Društvo

Vreme broj 440, 12. jun 1999.

 

Saradnja: CNN i RTS

Medijski rat i mir

O čemu je šef svetske redakcije vesti CNN-a Izan Džordan razgovarao u Beogradu sa Momirom Bulatovićem, Mirkom Marjanovićem, Milanom Milutinovićem i Živadinom Jovanovićem

Nema programa RTS-a na Eutelsatu, ali zato će biti programa CNN-a na srpskom jeziku! Ove dve vesti objavljene su nekako u isto vreme i dok su na prvu reagovale gotovo sve ovdašnje strukture, od državnih do partijskih, između ostalih čak i Ministarstvo inostranih dela Rusije, ova druga vest je obavijena velom tajne.

U nekim drugim uslovima, vest da CNN započinje program na srpskom jeziku bila bi dokaz informativnog, pa i demokratskog otvaranja zemlje ("neka cvetaju svi cvetovi"), ali ako takva vest dođe usred bombardovanja SRJ i žestokog medijskog rata, e onda čitava stvar dobija potpuno drugu konotaciju.

Od samog početka kampanje vazdušnih napada, ovdašnji mediji, baš kao i gotovo svi političari, mnogi javni i kulturni radnici i anketirani "slučajni prolaznici" nisu štedeli negativne epitete sručujući drvlje i kamenje ne samo na NATO već i na strane medije "u službi agresora koji lažima i falsifikatima pokušavaju da nas slome i pobede". Počasno mesto u takvim komentarima bilo je rezervisano za - CNN.

Neposredno pred početak rata, a posebno posle prvih bombi koje su pale na SRJ, u samoj Prištini je zabeleženo nekoliko napada na TV ekipe CNN-a, što verbalnih što u vidu lakih ćuški, ali i pretnji oružjem i lomljenja opreme.

Međutim, početkom aprila, usred najžešće kampanje protiv stranih medija, posebno globalnih kakav je i CNN, kada nije mogao da prođe gotovo nijedan TV Dnevnik bez oštrog komentara na tu temu, pronela se vest da je televizijska ekipa te mreže koja radi iz Beograda zakupila nekoliko kancelarija na trećem spratu TV Beograd u Takovskoj ulici. Potvrda te vesti videla se i na programu CNN-a jer su uključenja "uživo" iz glavnog grada uglavnom bila obavljana sa terase te zgrade. Paradoks da predmet tolikih napada bude ujedno i podstanar onome ko ga ponajviše kudi bio je predmet mnogih jetkih čaršijskih komentara, pa i u novinarskim krugovima RTS-a.

Posle prvih bombardovanja radio i televizijskih predajnika i releja širom zemlje, očekivalo se da i sama zgrada RTS-a u centru grada bude meta, pa su zaposleni prema tome da li je ekipa CNN-a u zgradi ili ne procenjivali mogu li mirno da rade svoj posao ili im valja strepeti od bombi. Nema sumnje da su novinari i tehničko osoblje RTS-a tako razmišljali i uoči bombardovanja zgrade u Aberdarevoj ulici, jer je ekipa CNN-a dva dana pre fatalnih bombi koje su pale u 02.06 sati 23. aprila - otkazala zakup kancelarija u Takovskoj i nastavila da radi iz hotela Hajat.

Ipak i dalje se dalo naslutiti da se nešto čudno događa na relaciji ovdašnja vlast - ekipa CNN-a u Beogradu. Najpre, broj osoblja te mreže se povećao, najavljivan je i dolazak u Beograd prve među njihovim izveštačima, Kristijan Amanpur, a lagano je počeo da se smanjuje broj zvaničnih napada na CNN i oštrih novinarskih komentara.

Potvrda da se "iza brda nešto valja" stigla je početkom juna kada je u posetu Beogradu došao šef Svetske redakcije vesti CNN-a Izan Džordan.

Agencija "Asošijeted pres" javila je tim povodom da su ovdašnje vlasti "dozvolile američkoj televizijskoj kući CNN da udvostruči broj zaposlenih u SRJ (deset umesto pet), i uputi ljude (jednog novinara sa tehničkom ekipom) na Kosovo". Nagovešteno je i da će toj mreži "ukoliko se pregovori budu povoljno odvijali, biti dozvoljeno da ovog leta u Jugoslaviji emituje program s titlom na srpskom jeziku". AP dalje citira samog Džordana da je "uspeo da ubedi ovdašnje vlasti da CNN nije produžena ruka NATO-a ili američke vlade, već da želi da o Kosovu i sa Kosova izveštava objektivno". U pomenutoj vesti, koju neki vodeći dnevni listovi iz Beograda nisu preneli, pominje se i to da su vođeni "dugotrajni pregovori sa zvaničnim Beogradom" koji su doveli "do popuštanja podozrenja" i dozvole za širenje programa CNN-a u Jugoslaviji.

Tako je dojučerašnja "fabrika laži" - postala partner.

Pokušaji da saznamo detalje o tome koliko već traju "dugotrajni pregovori", o tome ko učestvuje u tom poslu, kao i o "ugovoru" koji je CNN sklopio sa "zvaničnim Beogradom" neko vreme su propadali uz obrazloženja u centrali CNN-a da je "stvar poverljive prirode". Da se upornost ipak isplati, ili je posle priličnog dosađivanja Odeljenju CNN-a za odnose sa javnošću u Atlanti (savezna država Džordžija) upalio argument da će - ukoliko ne dobije više detalja - "Vreme" spekulisati na temu "tajnih pregovora" i "specijalnih odnosa i saradnje CNN-a sa vlastima u Beogradu", tek njihov predstavnik Megan Mahoni nam je rekla sa kojim se najvišim predstavnicima ovdašnje politike sastao šef Svetske redakcije vesti CNN-a Izan Džordan:

- Gospodin Džordan se u Beogradu sastao sa saveznim premijerom Momirom Bulatovićem, ministrom inostranih dela Živadinom Jovanovićem, predsednikom Srbije Milanom Milutinovićem i republičkim premijerom Mirkom Marjanovićem - kaže Megan Mahoni.

Bez odgovora je ostalo naše pitanje "da li je uobičajeno da šef Svetske redakcije vesti CNN-a bude priman u stranim zemljama na tako visokom nivou". Da li je u Beogradu potpisan bilo kakav sporazum o posebnom emitovanju programa za Jugoslaviju na srpskom jeziku, pitamo dalje:

- Tu informaciju vam ne mogu dati pre nego što je proverim, ali mislim da je reč samo o preliminarnom dogovoru, da će detalji tek biti utvrđeni - odgovara iz Atlante službenica Odseka za odnose sa javnošću CNN-a.

- Hoće li CNN koristiti svoju emisionu tehniku, bilo zemaljsku bilo satelit, ili će koristiti usluge neke ovdašnje TV stanice, i hoće li se emitovati preko ovdašnjih kanala?

- Mislim da je CNN već kontaktirao neke TV i radio stanice u vašoj zemlji.

- Koje?

- Na to pitanje ne mogu da odgovorim pre nego što proverim sa nadležnima - kaže opet Megan Mahoni.

- Pomenuli ste i radio-stanice. Da li se planira i radio program?

- Program CNN prenosi preko 600 radio stanica u SAD i Kanadi, a imamo i oko 150 radio-stanica u drugim delovima sveta sa kojima sarađujemo - spremno odgovara gospođica Mahoni.

- Slušao sam jednu takvu stanicu u Atini, koja emituje svoj program, ali su vesti isključivo iz centrale CNN-a. Da li se nešto slično planira i u Jugoslaviji?

- I taj podatak bih morala da proverim - kaže Megan Mahoni, odbijajući ponudu da je pozovemo kasnije kad proveri taj i ostale podatke. Upućuje nas na filijalu CNN-a u Londonu:

- Oni će vam dati više detalja o dogovoru - zaključuje Megan Mahoni i ljubazno se zahvaljuje što smo zvali.

U sedištu CNN-a u Londonu razgovaramo sa čovekom iz tamošnjeg Odeljenja za kontakte s javnošću Najdželom Pričardom:

- Dajte mi malo vremena da prikupim podatke - zamolio nas je. Dajemo mu dobra četiri sata i potom saznajemo:

- Razgovarao sam sa gospodinom Džordanom, i on mi je potvrdio da nije potpisan nikakav ugovor sa vlastima u Jugoslaviji o emitovanju CNN-a na srpskom jeziku - kaže Najdžel Pričard.

- Vesti koje su tim povodom objavljene govore drugačije?

- Dobro, nekih dogovora je bilo, ali će sve biti precizirano kad se završi sukob u Jugoslaviji.

- U vestima se ipak pominju i detalji, povećanje ekipe CNN-a u SRJ i emitovanje programa sa titlom na srpskom jeziku. Hoćete da kažete da ti detalji nisu tačni?

- Ne. Sve što je u svojoj vesti tim povodom objavila agencija "Asošijeted pres" je tačno, ali ja tome nemam više šta da dodam, osim da će pregovori biti nastavljeni kada se borbe okončaju - zaključuje predstavnik za odnose s javnošću CNN-a u Londonu.

Ovdašnji zvaničnici su još zatvoreniji. Na molbu da nam kaže svoj stav povodom nedavnog susreta i pregovora ovdašnjih vlasti sa predstavnikom CNN-a, republički ministar za informisanje Aleksandar Vučić ljubazno je odgovorio da to - ne želi da komentariše.

Da je do nekih konkretnih dogovora ipak došlo, saznaje se iz vesti koju je objavila Politika od 2. juna, u kojoj stoji da je "direktor Tanjuga primio direktora CNN-a". Još više dima koji upućuje na vatru vije se iz sledećeg citata: "Agencija Tanjug je spremna da proširuje saradnju sa CNN-om, rekao je (direktor te agencije) Dušan Đorđević i ukazao na mogućnost sklapanja novih ugovora koji bi, kako je naglasio, kao i dosadašnji (?) bili od obostrane koristi."

Saradnja sa Tanjugom je obznanjena. Ali i dalje ostaje tajna koji su to "dosadašnji ugovori" koji su sklopljeni sa CNN-om?

Oni o tehničkoj saradnji? To se rešava jednostavno - trange dolari, trange satelitska veza za jednosmerno slanje.

Oni o razmeni vesti? Teško da bi ovdašnja vlast pustila u etar ili u TV program neke ovdašnje stanice storije koje se svakodnevno vrte na programu CNN-a, baš kao što je malo verovatno da se u vestima CNN-a pojavi Milovan Drecun.

Ugovori o ustupanju radio i TV kanala za emitovanje programa? To je možda najveća enigma i možda "u tom grmu leži zec". CNN je profitabilna korporacija koja za tako nešto može da odreši kesu, pa i u tom svetlu valja posmatrati "preliminarne pregovore" visokih predstavnika vlasti i predstavnika CNN.

Ako se posle okončanja sukoba u SRJ konkretizuje saradnja sa CNN-om, ako krene program na srpskom jeziku, ako dojučerašnja "fabrika laži" postane legitiman poslovni partner zvanične vlasti s kojom je ona već dogovarala saradnju, možda će to stvarno biti prvi konkretan korak ka informativnom otvaranju zemlje iz koga korist mogu imati i oni koji su mnogo godina, korak po korak, pokušavali da osvoje prostor medijskih sloboda.

Dušan Radulović

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)