| KULTURA |
Vreme broj 441, 19. jun 1999. |
Knjige Odiseja nepouzdanog junaka Aranžman, najuspešniji od Kazanovih pet romana objavljenih između 1962. i 1982, bio je prvi na listi bestselera punih trideset i sedam nedelja Reditelj koji je naterao Tenesija Vilijamsa da završetku drame Mačka na usijanom limenom krovu doda malo više pozitivnog i optimističkog naboja nije bio sklon da u sopstvenom romanesknom stvaralaštvu rasipa nedvosmisleno srećna rešenja. Vilijamsov Brik Polit, čija bezvoljnost i ravnodušnost razorno deluju na ljude koji ga vole, kao da je nagovestio književnog junaka Elije Kazana, njegovu nedoumicu koja se može formulisati kao sledeće pitanje: postoji li pravi poriv za promenu? Aranžman, najuspešniji od Kazanovih pet romana objavljenih između 1962. i 1982, bio je prvi na listi bestselera punih trideset i sedam nedelja. U njemu se sa mnogo oštrine, beskompromisnosti i surovosti zaseca u pitanja identiteta i odnosa sa svetom. Naizgled, Aranžman (štampan 1968, a već iduće godine ekranizovan - sa Kirkom Daglasom i Fej Danavej u glavnim ulogama) pokazuje sve odlike američkog romanesknog pisma - neselektivno mešanje fiktivnih i autobiografskih elemenata (glavni junak je, kao i autor, sin grčkog trgovca tepisima iz Anadolije), potrebu da se barem ovlaš predoči socioistorijska panorama suvremene Amerike (brojne reminiscencije na krah berze 1929. koji je neumitno predodredio život junakovog oca) i izazov da se prikaže dvoseklost američkog sna i duplo dno priče o uspehu. Ovaj roman obeležen je naporom da se uspostavi pravi odnos prema svetu, prava skala moralnih vrednosti i prvenstveno da se odredi pravi smisao ljudskog delanja u svetu.
Ovaj obiman roman komprimira mnoštvo sporednih zapleta i epizodnih likova koji samo otkrivaju nove aspekte Edijeve ličnosti. Kao što je Tenesi Vilijams neprestano naglašavao da književni junak mora biti obavijen misterijom, ponajviše u nameri da se iskupi za neke neuspele karakterizacije, tako i Kazan gradi junaka čija je tajna neočekivanost. Ovaj krajnje pouzdani pripovedač istovremeno je i nepouzdani junak: šizofreni rascep u ličnosti između želje i dužnosti, između slobode i konvencije, omogućava Ediju da sabrano i sistematično posvedoči o sopstvenom ludilu, o svim prelomnim trenucima svog života. "Talenat je tako često beleg od ožiljka koji prekriva ranu", rekao je jednom Elija Kazan. Njegov junak prolazi kalvariju preljube, razvoda, poslovne diskreditacije, emotivnog kolapsa, poroka, ludila i zločina kako bi otkrio svoj talenat - talenat za pisanje. Prvi signal o tome javlja se u reminiscencijama na oca, koji je svog starijeg sina, nezanteresovanog za zgrtanje novca na ćilimima, podrugljivo zvao "Šekspir" - isto onako kako glavnog junaka Vilijamsove Staklene menažerije, sanjara i pesnika, zovu kolege s posla. Kazanov Šekspir koji sanjari o Tolstojevoj sudbini u finalu romana postaje pravi američki pisac, pisac prekaljen iskustvom, koji piše na neutralnom području mašte gde se udružuje doživljeno i zamišljeno. Vladislava Gordić |