, sredozemni narodi, imamo tu kulturu pića koja se svodi na umerenost: bevandica i to; ali mi smo drugo.
Dopustićemo, dakle, da umereno cirkanje tokom dana pomaže od raznih jada, nerviranja i besova; pod uslovom da se zadrži prisebnost duha. Kakva su vremena, teško treznima. Muškarac će s pravom očekivati da ga njegova jedina i voljena s razumevanjem dočeka takvog, pod dejstvom (rekli bi seljaci), umereno do malo pripitog i odgovarajuće dobre volje. Arabijatne pijance, one koji su ters i odmah bi se svađali, ne podnosi niko, a najmanje njihove žene – što je i logično. To je ispravno: takvi i ne treba da piju, a kad piju onda su za bivenje. Slično je i sa bednicima koji „piju da zaborave“, umesto da piju da zapamte, kao sav normalan svet. U opisanim okvirima, dakle, umereno pijenje nije problem; štaviše je rešenje za mnoge muke, nemojte me krivo razumeti. „Ljudi misle da je lako piti“, govorio je jedan od mojih ranih učitelja u Školi života, g. Feman, ozbiljan reditelj (podelio je Oskara sa Duškom Vukotićem). „Varaju se: nije lako. To je vještina, dapače umjetnost.“ Nažalost, svaka budala misli da može da pije – i tako vekovima. Tu, plašim se, pomoći nema, kao i inače s budalama.
Kad je, pak, o ženama reč, stvari nisu mnogo drugačije. Znao sam ih malih i sitnih koje su mogle da popiju Božju kišu i da ostanu sasvim prisebne; znao sam ih koje smo pojili zapušačima od loze: jedan joj malo, dva joj mnogo. Kao i muškarcima koje sam znao, uostalom. Jedna je volela belo vino, ali em čisto, em da bude hladno; led joj je išao na živce, pa se setila: butelju beloga razlivala je u kalupe za led i stavljala u zamrzivač, pa je imala em belo, em hladno. Nijedan se muškarac toga nije setio – koliko znam. E, sad: pijana ili pripita žena u principu je isto što i pijan ili pripit muškarac; nisam još primetio razliku. Ako sam dobro razumeo, oboje su ljudska bića sa manje-više istim fiziologijama i metabolizmima: neko podnosi piće, a neko ga ne podnosi (uvežbanost, doduše, igra ulogu, rekao bi g. Feman).
Za oba pola (roda?) bitno je, međutim, da poznaju svoju meru i granicu u piću. Imam dragu prijateljicu koja tačno zna kad je trenutak da prestane i povuče se; i sam sam takav: posle određene granice prelazim na običnu vodu do kraja, pa makar i do zore (što mi se ne događa više; spava mi se, mator sam).
I to vam je sva ta veština i pamet; ništa naročito, ali slabo ko razume.
Doktor Branimir Nestorović predstavio je još bolji i noviji pokret „Mi snaga naroda“ i opet će na izborima glumiti opoziciju. I opet će odneti neke glasove
Naklapa se o tome ko će biti Brnabić umesto Brnabić, to jest predsednik nove vlade. Zašto, kad je potpuno svejedno
Četvrt veka od bombardovanja, niko ništa nije naučio. U Srbiji smo rešili da jedni drugima pričamo poluistine i svoje žrtve koristimo kao adute u produženom obračunu za „našu stvar“
Goran Vesić je na društvenoj mreži X rekao da je Tito srušio dve zgrade na čijem mestu sada stoji Generalštab jer su ga „podsećale na srpsku istoriju i stari poredak“, a da su ovi koji bi sad da sačuvaju to kulturno dobro isti takvi
Stanimir B. je okončao život zbog zverske torture u ćeliji zatvora Padinska Skela – državne ustanove u koju nikad i nikako nije smeo da dospe. Pravo pitanje zato glasi: gde mi to živimo? Jer Stanimir B. je slika u ogledalu i društva i svih nas
Intervju: Miloš Jovanović, predsednik Nove Demokratske stranke Srbije
Ako ne sprečimo krađu, možemo Vučića proglasiti za maršala Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve