| POLITIKA |
Vreme broj 444, 10. jul 1999. |
|
Leskovac: Protest neposlušnog građanina Gest vredan mesec dana zatvora Kako se Ivan Novković izborio za svojih sedam minuta iskrenosti i šta se posle događalo
Jedan od njih, Bojan, kaže za "Vreme" da su mu policajci ranije tog dana, pre nego što je masa pokušala da probije kordon ispred SUP-a, dovikivali da su na njihovoj strani: "Mi nismo policija Žike Žmigavca, mi smo vaša policija". "I oni su sa nama. Čuli smo da su im se načelnici podelili zbog toga. I oni su građani, a ovo je čisto građanski protest. Ne znam da li je Ivan Novković to hteo ili ne, ali on je pokrenuo lavinu. Ljudi su izašli na ulicu baš zbog toga što mu veruju, jer protestuje kao građanin, što ih na to nije pozvala nijedna politička partija", Bojanove su reči. KRAVATA, TREMA: Ivan Novković je kao realizator programa opštinske televizije Leskovac, u pauzi između poluvremena košarkaške utakmice Jugoslavija - Nemačka, pustio kasetu na kojoj je snimio samog sebe. Ozbiljan, sa kravatom, dok mu se papir tresao u rukama, najpre se predstavio, izvinio zbog treme, a onda pozvao načelnika Stefanovića da podnese ostavku a građane da se 5. jula okupe na centralnom trgu u protestu protiv lokalnih vlasti. "Lepo od Živojina Stefanovića što je načelnik Okruga, ali je pogubno što je naneo katastrofalne posledice nama građanima, a i seljacima. Zahvaljujući njemu postali smo nerazvijeni, ali sam siguran da će se od danas građani smejati samo njemu, najvećem gubitniku juga Srbije. Pokažite da ste dobri u dubini duše, dajte ostavku. Da li poštujete integritet ličnosti? Kako se osećate kada smenjujete bolje od sebe i kada ljude koji drugačije misle ostavljate bez posla? Volite li ljude? Da li ste kreirali pozitivne promene kada ste poslali 40.000 ljudi u rat? Da li ste osetili potrebu da budete tamo sa njima sve vreme kao što je to uradio naš patrijarh Pavle? Verujete li u Boga? Imate li odgovor na ova pitanja? Ako ne znate odgovor, pitajte ljude", govorio je Novković u programu sa unapred snimljene trake, dok su mu kolege iz smene lupale na vrata režije u koju se zaključao. Molili su ga da prestane, jer je opasno i jer zove direktor. Novković je kasnije objasnio da je imao na umu priče svojih drugova rezervista koji samo što su se vratili sa fronta, pa je odlučio, još nekoliko dana pre toga dok je u tajnosti snimio kasetu, da "sluša srce, a ne mozak, da pobedi strah i kaže ono što misli i što svi znaju". Kada je sedmominutna izjava bila završena, Novković je pustio spot Riblje čorbe "Pogledaj dom svoj anđele" i išetao iz zgrade. Bio je u ilegali do mitinga u ponedeljak, kada je govorio pred 20.000 ljudi koji su se odazvali njegovom pozivu, a sutradan je bio uhapšen u kući svojih prijatelja, gde se krio. Sudija Mirjana Marković osudila ga je za manje od 24 sata na mesec dana zatvora zbog "organizovanja mitinga bez odobrenja nadležnih organa". MOBILIZACIJA: U leskovačkom kraju je od 80.000 žitelja mobilisano zvanično oko 20.000, nezvanično kažu da su "digli" skoro duplo, jer ih je samo iz okolnih leskovačkih sela još 20 hiljada. Crkva je na kraju rata održala opelo za 57 poginulih. Taj spisak, ime po ime, prvog dana protesta čitao je sa krova svog crvenog "keca" u megafon student prava Predrag Pešić. Nije ni završio, kada su iz mase počeli da dovikuju oni čiji su znani preskočeni: "Moj komšija, moj zet, ima ga još jedan odatle..." Javio se jedan od policajaca, njegovog kolegu nisu pročitali. Masa je urlala. "Žika Žmigavac je kriv za mobilizaciju." Leskovčani pamte bruku koja je pukla pre mnogo godina, kada je u posetu Leskovcu došao Slobodan Milošević. Za vukovarsko ratište Živojin Stefanović tada je lično Miloševiću obećao 3000 duša. Svima koji su se živi vratili iz tog rata u vojnim knjižicama piše da su bili dobrovoljci, iako su svi bili mobilisani, kaže Bojan, koji sada demonstrira na trgu: "Ne znam da li će mobilizacija doći glave Slobodanu Miloševiću, ali znam da će doći glave Živojinu Stefanoviću. Zato narod sada i demonstrira.". Bojan je bio na frontu oko Gnjilana, kao i većina Leskovčana, kada je Stefanović sa grupom republičkih funkcionera došao u obilazak ratišta noseći humanitarnu pomoć. Načelniku su oficiri savetovali da sačeka, da ne ide do rovova, jer ne mogu da mu garantuju bezbednost. Dan nakon prvih protesta, Stefanović je na konferenciji za štampu rekao da je miting u Leskovcu politički i da je održan odmah nakon što se u zemlju vratio izdajnik i dezerter Zoran Đinđić. "Ovo je bio skup netolerancije. Okupljeni su pokazali da nisu za izbore, jer vlast se ne menja na ulici već legalnim putem. Ovo su metode destrukcije, uličarenja i rušenja", rekao je načelnik nesigurnim glasom. Stefanović je na vlasti u leskovačkom kraju više od petnaest godina menjajući funkcije. Novković je radio na televiziji koja je pod njegovom kontrolom, pa je Upravni odbor batalio ono drugo poluvreme, pripremio saopštenje i emitovao ga momentalno posle utakmice. VD Direktora TV Leskovac Aleksandar Davinić izvinio se gledaocima "zbog grube zloupotrebe od strane radnika TV-a koji je ugrozio ugled kuće i kolega" i njegov nastup ocenio kao "vandalski pokušaj da se sruši ono što NATO nije uspeo". U istom bloku pročitano je i saopštenje SPS-a u kojem je isti čin pojašnjen kao "zlonameran i uperen na čoveka koji ima veliki ugled u ovoj sredini". Novković je, rečeno je još, koristio oružje da kolege iz režije povinuje svojoj volji. Ipak, Uprava televizije suspendovala je sve radnike koji su bili u smeni kada je Novković pustio kasetu.
"Meni i mojoj porodici zaprećeno je fizičkom likvidacijom", rekao je Dobrosav Nešić, predsednik Odbora za ljudska prava u Leskovcu. One noći kada je narod demolirao načelnikovu kuću, u komšiluku sa Nešićima, Stefanović je upao u njihovo dvorište sa pištoljem. "Ko zna šta bi se desilo da pripadnici MUP- a nisu na vreme intervenisali", kaže Dobrosav Nešić. Njegov brat uhapšen je dva dana kasnije. Student Predrag Pešić je na prvom mitingu podsetio građane da "kad god su Milošević i Šešelj branili srpske zemlje, na izgubljenim srpskim teritorijama su ostajali naši grobovi". On je već danima u ilegali, a za "Vreme" je rekao da će zbog takvih reči, poručili su mu, dobiti bar šest meseci zatvora. Sada menja mesto boravka na svakih desetak sati. Policija je posetila njegovog oca u fabrici gde radi i rekla mu da "nađe sina kako zna i ume". "Grad je pun policije koja se iz Uroševca povukla u Leskovac. I ne samo odatle. Kada su obilazili moj komšiluk, policajci su rekli da su iz Beograda, pitali su za adrese jer ne poznaju teren", kaže Pešić, uveren da je lokalna policija na strani Leskovčana. Isto tako, on smatra da je to osnovni razlog zašto je drugog dana mitinga bilo mnogo manje ljudi, a mnogo više policije. "U ponedeljak se na moja kola peo svako ko je hteo nešto da kaže. Mnogo radnika iz raznih fabrika i svaki od njih tražio je ostavku svog direktora. Onda rezervisti koji su nam ponudili obezbeđenje, pogotovo Novkoviću. Bilo je seljaka i žena, kojih ranijih godina nije bilo puno na mitinzima. Svi oni hoće da Žika Žmigavac ode", kaže Pešić. Drugog dana bile su tuče, "sami su se izdvojili neki liderčići". Elan ipak ne opada, računaju, kažu, na proteste i dalje. Zahtevima za ostavku Stefanovića pridodat je i zahtev za oslobađanje Ivana Novkovića (34 godine, otac šestogodišnjeg deteta). Leskovčani uzvikuju "Marš, Slobo, marš". Jelena Grujić |
|
Gde to narod može da priča šta hoće
Direktor Aleksandar Davinić ih čeka, čim su ušli počeo da se dere. "Nisi mi ti otac pa da mi se dereš. Želimo da objavite najavu skupa za sutra", kaže Pešić. "To ne mogu. Ako hoćete intervju ispred stranke, to se plaća." "Ne zastupamo nikakvu stranku, to je glas naroda." "Na kojoj to svetskoj televiziji može da se priča šta narod hoće." "Tražimo da demantujete laž da je Novković pretio pištoljem radnicima iz iste smene." "Nije tačno da smo to rekli." "Tačno je. Hoćete da vam donesemo kasetu na kojoj je snimak tog saopštenja?" "Nemaš ti meni šta da dokumentuješ." "Hoćete da demantujete?" "Neću. Novković je bio loš radnik. Evo svi će da kažu kakav je Novković." (Prisutni radnici, njih desetak, ćute, Davinić ponavlja nekoliko puta, svi će da kažu.) |
| sadržaj naredni |