LJUDI I VREME

Vreme broj 444, 10. jul 1999.

 

Izjava nedelje

"Obnova zemlje je patriotski i profesionalni zadatak za novinare i menadžere."

DUŠAN ĐORĐEVIĆ,

direktor, glavni i odgovorni urednik Tanjuga, te predsednik Komiteta za informisanje Jugoslovenskog saveta za razvoj menadžmenta (klasa prof. dr. Milije Zečevića) i Jugoslovenskog borda menadžera [...] ("Politika")


IVICA MILOSAVLJEVIĆ, LJUBISAV ALEKSIĆ (novinari) i MILOVAN UROŠEVIĆ (snimatelj)

odgovorili su Milovanu Drecunu, televizijskom komentatoru i reporteru koji je čitaocima "Svedoka" poverio razloge istorijskog odlaska iz RTS-a: "Tvrdite da ste onog trenutka kad ste se zaposlili u Televiziji imali jednu od najvećih plata, veću čak i od urednika 'Dnevnika'. Verujemo. Smatrate li da je normalno da tek pristigli novinar iz vojnog časopisa to i zaslužuje? [...] Kao razlog za svoje povlačenje iz sveta novinarstva kažete 'zasićen sam novinarstvom, postigao sam maksimum'. Ni u to ne sumnjamo, čak posle svega smemo da kažemo da smo uvereni u to. Tačno, postigli ste maksimum, ali svoj, a ne i profesionalni. [... ] Naime, Vaše viđenje TV novinarstva u kome slika služi tek da pokrije reporterove opservacije, daleko je od televizijskog izraza."

ZAGORKA VIDOVIĆ,

članica upravnog odbora Udruženja štediša Jugoslavije, povodom ultimatuma savezne vlade da se Udruženje za nedelju dana iseli iz prostorije koju je godinama iznajmljivalo i koristilo u Zmaj-Jovinoj ulici: "Država ni u jednom trenutku nije pokazala dobru volju da nam izađe u susret. A od nešto više od dva milion štediša, koliko nas zvanično postoji (nezvanično - čak više od tri miliona), oko 25 odsto je umrlo i nemaju naslednike." (Danas")

ALEKSANDAR VUČIĆ,

ministar informacija Srbije, o trnovitosti staze kojom upravo fakirski korača: "Politika je težak posao, i to ne kažem slučajno. Oni koji su daleko od politike misle da je to lak posao. Zahteva stravične živce, sve moguće igre, na svašta [se] morate navići, da prođete kroz sito i rešeto. U ratnim uslovima to je posebno specifično." ("Svedok")

IVAN NOVKOVIĆ,

montažer leskovačke televizije koji se u poluvremenu košarkaškog finala samoinicijativno obratio leskovačkoj naciji (nahiji):

"Ja nisam plaćenik, ja sam podstanar." ("Novosti")

VEČERNJE NOVOSTI,

dnevni list sa najvećim tiražom u SRJ, smatraju da će i domaća proizvodnja kavijara ove godine dostići nezapamćen tiraž - "kavijara će biti kao pleve" . Zaista, direktor kladovačkog ribogazdinstva "Đerdap" Siniša Stamenković kaže: "Već 1994. godine proizveli smo 50.000 popularnih 'kopilana' [vrsta stvorena ukrštanjem morune i kečige]. Pustili smo ih u Đerdapsko jezero i oni već ove godine stasavaju za proizvodnju ikre od koje se dobija na daleko čuveni kavijar 'made in Kladovo'."

Novosti kažu da su riblja jajašca dostupna svakom alasu, ali ne zna svaki alas da napravi kavijar. Tajnu je dunavskim alasima, 'Novosti" ne kažu kojim, otkrila "stara Ruskinja, grofica koja je posle Oktobarske revolucije prebegla u Srbiju".

Ako je iko dugovečan, Rusi su. Možda grofica još živi, možda još može da primi nagradu za najplemenitiji podvig?

BORA MILOŠEVIĆ,

ambasador SRJ u Rusiji: "Na Kosovu su sveže grobnice i OVK to dobro zna. Da je to sistematski učinila srbijanska policija, verujem da bi mnogo profesionalnije prikrila te greške i zločine." ("Glas")

MIHAILO MILOJEVIĆ,

predsednik Privredne komore Jugoslavije, oštri se za coup de grace rastućoj nezaposlenosti: "Ako, na primer, imamo višak radnika u Rendgen aparatima, mi ćemo te radnike poslati u Svrljig na planatažu višanja, gde nedostaju radnici." ("Glas")

JOVAN MARIĆ,

psihijatar, profesor, pisac [Kakvi smo mi Srbi i zašto smo takvi] u razgovoru sa novinarkom "Politike" obelodanio je da su se mnogi zakrvljeni supružnici baš usred i usled bombardovanja primirili, mnogi su suspendovali inače umesnu odluku o razvodu jer su shvatili da je "njihova bračna drama ništavna naspram katastrofe nacije": "Dva neprijatelja su se prividno zbližila zbog više sile iz kosmosa."

Građani Jugoslavije koji su nastradali u bombardovanju uputiće preživelim članovima porodica omaž u vidu besplatne struje. Razdoblje oproštene struje se grubo uzev podudara sa vremenom ožalošćenosti (duže je od šest nedelja, nije baš pola godine), ali sudeći po dokumentima koja treba dostaviti Elektrodistribuciji (potvrde od Vojske Jugoslavije i od MUP-a), ova tužna beneficija važiće samo ako je član uže porodice nastradao u uniformi.

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)