| Nedelja |
Vreme broj 496, 8. jul 2000. |
|
Kako pobediti režim na izborima (13) Država
mrtvaja
U ovom mrtvilu
su usahle prave pokretačke energije rada i stvaranja, a raspomamile su se
niske strasti grabeža, koristoljublja i najraznovrsnijih poroka. U njemu
su svi ugroženi, svi zaplašeni, svi unezvereni. U njemu je mlađ teret i
opasnost. A kada takvo nakaradno stanje i poroci prevladaju, kada otkažu
moralne kočnice, tada nastupa opasno vreme za sve žitelje mrtvaje.
Nastaje vreme mrtvaštine – daća, podušja i karmine. S toga smo češće na
grobljima, sa prirodno i nasilno upokojenima, nego pred porodilištima, češće
obavijeni tugom nego radostima, a sasvim izvesno mukotrpnije i kraće živimo.
Izbor nam je veliki, između muljevitog dna i teške žabokrečine. Toj mrtveži
zgusnutoj i tupoj, gde sve izgleda simulirano, nestvarno i
iracionalno, prilagodili su se preostali starosedeoci zemlje Srbije i
pridošli nesrećnici – prognanici. Ni jedni ni drugi nisu blagovremeno
shvatili veliku mitomansku podvalu. Jedan mali i napaćen narod, predugo
porobljen i obespravljen, progutao je veliku udicu, o svojoj svetoj i
misionarskoj ulozi. Pomognuto mu je da umisli da treba i da može da
ispuni želje brojnijima i moćnijima od sebe. U ovoj zemlji čuda
dogodilo se novo čudo, u istom mesijanskom verovanju našli su se delovi
visoke srpske inteligencije i široki slojevi neobrazovanih i osiromašenih
ljudi, natopljeni primitivnim nacionalizmom. Pojavili su se lažni
generali i paravojske, inscenirane su velike bitke i velike pobede. Umesto
svog života i života svoje porodice pokušali su da žive život nacije,
pogrešno verujući da se uskrsnuće naroda može ostvariti simboličkim i
prečim putem. Preuzeli su teret koji objektivno nisu mogli da iznesu. Taj
veliki i teški teret ih je smrvio. Pogrešnom strategijom teško su
ranili sopstveno nacionalno biće i znatno su oslabili nacionalni duh.
Velikom strašću uništili su svoju veliku ljubav. Posle svega, posle strašnih
iskušenja i patnji, može li se upristojiti ova država mućke? Izgleda
razuman stav da se treba što pre osloboditi iluzije o postojanju ravnoteže
moći vlasti i opozicije. Na delu je zapravo (prividna) ravnoteža nemoći.
S jedne strane, vlast je uništila institucionalne kapacitete političkog,
pravnog i ekonomskog sistema, a istovremeno je uspela da diskredituje i međunarodnu
poziciju zemlje. Sa gledišta normalne vladavine i upravljanja, vlast je
poodavno mrtvovidna i mrtvoduhna,
ali se još čeka na mrtvozornika.
Njegov dolazak sprečavaju sile vojačije i pandurije, podržane sumnjivim
inostranim kapitalom i nesumnjivo preduzetnički
orijentisanom YU–business
elitom. S druge strane, opozicija, pravotvorena i krivotvorena, kolebljiva
u ambicijama oko prioriteta koraka u osvajanju vlasti i/ili participacije
u njoj, ponovo pokazuje već viđene znakove umora i dezorijentacije, od
jalovog kruženja oko utvrđene vlasti, misteriozne snage. Mada su
slabosti na strani opozicionog bloka već poodavno jasno prepoznatljive,
istine radi ne smeju se zaboraviti ni uslovi i okolnosti u kojima je
opozicija delovala i u kojima deluje. Opozicija nije tretirana kao
prirodni protivnik, oponent vlasti, koji je s njom u borbi, ali i u
saradnji, jer su u pitanju predstavnici istog naroda, jer je u pitanju
interes istog naroda, već kao ozloglašeni i potkupljivi neprijatelji. Da
je to samo deo nekorektno vođene (pred)izborne kampanje, u kojoj se izmišljaju
afere, pokreću skandali i lansiraju glasine, ovo stanje bi bilo znatno
bezazlenije. Ali, u pitanju je frontalni sudar između saterane vlasti i
delova rasterane opozicije, koji samo velikim čudom može proći bez žrtava.
Tenzije se neće, međutim, smanjivati sve dok je na delu abnormalna
koalicija ultralevih i ultradesnih snaga i preživela simbioza aparatčika
partijskih i državnih institucija. Dosadašnja crna hronologija i potresna
svedočanstva o zverstvima i nesrećama na ovom prostoru treba da budu
sudbonosno upozorenje o našim dosadašnjim nesklonostima i
nesposobnostima da konflikte razrešavamo na miran i koristan način. Za
taj važan preokret u političkom ponašanju, potrebni su novi ljudi,
nespremni da izazivaju socijalne požare, a spremni da ih blagovremeno
obuzdaju, ukoliko se ipak pojave. To su ljudi visoke struke i visokog
morala, to su mladi ljudi, demokratske orijentacije, koji svoju budućnost
vide u svojoj zemlji, oslobođenoj mrtvouzica i mrtvopuvala
ili mrtvopuhala. Autor je
saradnik PALGO centra "Beograd" |
|
Mini intervju: Milan R. Kovačević Bela lista - pomak
"U aprilu su izmenom propisa Evropske unije precizirane sankcije koje predviđaju zamrzavanje novca i države i preduzeća iz Srbije. Prvi put je, međutim, predviđeno da se i u Srbiji od sankcija izuzmu određena preduzeća koja dospeju na prilog 6, ili na popularno nazvanu 'belu' listu. Na njoj je od većih firmi Tehnogas, Tetrapak, Societe General banka. Tehnogas je sa 60 odsto kapitala prodat nemačkoj firmi 'Meser', i očito je interes 'Mesera' učinio da se Tehnogas nađe među tim preduzećima. Slična situacija je i sa Tetrapakom, u koji je ulagala švedska firma. Možemo zaključiti da bi veći obim stranog ulaganja kod nas poslužio i kao odbrambeni mehanizam od sankcija." "VREME": Bela lista je "ujedinila" vlast i opoziciju u negativnim ocenama. Kako se ona čini ekonomistima? KOVAČEVIĆ: Ne mogu da se pomirim sa kritikama preduzeća, pošto je to samo prvi korak ka potpunom skidanju sankcija, kojem valjda svi moramo težiti. Mnogi se još nisu ni potrudili da dospeju na belu listu. Šalju se raspisi da nije dobro dospevati na nju. Širi se strah od domaćih sankcija onima koji se oslobode stranih. Prava konfuzija. Delimično oslobađanje od sankcija bar nekih preduzeća napadnuto je sa svih strana u Srbiji. Možda je nekima zaista još bolje ako bude još gore. Sankcije su, naravno, u celini kontraproduktivne. Ali zatvaranje Srbije izvana pomaže onima koji to žele iznutra radi očuvanja lošeg sistema. Zato posebno čudi priklanjanje tom kriticizmu čak i delova demokratske opozicije. Vreme je da razumemo potrebu da se pomirimo sa svetom i ekonomski, i da iskoristimo svetsko tržište kapitala i robe i usluga za svoj razvoj. Pred nama su bolna tranzicija i krupne promene. Skidanje sankcija, makar i postepeno, važan je korak u otvaranju domaće ekonomije i njenom efikasnijem funkcionisanju. Kakvi će biti efekti jasne podele među preduzećima sa Kosova, iz Srbije i iz Crne Gore? Kosovo i Crna Gora izuzeti su od sankcija, ali sa poslednjom izmenom propisa Evrposke unije ostavljena je mogućnost da se i tamo pronađu preduzeća za koja će važiti sankcije. Drugim rečima, sada su sva preduzeća na Kosovu i u Crnoj Gori na "beloj listi" ali se radi na "crnoj listi" kako bi određeni broj preduzeća bio kažnjen. Ovakvo postupanje je u skladu sa obrazloženjem da su sankcije protiv Srbije uperene protiv sadašnjeg režima, dok se prihvata da je Crna Gora zakoračila na put liberalizacije i demokratskog razvoja. Po tome, u planovima za budućnost Srbije je samo jedno – da se promeni režim, nakon čega će doći i do skidanja sankcija i uključivanja Srbije u kretanja u Evropi. Jelena Grujić |