| Zona sumraka |
Vreme broj 480, 18. mart 2000. |
|
Kulminacija interesa
Nisam ni znao da su frekvencije prirodno bogatstvo. Ali, to jeste logično.
Čiji su temperatura, vazdušni pritisak, vodostaj i sl., nego državni?
Frekvencije su savezno bogatstvo, to čak ni Crnogorci ne dovode u
piranje: ministar Marković baš reče kako saveznu vladu crnogorski čelnici
nazivaju "takozvanom" [isto kao i g. ministar opoziciju], ali je
bez obzira na njenu takozvanost redovno i uljudno mole za dozvole. Koje
vlada daje, odnosno prodaje ne praveći ni najmanju razliku između
federalnih jedinica: "Oni su nama svi jednaki!" uskliknuo je
ministar Marković na konferenciji za štampu. Naša država jeste bogata frekvencijama, ali to ne znači da može da
zgrabi koju ko stigne (frekvenciju). Haos koji je vladao pre nego što je
ministru Markoviću dozlogrdilo bio je toliki i takav da je čudo što
nisu padali putnički avioni (dobro, tu su i sankcije bile od koristi), što
se nisu survavali helikopteri MUP-a, što nismo dobijali pogrešne
hidrometeorološke izveštaje i što gräd nije uništio našu letinu.
Ali, ako smo se dosad provlačili, više niti smemo niti hoćemo. Do kraja
marta sve će frekvencije biti pročešljane i očešljane, dugovi
Ministarstvu biće poravnati, oni koji ne budu platili dobiće katanac i
zateznu kamatu, ostali će imati sliku bez snega i ton bez krčanja...
Ministar Marković poverio je novinarima da su stanice u poslednje vreme
ispoljavale interes da rad usaglase sa zakonom, ali je "taj interes
kulminirao ovih dana". Bi li ministar Marković od 1. aprila mogao da preuzme neki drugi
resor? Komunikacije će biti cakum-pakum, a ministar koji ima tako
uverljivu retoriku, tako jasnu logiku, koji je sebe celog posvetio sprovođenju
zakona mogao bi vajaterpovski duh da unese i u druga ministarstva. Evo ga
u ministarstvu za socijalno staranje: "Uvidom u stanje sa 2. aprilom
2000. ustanovljeno je da porodiljama, samohranim očevima i siročićima
država duguje toliko i toliko dinara (hiljada, miliona, otkud znam). S
obzirom da su deca naša budućnost, da bez dece praktično nema
nataliteta a time, dugoročnije gledano, ni stanovništva, Ministarstvo se
obavezuje da će ovoj deci (od kojih su mnoga uprkos izvesnoj
pothranjenosti već i porasla), njihovima majkama i starateljima shodno
Ustavu SRJ i Zakonu o podmlatku isplatiti neizmireni dug uvećan za kamatu
predviđenu zakonom. Odluka stupa na snagu samim činom objavljivanja, a
krajnji rok za isplatu državnog duga jeste 17. april 2000." Ili, pozabavi se ministar Marković štednjom građana, prouči
podatke, budući savestan proveri ih još jednom, a onda sazove
konferenciju za štampu, ili zakaže sednicu vlade otvorenu za štampu:
"Poštovane kolege ministri, poštovani predstavnici sredstava javnog
informisanja. Izgleda da je u poslednjoj deceniji došlo do izvesnog
zastoja u isplati štednih uloga i kamata, kako deviznih tako i dinarskih.
Ako je na svakoj od štednih knjižica pisalo da za ulog jamči država,
postavlja se pitanje ko jamči za državu?! Mi, kolege, mi koji smo na
njenome čelu! Dug štedišama, bez obzira i baš zato što je pozamašan,
mora, uz pripadajuće kamate i izvinjenje sa najvišeg mesta, biti
komitentima banaka vraćen najkasnije za dve nedelje. Posebna komisija na
čijem ću čelu biti lično ja istražiće gde je pošteno zarađeni
novac stanovništva otišao, oni čiji su prsti bili umešani u ovu
nezakonitu rabotu biće izvedeni pred sudiju za prekršaje koji će ih
shodno opštinskim propisima kazniti u roku od 24 sata." Ipak, najviše volim da zamišljam konferenciju za štampu gde ministar
Marković raskrinkava pretplatu na RTS: "U raspodeli prirodnih
bogatstava RTS-u je pripala sasvim pristojna frekvencija, tako da su njeni
poslenici mogli da emituju program, da imaju reklame, mogli su sa
pojedinim građanima da sklapaju i pretplatničke ugovore. Nedavno je, međutim,
ustanovljeno da ova kuća u saradnji sa Elektrodistribucijom naplaćuje
pretplatu i onima koji ne gledaju njihov program, čak i građanima koji
uopšte nemaju televizor. Još rimsko pravo poznaje instituciju neplaćanja
za ono što nije poručeno i konzumirano, odblesak ovog principa imamo i u
kafanama – za ono što niste tražili i što niste popili ne treba ni da
platite. Kako se ovaj sramotni namet ubira od građana godinama, zahtevam
da se protivzakonito stečena dobit vrati oštećenoj strani, uz kamate
koje predviđa savezni zakon obligacijama, a da se protivu RTS-a i
Elektrodistribucije povede odgovarajući prekršajni postupak, da se
odgovorna lica primerno kazne kako se nemio događaj ne bi više nikad
ponovio!" Ili, pozabavi se ministar Marković penzijama, primeti da tu nešto ne
štima i stvar preuzme u svoje ruke: "Uvidom u evidenciju Zavoda za
penziono i invalidsko osiguranje ustanovljeno je da socijalna primanja
nisu isplaćivana u skladu sa zakonom. Ako su deca naša budućnost,
penzioneri su naša prošlost, a to je još i najslavniji deo naše
istorije; nedopustivo je da im penzije spadnu na tako niske grane, da im
se ne isplaćuju svakog prvog... To je kršenje moralnih kodeksa savremene
civilizacije, ali i kršenje akata pozitivnog prava. I sve je to do danas
uspešno skrivano od našeg ministarstva! Ipak, kako je rečeno u
Manifestu Komunističke partije, nema ničeg tajnog što se neće doznati,
nema ničeg skrivenog što se neće poznati: počinioci ovog nezapamćenog
delikta u kojem ima elemenata kolektivne eutanazije biće u najkraćem
roku pohvatani i izvedeni pred lice pravde!" Ali, pre toga treba da budu uhvaćeni oni koji su pretukli saveznog
inspektora za telekomunikacije. Ministar Marković ih je nazvao hajducima.
"Hajduk" i "batinaš" nisu baš sinonimi (hajduci bi
orobili poneki turski karavan, ali nisu tukli inspektore), ministar to
zna, ali zna i da govor mora biti slikovit a, drugo, nisu li hajduci
krasan omaž onome ko se nedavno obračunao sa janičarima? Ljubomir Živkov |