Kada čujem da dojučerašnja predsednica Upravnog odbora Politike AD Sonja Liht tvrdi kako „o prodaji udela VAC u Politici zna koliko i drugi građani Srbije“, setim se i drugih njenih neistina o Politici.
Kada me 2008. godine smenjivala sa dužnosti urednice „Politike“, tvrdila je da to ne radi na zahtev Borisa Tadića već – Srđana Janićijevića.
(Čitalac će se setiti da je reč o zlosrećnom generalnom direktoru Politike, koji je odmah demantovao gospođu Liht, da bi zbog te neposlušnosti i sam uskoro bio smenjen.)
Kada joj je taj izgovor propao, navodila je druge: mali tiraž, nisku vrednost deonica, pritiske sindikata. Izricala je neiskrene komplimente mom profesionalizmu radije nego da prizna da se kralju ne sviđa gluma, odnosno moja uređivačka politika.
Naravno da u Srbiji nije vest da se po političkom vrhu mota neko neiskren i neistinoljubiv, dok su nekompetentni ljudi na važnim položajima pre pravilo nego izuzetak. Gospođa Liht se, međutim, razlikovala po tome što je u očima sveta tobož bila nezavisna intelektualka, i što je sa francuskom Legijom časti na reveru za vlast revnosno obavljala neprijatne političke zadatke kojim drugi (poput režisera Gorana Markovića) nisu hteli da prljaju ruke.
U srpskom političkom mulju je radila isto što i mnogi drugi operativci režima, ali je nju krasio „legitimitet“ za koji sada od nje čujem da meni, eto, nedostaje. Kažem da je dragulj u kruni srpskog štampanog novinarstva krišom i preko noći prodat nepoznatom kupcu jer je Sonja Liht kao zastupnik državnog kapitala propustila da iskoristi pravo preče kupovine, a ona na to odgovara da „nemaju legitimitet oni koji su Politiku doveli na ivicu ambisa“.
Stvarno? Kada me gospođa Liht pre četiri godine pod lažnim izgovorima smenjivala, prosečan dnevni tiraž „Politike“ bio je 75.000 primeraka. Kada je gospođa Liht proletos ostavljala „Politiku“, tiraž se već bio srozao na pedesetak hiljada. A ljudi koji prate vrednost deonica na tržištu vele da je vrednost kompanije Politika AD sada deset puta manja nego kada je gospođa Liht pre četiri godine započela svoju nestručnu akciju „spasavanja“ najstarijeg lista na Balkanu.
Sonja Liht priznaje da je za njenog mandata bilo „teških rezova i otpuštanja“, ali dodaje da su bar ljudi odlazili „uz određeni socijalni program“.
Stvarno? „Politika“ je posle mog odlaska brutalno očišćena od novinara koji su mogli smetati novom konceptu, novinara od kojih su neki napravili najbolji antikorupcijski sajt u ovom delu sveta, Pištaljku. Kada je „Politika“ prodata, u njoj nije bilo novinara koji su umeli da otkriju kome je prodata. Sumnjam da je socijalni program gospođe Liht uteha čitaocima koji su gladni nezavisnih informacija i izvora.
Sada bi da me kompromituje aluzijama o velikoj plati, ali ne iznosi konkretne sume. Moja je plata, kada sam postala glavni urednik Politike, bila 160.000 dinara, što je bila dinarska protivrednost 2000 evra. Kada je gospođa Liht stigla u „ambis“ „Politike“, plata glavnog urednika koji je došao posle mene je višestruko uvećana. Može li „kredibilna“ gospođa da objasni tu činjenicu? Ili da je demantuje, ako može?
Sonja Liht je za vlast radila sve ono što nezavisni intelektualac ni za koga, nigde i nikada ne bi smeo da radi. Sada joj se, na njenu i našu sramotu, povodom tajne prodaje „Politike“ mora postaviti ono klasično novinarsko pitanje: šta ste znali, i kada ste to znali?
Autorka je predsednica UNS-a i bivša glavna urednica „Politike“
Plata i bonusi
Sonja Liht (na slici), predsednica Fonda za političku izuzetnost i bivša predsednica Upravnog odbora Politika A.D. je na pitanje, kako reaguje na navode prvog potpredsednika vlade Aleksandra Vučića o prodaji lista kao „političkom kriminalu uz ekonomske zloupotrebe“, kazala da o tome zna koliko i svaki građanin iz medija.
Ona je reagujući na izjavu predsednice UNS-a Ljiljane Smajlović da su ona i bivši premijer Mirko Cvetković bili zaduženi za zaštitu državne imovine – „Politike“, rekla da su rukovodioci u Politici imali visoke plate i bonuse, a da je dug rastao „iz dana u dan“.
„Nemaju legitimitet oni koji su ‘Politiku’ doveli na ivicu ambisa. Mi smo se bavili time kako da spasimo kuću od propadanja. UO je imenovan jula 2008. godine i tada smo zatekli katastrofalnu situaciju u ‘Politici’ i Politici A.D. Zatekli smo milionske dugove“, rekla je Liht.
Ona je dodala da su rukovodstvo firme, „pa i Ljiljana Smajlović dobijali ogromne plate i bonuse, a dug je rastao iz dana u dan“.
„Cela ‘Politika’ je bila pred ambisom. Kada je došlo do promene došlo se do toga da danas ‘Politika’ posluje u pozitivi. To je značilo teške rezove i otpuštanja, ali su bar ljudi otišli uz određeni socijalni program“, istakla je Liht.
„S kim i kako su vođeni pregovori UO i ja nismo znali. Znali smo da je u jednom trenutku VAC ponudio Politici A.D. da otkupi njihov deo, ali je 4,7 miliona evra za nas bila previsoka cifra. Čak smo pokušali da prikupimo sredstva iz kredita Evropske banke namenjena za medije, ali smo saznali da taj kredit ne može da se koristi u te svrhe“, rekla je Liht.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.